Umorni Bukovsky

Znaš Martina, ti si mi bila kao mladenačka tajna. Nitko za tebe nije znao. To se ne govori u vrijeme kad se godine opasno množe. O tebi je najljepši dio u šutnji. Pa, ja sam ozbiljni čovjek da bih bio zaljubljen. Krio sam tebe, i krio sam svoj pogled, svoje oči.. krio sam se u ribičiji uz rijeke, u čitanju , u usamljenim šetnjama, u kartama. Možda sam to radio nevješto, možda su vidjeli da volim, ali sam odgovarao da ne volim, da, tko se zaljubljuje u mojim godinama, da je to smiješno, da li me je netko vidio s nekim itd..
Krio sam svoju ljubav od drugih, da je ne bih morao dijeliti…
I onda je došao kraj ( ''Mislim na tebe!''….. rečenica s kojom si se oprostila, a s koliko ironije i licemjerja je rečena ova antologijska rečenica, u jednom, zaista, teškom trenutku ). Zastori su se podigli i jedna je maska pala ( govorila si; ja sam jedna topla, nježna, poželjna, vjerna i odana žena?! ) .
Poslala si mi najgori dio sebe. najgore riječi, i najgore emocije. Nisi mogla pričekati da se smiriš od bola za gubitkom, željela si pisati dok ti je smrt i bol za bliskom osobom svježa da bi mogla biti otrovnija . Znaš ti lijepo opisati vrhove vulkana u Etiopiji i hladne noći libijske pustinje i dunavske otoke, ali ti ne znaš pisati o čovjeku, ti nisi nikad zavirila u nečju dušu a da nisi vidjela nešto ružno u njoj…
Više nisi moja tajna, više nisi moja ljubav. Zovem prijatelje i pokazujem im tvoju sliku, sve one slike gdje si lijepa i slobodna, onu moju sliku, sliku samo za mene ( kad me pitaju tko je to odgovaram; jedna pička! ), zovem prijateljice da čitaju tvoja i moja pisma. Hoću te razdijeliti na tisuće komadića tko da nestaneš kao prašina zbrisana vjetrom po ovim mojim poljima i koja će ponovo na proljeće biti zaorana s dubokim brazdam i s jakom traktorima Gledam u poruke i vidim upute:
„ Očisti! Izbriši! Uništi kopiju!“
Neću tako. Hoću da te drugi raznesu iz mog srca, da te nestane po tuđim krovovima, tuđim dvorištima, oranicama i da svaki komadić bude detaljno zbrisan za sva vremena…
Što sam ja od tebe tražio?!
Gdje sam ti stajao na putu, na toj tvojoj širokoj cesti?
Zašto ti je trebalo jedno onakvo pismo?!
Tko si ti meni?
Što ti imaš s ove dvije žalosne vrbe pred mojom kućom? S tri ogromna stara oraha, iza kuće, uz potok, sa cvijećem u mojoj sobi, s ožiljcima i grubom kožom na tijelu, s umornim nekad lijepim rukama? Što ti imaš s mojim ubijenim prijateljima, i mojim prijateljima koji su sami sebi presudili, koji se još ubijaju?
Što ti imaš s onom skitnicom koju sam nekad poznavao?
Kakvo si ti izmijenjeno stanje, i nastranost u prirodi. Ti si mutacija koja je izmakla kontroli.
Neka ti bude to lijepo tijelo, izumireš iznutra. To je dubinski smrad. Nafta. Napuštena bušotina. Cijeli tvoj organizam je jedan rak i bol koju nanosiš nije prirodna, to su otrovi alkemije, ružna magija koju nisi nikad znala ni nositi, ni kontrolirati. Možeš ti imati najljepše noge i najprofinjeniji dekolte i uske haljine, i možeš imati mnogo fakulteta i znati desetke jezika i biti jako pametna, ali to ništa nije tvoje, to je društveno, ti si društveno vlasništvo, ti si plaćenik. Čak si i za emocije plaćena. Cijelo vrijeme nekom pripadaš i s tobom netko raspolaže. Ti nisi roba s greškom, dapače, ti si tražena roba ali bez svojstva, bez samosvijesti, bez osobnosti.
Ti si profesionalna, plaćenička dekoracija.
Ti si TV proslava nove godine, praznički slet, okićeni bor na trgu.
Komu je tvoja ljepota i tvoja pamet uljepšala život za cijeli život? Tko se sjeća lanjske dekoracije, ukrasnih papira i balona s dočeka?
Ti si manekenska šetnja ulicama velegrada za jedno večer, za jednu večeru, za jedno piće, za jednu cigaretu i jedan jutarnji pogled u prazno, i jedno jutarnje pitanje; Tko si ti, što ja tu radim? S kim sam ja to ove noći, s kim sam ja to?
Sva tvoja putovanja završavaju u tebi, sve tvoje slike i sjećanja završavaju u tvom kaosu, u depresiji sa starom ili novom piletinom, jer ti si….otrovna, samo jednom jestiva, tvoje kurvanje ima svoju cijenu koju ćeš tek platiti, platiti ćeš negdje u nekom ludilu…..
I dok sam te nosio, dok sam mislio da ćeš me pustiti u svoje srce da ti pomognem vidjeti, da budem tvoje oko i tvoj osmjeh ti si se užasnula od sebe a meni napisala da me se plašiš.
Ja sam se trebao plašiti tebe, tvog kaosa, tvoje cijene na tržištu, tog blata na toj tvojoj širokoj cesti. Nisam se plašio jer ja sam stvaran, nepromjenjiv, konstanta i jer je ova duša ponijela dosta iskustva i jer sam ti došao s maslinovom granom bez ijedne zle misli i pun divljenja. ( Nikad nisam pomislio ni da ćemo se sresti ! )
Oštetila si me, poslala si hrpu nepoznatog otrova na moju adresu bez ijednog razloga, valjda je to u tvom svijetu normalno i jače od tebe, jače od svega, jače od postojanja stvarnosti, od postojanja smisla….istine.
Tko zna što je to zaista bilo?
I gdje je sredina? Istina? Svjetlo? Izlaz?

I ja mislim na tebe, ružno se… cereći. Kao budala…
... tužno i grozno.
Medo Koji Sjedi

Nemam te cajta čitati, al mi je lijepo opet vidjeti tvoj nick :))))

KONAČNO!n (namjerno velika slova)

misliš, da je bilo drugačije, da bi bilo lakše?

bez "n" :)

Dobro došao natrag :D

Žuč! E, mislim si kad me jebe bez bloga, može onda i s razlogom. Je l' to homeopatija?

Nemoj mi filizofirati da mi je krs negdje po kuci ili u zivotu , tako mi lijepo,,, ne znam da se snadjem kad je raspremljeno..!
"Uredan" zivot nije za mene .

oprosti Medo !

Uredno: dobar dan svima! Poznatim i nepoznatim.

dobar dan i tebi :)

Jel' to Martina il' onaj otrovni Martini?

Meija, je l' ovo predugačko za pročitati? Predugačko i poznato? Kao i ovi dani.

predugačko može biti i 3 rečenice, a ovo ne :)

(dvaput je dvaput)

(ko tipična blogerica bum i ja: imaš link na fb)

Dudh, osoba je ista, samo se ponekad različito zove. A ona se ne mijenja. A zašto i bi?!

Da, reklo bi se kao svemirska il' ljubavna konstanta.

dudh, beskonačna, kao...kao...jebga nešto dodaj sam!

kao duga. Duga pruga. Moskva-Vladivostok.

Kao Kanal Dunav- Tisa- Dunav, vrbik i šarani koji se odmaraju, a meni svejedno....

Umorni su. Iz Dunava u Park prirode Lonjsko i Mokro polje radi mrijesta. Gej parada! Gdje su šaranke?

Medo, štuke. Štuke se jebu, a ne šaranke.

Pardon, mrijeste.

Mrijeste se kao štuke. Bez veze. Ali...jebu se kao štuke to već ima smisla.

Da, jebu se i lete ko štuke.

Pardon, letu.

pa medo, živ ti meni bio! obradovao si me svojim bivanjem, ne samo tamo već i ovdje! i boli ta tvoje čovjetina...gotovo ko vlastita. a ima te...ima i nje (ovo ona je martina) u tebi. hm...ne zna se kaj više boli jel ona u tebi ili ti bez nje? ja to o sebi...kao i obično. volim se prepoznati u...tebi! volim te prepoznati u sebi!

Mai, svaka rečenica je kao jeka i netko je negdje čuje i čita. Ti se nisi nikad bojala pisati.

pa znaš da ne...mislim si ak već ne živim, bar da pišem! a vidti ti danas bloga...svi se opili medo (vinom)!

Tko bi rekao?!

Ovo je za mog dragog Medu !


Jako si me obradovao sa svojim postom na Blogu a na žalost mi nije omogučeno dakomentiram jer trebam biti tobož premium član ...(moš mislit, da su svi koji komentiraju, premium članovi ).....Nema veze ja još uvijek imam svoj Weblog pa ču te tu komentirati !
Pa, ti sam znaš da ako čovjeku Bog nakloni da živi mu dadne i takva ljubavna iskustva, kakvog si opisao. Svi mi jih nosimo negdje duboko u sebi a ti jih znaš obraditi i objaviti pa te je svakako lijepo čitati. Važno da je to, što je opisano dio prošlosti i da je sadašnjost drugačija, zar ne ?

18.06.2012. u 16:35 | Komentari: 0 | Dodaj komentar

Svega pomalo, od ljubavi do prijateljstava...i međuljudskih odnosa....

Korisnik: plavooka-mala

Ovo tvoje "mislim na tebe!" me podsjetilo na doba kad sam ja pisao o točnoj vrijednosti ljubavi. 33 lipe plus pdv. Točno koliko košta sms.
Bude čovjek zaista naivan, kad nekako očekuje da nakon svih laži na kraju ne dobije tek još jednu plitku laž više, zar ne?

Jučer sam čuo rečenicu za sva vremena na popodnevnom starom filmu: " Ako ti misliš da je dobro, posadit ćemo grah!"

medo, jesi li ti čitao vujičića? u jednom romanu vjerodostojno je opisao kako je svoju veliku ljubav raskomadao na sitne neprepoznatljive dijelove kako bi od njih napravio gulaš. potom je taj gulaš pakirao u limenke koje bi potajice ostavljao na policama neke trgovine tik uz regular konzerve.

Iva, ipak je virtuala manji dio naše stvarnosti. Nisam čitao. I nisam se usudio otići tako daleko, a imao bih i tehničkih problema. Ovako smo oboje živi, svatko na svoj način.

A možda i sretni?!

meni zapeo onaj dio di si prvo ti krio i osjećaje i poglede i zaljubljenost i..a onda je došla propast...možda da ti nisi krio možda ne bi bilo tolko otrova u njoj?

" Možda " je jedna potpuno suvišna riječ u svim jezicima. Ne govori ništa, ne nudi nikakvo rješenje, nema u njoj nade, nema vjere, nema oslonca....Možda bi trebalo zabraniti " možda "? Zbunjuje ljude.