Umorni Bukovsky

Ova noć je bila posebno vruća i sparna sve negdje , skoro, do ponoći. Susjedi su imali krizmu ( crkveni obred koji bi u civilnom prijevodu značio nešto kao vjersku punoljetnost, …znači da osoba, od sada, od te inicijacije, sama odgovara za svoje pogreške i grijehe ) i kad sam se vratio s fešte, čak sam malu kušao i pečenice, u sobi je bila seoska toplana i puna soba punoljetnih snova.
.“ U mene kuća'' nije bila zaključana od 1995., jer sam , takav kakav sam, zaključio da je bila 4 godine bez mene i da nema potrebe za ključem. Tako se znalo dogoditi da se probudim u 3 sata poslije ponoći i da nađem u fotelji susjeda ( malo šizofrenije ) kako je uključio video, tiho, i… sluša pevaljke- narodnjake. Objašnjavao mi je zašto to voli; pjesme mu se sviđaju kao i druge pjesme, ali su pjevačice prave i prelijepe. Nije me to posebno smetalo, najviše mi je smetao dim, naime, on je sa svakom novom pjesmom palio i novu cigaretu ( umro je ove zime! ): Noćas sam otvorio vrata na sobi i hodniku, prozore na V i nisam mogao zaspati sve dok se sve nije malo ohladilo.
Inače, meni je topli zrak ugodan za disanje.
Probudio sam se oko osam, u društvu. Naime dvije bratove mačke su uselile. Starija se smjestila pod noge na krevet, a mlađa pod noge na podu. Pitao sam ih što je to, a one su se onako po mačji protegle, napravile desetak joga vježbi i odšetale van. Mačke funkcioniraju na principu alfa valova koji im odgovaraju i koje upijaju, a ti alfa valovi su za čovjeka reaktivni valovi , baš zato se događa da mačke čovjeku snižavaju tlak, usklađuju ritam srca, učvršćuju san i naravno, imaju buha… Nekako mi je bila draga ta posjeta, kao neka SMS poruka koju ne razumijem i ne znam od koga je…
I odlučio sam napisati pismo o pismima, ali nikako započeti. Brat i njegovi su otišli na more i ja sam preuzeo brigu za dvostruko domaćinstvo ( ima 6 mačaka i dva psa i ogroman broj cvijeća, što kućnog, što vanjskog. Naravno da nisam zapamtio kad se što treba zalijevati, jer ja sa cvijećem razgovaram. Kada što bude trebalo vode, vlage, pozornosti, javit će se, ili će javiti mom cvijeću a ono će mi prevesti…smsirati.
Izgleda da sam slomio desni palac na ruci , ili me ugrizlo nešto nepoznato. Cijela ruka je malo veća, nije to problem, problem što fest boli i to od petka. Budući da nisam baš nekako čvrsto spavao, razmišljao sam i palo mi je na pamet da bih mogao napisati pismo po narudžbi. Reci kakvo pismo želiš; ljubavno, poslovno, administrativno…. Ako se odlučiš za ljubavno, bilo bi poželjno da želju uže specijaliziraš, ljubavno na početku, ljubavno u najvećoj sreći, ljubavno kao posljednje, ljubavno za proljeće, za ljeto, za jesen, za zimu, ljubavno za dvadesete, četrdesete, šezdeseta, za ljubomoru, za patetičnost, za onaj trenutak kad te Piletina ostavi i ode i ti ostaneš sama, i kad, umjesto da pjevušiš po kući, neka stara tuga pomiješana s neizvjesnošću ti stvori pritisak u srcu, u grlu…( I uvijek isto. Što mi bude ljepše to je stvarnost okrutnija. Pa pokušam ponovo, pa ponovo, kao da će broj odnosa promijeniti taj okus poraza….)
Odlutao sam!
Pisma?!
Reci mi kakvo pismo još nisi dobila, ja ga počinjem pisati ovaj čas, kao knjigu, kao zagrljaj, kao glas, kao ples, kao miris… Ne moraš mi vjerovati! Provjeri me. Ako želiš izvještaj o dionicama i to ću ti poslati, ali što će tebi lova… Kod tebe bi još više love samo napravilo zbrku, veći kaos. '' Kraljice kaosa!''
A što se tiče onih '' kretena '' s kojima si dijelila krevet i za koje si rekla da tada nisu bili kreteni.
Nije točno!
Kreteni!
Dijelimo čuđenje kad nas netko prevari, uvrijedi, zajebe, obično kažemo; tko bi rekao za tog čovjeka da je takav a baš je bio fin, a on je takav oduvijek, nekad nismo mogli znati, nekad nismo htjeli slušati, nekad to nije izgledalo važno….ali je on je takav, baš takav kakav se je konačno otkrio.
Imam pismo od Dragičine kćeri, koja me indirektno upozorava, još u prvim godinama, na svoju mamu, a meni je čak bilo neugodno to čitati.. Kćerka mi nije nikad rekla da je to pismo napisala kad je bila ljuta na mamu, samo me je ponekad pogledala kao psa za kojeg je znala da će biti odvezen u divljinu zavezanih očiju, i izbačen iz auta. Zato nisam nikad puno zamjerao Dragici, bio sam opomenut, upozoren, upoznat i to ne od bilo koga.
Jednom smo se šetali pijacom ( Trešnjevački plac ) s vrećicom između nas, u prelijepo nedjeljno jutro, kad je kćerka počela plakati. Pogledao sam je začuđeno a ona je rekla. '' Znam kako će mama bez tebe, ali će meni biti teško…i ne razumijem tog Boga….!!!
Vjeruj mi, da ni u najtežim trenucima, nikad mamu nisam poželio uvrijediti da joj kažem što njena kći misli o njoj ( iako mi Dragica pokazala kćerkino pismo iz Amerike u kojem piše :'' Mama, ne volim te, i nisam te nikad voljela, zbog tate, i zbog svih onih divnih, običnih ljudi koje se otjerala!''
'' I ? ''- pitam ja.
'' Kad bude starija i kad ona bude majka, shvatit će da sam sve radila zbog nje. ''
Nisam imao komentar, ni onda, ni sada.
Ovo je digresija na temu da kad me prvi put ostaviš, ti si kriva, ali kad me dugi put napustiš, ja sam kriv. Digresija na ljude s maskama za koje se jako iznenadimo kad ih skinu..
A mi smo počeli izvrsno!
Mi smo najprije skinuli maske!

Medo:-))
Sad idem čitat .

Bis, razgovaram sam sa sobom.

Sve u svemu Medo, imaš lijep šarolik život, mislim da si usprkos svemu sretan, i znaš da mi drago to!
Bogatsvo je TO što imaš, pa iako bi bile to"samo"riječi.
A maske..pa nosimo ih svi , samo je možda razlika kako si to ko tumaći.

da izbrišem onda komentar?

..jutro medo;)
iz ovog tvog teksta moglo bi se tako lako otvoriti još 4-5 zanimljivih tema za razgovor
(sa samim sobom..a i sa nekim nama dragim ljudima;)

Bis, ništa ne briši. Ti si konstanta.

a takav sam kakav sam i to po svuda i svakodnevno, pokušavam se promijeniti na bolje, ali ne ide to samo tako, valjalo bi imati neke podupirajuće štake.

Jutro, Meg. Meni je ponekad i dobar vic inspiracija. Ali mi je aktivno i ono " što sam htio reći ".tj zaboravljam.

pisma:)
nisam dobila nijedno pravo već godinama.

Stari, svaki dan imaš sve više odličnih ideja. Realizacija nekih je svima problem. Znaš!

Sty, definiraj tematski pobliže. Pismo je i prognoza za sutra.

pravo pismo. papirnato, s rukopisom. i potpisom.
i riječima, pravim. mislim da se pisma pišu drugačije na papiru.

takva pisma, barem. nemaš delete. ni ispravaka. ni uređivanja.

ma svaki trenutak,doživljaj,sjećanje ili nečija gesta može biti inspiracija za napisati nešto lijepo...
..a samim time i ostaviti trag na papiru, ako ga jednom zaboravimo

u stvari,baš bi bilo dobro da s vremena na vrijeme sami sebi napišemo pismo

Takvo pismo zaista ima moć. Dio njega možeš pročitati i da ga ne otvoriš. Bilo je jako dugo u rukama osobe koju ...koju...ma, koja postoji za nas. Da, i ja volim rukopisna pisma.

Medek, jesi li čuo za SoulNet?

(silno, silno, silno mi je drago čitati te... šaljem misaoni zagrljaj)

JJ, nisam čuo. Jel su zabranjeni uskličnici? Uz dušu ni ne trebaju.

a kaj da velim, a da se ne ponavljam?
niš...ćitam te, ali to ionako znaš ;)

nisu zabranjeni...ali nisu ni potrebni ... :))))))))

to ti je od Kezelea...aj pogledaj, meni se to čini tako neobičnim (iako sam samo dva puta postavila pitanje - i oba puta dobila - tišinu)...odgovori stižu s nekih drugih mjesta, nepitani i neočekivani

Meg, navečer napišeš rukopisom na papiru, ne čitaš ponovo i onda ujutro imaš pismo koje te može jako iznenaditi. Provjerio sam sa svojim pisanjem.

JJ, meni su često govorili o golubovima pismonošama, a meni su se uvijek više sviđale lastavice. One imaju dug let i uvijek se vrate. I donesu nam nešto najljepše....proljeće.

morat ću to opet probati medo
..ali ovaj put će biti mnogo zrelije (zadnji put sam si napisala pismo sebi kad sam imala 16)
;)
eh,neopisiv je gušt naći ga na dnu ladice u kući gdje sam odrasla..i vratiti se barem na trenutak u onaj svoj svijet i razmišlanja tada

Meija, napiši priču o pismu. I neka bude sretan završetak.

u životu sam dobila jedno jedino pismo napisano muškom rukom... bilo je to lijepo pismo... tada

pozdrav svima

Meg, razlika se pojavi , i to velika, između noći i jutra. Možda nije točno da je jutro pametnije?

medo..jutro je uvjek pametnije
..ali da li je i sretnije
to je već za neku drugu priču

U jutro bolje vidimo druge ljude. A sebe?

mislim da je ivo andrić jednom negdje lijepo napisao...
"mladost je sretno doba kad počinjemo vjerovati u sebe..i još uvjek vjerujemo drugima"

pišem, Medonjo :)
i Tildi sam nedavno rekla da budem....očekujem i da se drugi prihvate pisanja. svi imamo nekoga kome nismo nešto rekli, a trebali smo, ili smo rekli, a nismo trebali ;)

a sebe...
nekako mislim da je lijep osjećaj zaspati čiste i mirne savjesti
danas mnogi imaju problema sa nesanicom
(možda baš zato jer se noću zamisle nad sobom)

Nesanica je prirodna bolest. Kao dijabetes, stres, reuma. Nemoj mi sada prepisati " sukob sa savješću ", jer ne spavam baš najbolje...

Meija, ideje samo frcaju, ali nam fali riječi, a često i slova. Rečenice su već mali romani.

ma znam....
današnji ritam života,svi stresovi i problemi...i oni su u velikom dijelu uzrok nesanice
ali između ostalog..i nečista savjest može biti jedan od uzroka

Viš, Meg, riba poslije kiše grize a ja poslije kiše dobro spavam. Sve utječe na sve!

hm...znači da je danas pravi dan za pecanje
;)
..baš mi se jede jedan fini brancin

Istina. Dan je pravi. Nije riba gladna već je zaigrana i ...neoprezna.

ja bih sladoled.... :)
Medonjo, meni fali kiše, tuge, čežnje...riječi se nađu. a kad se pronađu. i rečenice nisu daleko ;)

eee,da
koliko će ih danas samo tom zaigranošću platiti glavom

meija..i ja bi sladoled
(ali poslije brancina i čaše vina;)

megi, ne griješi dušu sa sladoledom poslije brancina i vina ;)

Za sretnu priču ti treba ovaj svježi zrak, ovo bistro nebo i ovo....sunce.

Dame, netko je morao tu ribu ubiti i neće mirno spavati. Ribari uopće nisu sretni ljudi. Ni lovci.

i onda,ako se još smjestiš nakon ručka u nešto udobno,s nekim ugodnim...i raspričaš se o svemu i svačemu,jer se teme samo slažu jedna za drugom....
mmmmmm...milina
red sjećanja,red planova za sutra,a sve isprepleteno osmijesima
eee,da ;)

Ribiči su volonteri.

Ops, razbio sam čašu od kristala. Nisam namjerno.

medo...vidiš,to za pecaroše i lovce uopće nisam znala (ai..ima neke logike u tome)
tko su onda uopće sretni ljudi?
:(

često sam znala vidjeti kako ribiči vraćaju ribe u more
baš lijepa gesta
(iako mislim da vraćaju samo one koje su premale i nisu jestive)

čitamo se M-ovci :)

Ti si zadnji romantik na ovom svijetu
Što se sporo kreće i ćeka raj.

Piši, opiši mjesta
gdje nas dvoje nikad nećemo stići.

:)) dudh, cijeli dan to pjevam :D

(užas:D)

stiksa, i ja :-Man from Reno.
http://youtu.be/4gXTEgYh7kE

megi, lovcima je nit živjeti nit umrijeti.

ne volem lovce
okej..volim one koji se o životinjma brinu
ali ne one zbog kojih iste ginu

u jebote. točno ta stvar mi treba:))

dugo i često sam pisala pisma...iako zadnju godinu sve rjeđe. ne stoga što ne bih imala kome, već stoga što sam sve napisala...i tako mi se čini da se ponavlja. no, najtužnije je gledati (ne nužno i čitati) pisma ljudi kojih više nema...bilo samo da su otišli iz naših života ili su fizički otišli. o svojim pismima i onome što je otišlo..hm...još uvijek nekako bole! jer, uglavnom su to bila opraštajuća pisma!