Life and everything...

Danas sam vodio psa na cijepljenje. Jadnik, i inače je usamljen, sad pogotovo, otkad je baka u Opatiji, tako da mu je dobro došlo to malo šetnje. Iznenadio me svojom poslušnošću, barem sam to time smatrao u početku, dok nisam shvatio da je on ustvari totalno asocijalan. Svi psi oko njega skaču, laju, reže, a on ih mirno, nezainteresirano gleda. Samo je za par njih pokazao interes, i to su pretpostavljam bile kuje (hmm, kako pogrdno to zvuči)...
A kako i ne bi bio asocijalan kad nema ni jednog psećeg prijatelja u okolici, nego samo nas par ljudskih. Imao je neko vrijeme curu, ali ju baka nije volila, te ju je s vremenom i otjerala. Ok, jest da je po kiši stajao vani, a curu pustio u svoju kućicu i da je puno manje jeo, jer je njoj prepuštao veći dio, ali to je bio njegov izbor.
Ali, baka to tumači na svoj način: «Vidi ju, svu hranu mu je otela, a i iz kuće ga istjerala». (To valjda dođe nešto kao ljubomora majke na ženu svog sina, jer ima osjećaj da mu ova otima njeno dijete i da nije dovoljno dobra za njega, jer je on, normalno, najbolji na svijetu, pa ga samim time ni jedna nije vrijedna).
Tako da mi je gotovo žao bilo što je tako «poslušan», a kako nemam namjeru nabaviti još jednog psa, ne preostaje mi ništa drugo nego da mu sprovedem net u kućicu (komp već ima) i da ga pustim na Iskricu da se malo rehabilitira... :)