EU - ROPE

Neki dan klinci gledaju film Pipi Duga Čarapa - koji je nešto mlađi od mene. I ja sam ga gledala negdje s desetak godina, moji susjedi su taman došli iz Švedske pa smo njihov sin i ja gutali scene. To je za nas bio pojam sreće, živjeti kao Pipi!

Tko nije gledao ili je zaboravio, Pipi je curica od devet godina koja živi sama u kući, nema mamu, tata plovi na brodu i šalje joj novac, a ona skroz divlja i slobodna. Ima i majmuna, i konja koji šeta unutar kuće. I Pipi je najjači živi stvor, pobjeđuje sve muškarce na snagu. Voli se zezati, uvijek je dobre volje, i dela spačke.

A jedna socijalna radnica želi je strpati u dom jer djetetu treba reda. I tu je uglavnom zaplet. I pokoji lopov koji joj želi ukrasti škrinju sa zlatnicima. A tu se nađe i jedan par njezinih prijatelja, fino odgojenih klinaca koje ona preodgaja, c/p mojih klinaca, preslični su im :). Fizički.

Gledam ja sad taj film i prisjećam se... Nemam nekih uzora životnih, barem ne u obliku nekih poznatih stvarnih ljudi. Ali Pipi - e, ona mi je bila uzor! Moj susjedić i ja Pipin smo život ozbiljno shvaćali, mi smo je jednostavno htjeli kopirati. Jedino moja mama i njegov tata nisu imali baš razumijevanja, ali su nam zato oni drugi roditelji davali podršku.

Sloboda. Pipi je slobodno dijete. Ne znam je li bi sada njezin način života nazvali zlostavljanjem djeteta, i bacanje nje malene iz jedne ruke u drugu u čemu je ona beskrajno uživala pedofilijom, no niti me ne zanima. Nas dvoje se poistovjetilo s Pipi pa smo živjeli kao i ona koliko je to god bilo moguće. Bez konja, doduše, ali smo nosili rite, nismo se htjeli prati, smišljali smo gluposti, penjali se na drvo u našu kućicu, gradili skloništa kraj potoka, kasnije išli u prirodu, spavali pod zvijezdama, jeli kruh i ajvar danima pa smo i čireve zaradili od nezdrave hrane.. Spavali s lasicama u špiljama i s njima dijelili dan i noć, autostopirali, ajme, nema što nismo, spavali u parkovima, pod mostovima... Cijelu Hrvatsku smo s ruksakom na leđima prošli.

Starci su nam sve to dozvoljavali, vjerovali su nam. A mi divljali.. Kupili su mi i auto s 18, pa sam krenula i po Europama..

Odrasla sam u slobodi, ne sjećam se da sam ikada bila u kazni. Sjećam se da su se mama jedanput, i tata jedanput derali na mene, svaka im čast. Bila sam odlikašica, i dok je sve štimalo u školi, sve sam smjela.

I tako ja slobodna, nesputana, doživim šok. Šok je bio kad sam se zaposlila. Škole i faks sam protutnjala bez problema, divljajući. E, ali posao više nije trpio divljanje. Zaposlila sam se na faksu, vrlo konzervativnoj sredini. I najteže mi je bilo - uljuditi se. Postati kao drugi. Oblačiti se kako se pristojan čovjek oblači, jel. Uhvatiti ritam. Ups, tvrdo prizemljenje! Tad sam shvatila da ljudi nisu jednaki meni, da njima nije uzor bila Pipi. I da studenti trebaju ne-pipijevski uzor. I da nemreš šefa pošpricat vodom kad ti počne ići na živce.

Ma, nisam se zapravo nikad sasvim uklopila.. Moja duša je slobodna, moj um je lepršava neuhvatljiva ptičica, a ni tijelo ne volm stezati niti ustezati. S vremenom sam naučila kako ljudi funkcioniraju, i prilagodila se, na van.

A u sebi si mislim - nemrete mi niš :)

Napokon si napisala dobar promidžbeni blog.

Možda i ja dočekam neki tvoj dobar.

:)

Pipi i njene kečke i pjegice po nosu :-) kako sam joj zavidjela na slobodi duha. Tijekom godina sam stekla tu slobodu. Zanimljivo da sam ja mrzila stegu škole i fakulteta, ali potpunu slobodu stekla sam kad sam počela raditi.

Leptirice, i meni se čini da većina zaposljenje shvaća kao slobodu.

Ja funkam drugačije.
Rivrs sajkolođi i te spike.

Zato su svi moji blogovi promidžbeni.Antireklama je za probrane reklama.

Ja sam pak u jednom trenutku počela uživati u strukturi.

Postala sam neovisna, posao sam sama kreirala, plaća mi je dala ekonomsku neovisnost. I što je jako važno i dan danas (nakon svih ovih godina) imam slobodne ruke kada je kreativnost u pitanju.

Moja se klinka zgrozila na Pipi. Njoj se ne sviđa Pipi, jer je neuredna. A daj ga sad...

Počela uživati u strukturi?
Tvoje drugo ime je struktura.

Što je šteta (ako je gore napisano istina)

Jedno drugo djelo Astrid Lindgren me se više dojmilo, Erasmo u skitnji. Prije par godina sam ponovno pročitala tu knjigu ne bi li shvatila zašto mi je to djelo tako drago. Shvatila sam ali to je neka druga tema :-)

Meni je važno da si na poslu mogu sama organizirati vrijeme, unutar nekog okvira. Ne funkcioniram dobro ako imam potpuniu slobodu, treba mi struktura. Važan mi je ritam, jako važan.

Što je loše u strukturi?

Leptirice, nisam čitala, budem kad odem u penziju, ako odem

Nema mjesta za iznenađenja.Nepoželjna su.

A filmovi o Pipi danas izgledaju ful pedofilski.Nisam mogla vjerovati.

A kaj nije kupovanje skupe torbe - uklapanje u strukturu? Itekako čvrstu strukturu.

Dobila sam danas još jednu.Bum je večeras puknula na blog.

Bila je iznenađenje:)

A da li je to uklapanje?Hm..Možda.

Netko tko ti je poklonio torbu htio te iznenaditi? Pa samo o torbama pričaš!

Znači da je iznenađenje ugodno.Zamisli da sam dobila krasnu rajnglu?

Skrenusmo s teme.
Još bih napomenula da je i ono gore prilično strukturirano.

Marta, drž se ti torbi, ljudi vole kad znaju što pokloniti.

Dohvatiš se jedne furke i peglaš po njoj bez skretanja.

I to nije struktura. A-a

Ma neće mi se o Pipi i Astrid Lindstrom i njenom radu koji je vezan za dječja prava jer marta dupla od svega napravi sprdnju i sve minira, pravi izvanserijski provokator. Marta dupla kolika ti je cijena i tko te plaća za svaku provokaciju???

Baš sam neki dan prolazila ulicom s najskupljim torbama, i meni je nekak dovoljno da budem u takvoj ulici i da mogu ući u bilo koji dućan, i u krajnjoj mjeri da si mogu kupiti bilo koju torbu, da mi je baš stalo. I da vidim smisao trošenja na torbe. Ili na ikoju etiketu.

Pipi nosi haltere i stalno joj se vide gaćice.

Hej, Leptirice, ne obaziri se. Marta se želi igrati pedesotogodišnjakinje pa se trudi

Razmišljala sam da je puknem na ignore jer je fakat dosadna. Možda i budem.

Uživala sam čitajući blog i to je dovoljno :-)
A dupla nek štepa po svom.
:-)

Ne kužim.Niš ti nisam rekla.Zaista sam pomislila kako ti je ovo najbolji promidžbeni blog ikad.

Fala na ideji za knjigu, bliži se ljetovanje, možda si ju i priskrbim. Iako već imam podulji popis što ću čitati... Veselim se čitalačkom ljetu, nekako sam zanemarila čitanje

Bistra žena koja se ne boji avanture, otvorenog uma, vedra, vesela..

A vidim da si mene stavila u ladicu "provokator" i nemreš me čuti drugačije.

Moja naj knjiga prošlog ljeta je Knjiga izgubljenih stvari (John Connolly)

ah..
opet ti saugam energiju?
Oprosti.
Gibam.

Da i ja europici malo posavgam energije
obzirom da je u mojem odrastanju - bio i konj.
Ustvari, dvije kobile koje bi se legle da bih se ja mogla popeti na njih i ............ bolje da ne pišem..
bila divlja- ostala divlja- i nikad se ukalupila..