Umorni Bukovsky

Ako ne znaš ispravno zaključivati, onda šuti! Šuti o meni!
Ti meni ne trebaš!
Ti meni nikad nisi trebala!
Ti meni nisi nikad ni pomogla!
Mislio sam preći preko svega , ali ti nastavljaš svojim
pametnim, netočnim i uvredljivim komentarima.

'' Za tebe trenutno nemam vremena, jer taman imam vremena
pa ga sada trošim za sebe!'' ( nikad nisam tražio, niti trošio tvoje
vrijeme )

'' Što tebe briga za moje vrijeme'' ( točno! ) .'' Nemam ga
za tebe a trošiti ću ga kako ja hoću!'' ( Apsurdni napad, afektirani,
pred ozbiljnim ljudima, pred svjedocima, i ostavljaš me nijemog i
zapanjenog, a ja sam ti samo nudio novu knjigu za čitanje )

'' Samo te molim da se ne zaljubiš!''

'' Nisi ti terapeut da nekom trebaš!''
*
Mali povratak u bližu prošlost.
Potrebna i bitna digresija.
Tri godine nakon moje operacije, dolaziš prvi put mojoj
kući i kažeš mi da si alkoholičarka, grliš...moliš... plačeš...itd..
Nakon par mjeseci dolaziš opet da bi mi rekla da ideš na liječenje .
I odlaziš!!!! ( bio sam ti u posjeti, vratio sam ti onu
Vinogradsku laringologiju na koju te prisilio bivši muž )
Nakon povratak, nema te tri godine, operirala si kosti,
dugo bolovanje i dolaziš ponovo kod mene, piti kavu, jesti čokoladu,
ogovarati svog ljubljenog i svog bivšeg i ogovarati, zajedno sa mnom ,
našu terapiju i članove ....
Niti jednim svojim djelom, radom, postupkom ti meni ne
pomažeš, naprotiv, vrijeđaš ( ''nemoj se zaljubiti'', jer bi to tebi
mogao biti eventualni teret, kao da sam ja balavac, stvarno, kakva
skromnost i preventiva! Što si ti sebi umislila da ja plačem kad ti
odeš ?), ali niti jednom svojom riječju, postupkom, djelom nisam od
tebe tražio pomoć, niti sam te zvao na to jutarnje ''kavenisanje'',
niti ti meni znaš pomoći...
( Priznajem da tu činim grešku: počinjem razgovore o
vremenu. To je globalno pitanje i globalno razmišljanje: ''vrijeme''
?. Precijenio sam te! Nisam imao pojma da bi ti to mogla tumačiti kao
neki moj vapaj , SOS, ''čežnja za tvojom blizinom''.)
Da li su te kave bila preblizu?
Naime, meni idu na živce sve osobe koje se razbacuju riječima
'' nemam vremena '', jer je to svjesna prepotencija, svjesno
naglašavanje nekakvog svog bitnog utjecaja na život i životnu okolinu.
Tako je bilo, tako je i sada. Htio sam ti objasniti da je pojam
vremena stvar uma a ne djelovanja, obveza, sati. Pogriješio sam što
sam tebi išta išao objašnjavati...

Svaka tvoja posjeta mojoj kući bila je isključivo u nekakvu
tvoju korist. Od čokolade, dosade, nemira u vlastitim odnosima do
liječenja neke ''bašmebriga depresije ''. Ni jednom u proteklih osam
godina ti nisi došla mojoj kući obići bolesnog čovjeka, obići
prijatelja, niti ti je to bilo na pameti pri dolasku. A onda se usudiš
reći: '' Za tebe trenutno nemam vremena, jer taman imam vremena i
trošim ga za sebe! '' Tako nešto se kaže kad se nekog želi
nerazumnjivo povrijediti i uvrijediti. A ti nastavljaš. Zbog čega si
ljuta? Zbog prijateljstva? Samo zbog prijateljstva?

Rekao sam da je moj odlazak na to večernje druženje bila moja
želja i potreba da pomognem. Iskustvom bolesti i pacijenta. To je
normalno, ljudski, kršćanski, uostalom, tako sam i odgojen...Kada sam
osjetio, a i primijetio da nitko ne treba moju pomoć, pokušao sam se
diskretno povući. Kako si ti , i zašto, zamijenila moju želju za
pomoći s nečijom potrebom za mnom ( nisi ti terapeut da nekom trebaš
), ne znam. Ako to radiš namjerno, onda je pokvareno, ako radiš
nesvjesno, onda si nepromišljena i trebala bi paziti što radiš, ako
misliš da to nije ništa, onda si bolesna... i blesava.
Gledaj , mene ne zanimaju tvoji motivi, niti tvoje pametovanje.
Smatrao sam se tvojim prijateljem što, de facto, više nisam. Nemam ni
jedan argument, ni u pričuvi, koji bi mogao nešto slično potvrditi. A
da ne bih ispao nekakav sivonja pred samim sobom, kojeg si povremeno
koristila za veslanje i preveslavanje, napisao sam ovo pismo..
Nije to nikakva iskopana sjekira. To su činjenice koje je bilo
potrebno reći da ne bih morao o njima misliti, činjenice koje mogu
postati samo gore i to meni nije potrebno, jer:
Ti meni ne trebaš!
Ti meni nikad nisi trebala!
Ti meni nikad nisi pomogla!
''ZA TEBE VIŠE NEMAM VREMENA, JER TAMAN IMAM PUNO VREMENA I
TROŠIM GA ZA SEBE!''

Medo

P.S. Nemoj trošiti vrijeme na komentar, ne trebam ga, suvišan
je. Ako si opet nešto krivo shvatila, zadrži to za sebe. Pismo je vrlo
jasno i nedvosmisleno.

op.a.. ovo je vrlo dramatično pismo? s obzirom da poznajem temu, i osobno znam mnoge munjare nalik na opisanu u tvom pismu,shvaćam te, razumijem i
pružam ti potporu.

mnogo vičete, Medo. za ljude koji su si uzajamno nebitni :)

grozan je osjećaj biti poput izžvakane pa ispljunute žvake, ali i taj osjećaj prođe.

trebati..
viš, meni ti trebaš na blogu
(zakaj ljudi bježe od te riječi?)

(a vidim da ja/mi tebi ne trebamo, jer si otišao ;P)

ko kaze da gorcina nije medikament?

Ručak po seljački je malo kasnije. Isprika , ručao sam. Ma, kako bih ja vas ostavio same?!

Mmmm! Kada i kako određujemo granicu nebitnosti? Iza riječi , rečenica, uvijek je razmak ili ono između redaka.. I kad rezimiram, osjetim potrebu da još jednom rezimirom. Tebi je sve to puno jasnije i jednostavnije, valjda?! Jako si pametna.

Kali, možda je placebo? ;)

Kalimero, gorčina je u depresiji eliksir! Substral!

vičem ja i na budaletinu koja mi se pokušava ugurati na parking, a na tom sitom parkingu čubim 10 minuta više od njega..a nije mi bitan, ne više od 10 metara koliko mi treba da se sparkam..toliko o vikanju :)

Placebo je dozvoljeni lijek ...i priznat.

Medonjo, priznajem sve kaj je učinkovito

Stari, u ovoj mojoj bolesti i ovom mom ratu, toliko sam se puat udaljio i oprostio da mi to nalikuje na ljetni pljusak. Ljudi stalno nekamo putuju, uglavnom, od mene.

Rekla bih plačipičkasto.. ali neću..

Mei cini mi se,bar u ovoj prici,da ni ni blizu placeba.Ima i okus i rezultat.Jedini zjb je ako nije konacno izljecenje.Ako budu flashback-ovi.

Meija, učinkovito za zaljećiti a ne i za izlječiti. Neke bolesti dežuraju na tipki recidiv!

Gora, što je točno plačipičkasto? Sve? A istina je. Znači da sam plačipičkasto ispričao. Ne znam drugačije. Pokušaj ti.

i to je puno više od ništa, Medonjo..samo treba znati s tim živjeti

Kali, onda treba gorčinu ispljunuti na vrijeme....i pojesti nekaj slatko

Cemu plcpckasto?Mislis nedovoljno balkanski?Ili nimalo macistictki(rodbina i bliznji und spolna obiljezja,glagoli i pridjevi)u dva reda i gotova prica?

Ma to ja sudim po sebi. Samo ti daj. Čitam ja tebe.

je. jasnije mi je i jednostavnije.

sad smo rezimirali kako nastaje pamet :P

e sad još i skužiti zašto ljudi presinguju jednostavnost prezentacije problematike, kao ti, u pismu... a njeguju dijalošku kompliciranost ka onima koji ukazuju na jednostavnost.

Medo je sve drugo samo ne "balkanski".. i znat će on...

pa slažem se sa gđom MMMM..mislim da je u pravu, zašto se ljutiš na to?:) osoba o kojoj pišeš još ti je važna, još nisi otpustio ali to je sve ljudski..čini mi se da te puno povrijedila a i da si dugo trpio nepravde sa njene strane...jesi li možda i na sebe ljut?

nekad nam i to odmogne da sve otpustimo..znam po sebi..kada me netko tako povrijedi dugo sam na sebe ljuta i muči me osjećaj krivnje jer sam dopustila da se naudi - meni.

mmmka, mogu ja? (dva prsta u zrak) :)

lako biti koncizan i jednosmjeran, jednostavan i shvatljiv bez ponavljanja kad je riječ o Peri iz susjedne ulice :P
a ako nije, onda to otprilike ovak izgleda - 7 sms u 5 minuta...i nije sve rečeno :PPP

"a njeguju dijalošku kompliciranost ka onima koji ukazuju na jednostavnost."..

Mda-ice nisam ti razumjela čitavu rečenicu )bješe li i potrebno?;))) ali u ovom dijelu se definitivno pronalazim:D:D

(ma šutite! čučim u zagradi i čekam Medine munje i gromove :D)

pa možda i nije loše da ga se malo naljuti sad..ali treba bit pri tom "konstruktivan";)

nemoj to sad pretvorit u l'art pour l'art:)

e... a i ovo mi fora, mei... zašto misliš da je logično gajiiti dvostruka mjerila?

nije logično, ali u emocijama ionako logičnosti nema :P

znači... životinje su superiorne ljudima? ojebote. zeleni napadaju...

:P

ovo je moje pismo... kojeg neću poslat..ali svejedno:
Željela sam ti reći da te volim.

Ne na emocionalan, zaljubljen način...nego te volim kao Biće, kao nekoga koga se sjetim gotovo svakog dana jer si mi silno pomogao...

Pomogao si mi da shvatim neke stvari koje su mi bile potpuno nepoznate...a najviše od svega pomogo si mi da shvatim da apsolutno svatko ima pravo na VLASTITI izbor i odluku, i da ima pravo promijenit mišljenje...

Iako smo se požderali i nikad nitko nije iz mene izvlačio ono grozno i ljuto i razočarano i okrutno kao ti... valjda si mi zato i bio "poslan"... da sve to izađe :))

Hvala ti

Ne znam zanima li te, ali danas sam sretna i mirna. Nikada se nisam osjećala bolje nego posljednjih par mjeseci i to nema veze s nikim, osim s visokim stupnjem osobnog zadovoljstva.

I kćer mi je sretna...to je isto zbog tebe ... zbog sporta kojeg obožava.

Eto... znam da ćeš prevrnut očima (ako si uopće pročitao do kraja)... ali željala sam ti se zahvaliti...i reći ti da ću te uvijek voljeti.

mislim da nije posve točno da u emocijama nema logike..imaju emocije svoju logiku i nisu baš nepredvidive..zato ljudi slično reagiraju na slične povrede i vrlo predvidiljivo..

sori što se ubacujem u napeti dijalog :D:D koji je zanimljiv al curke, daj malo o Medi pišite umjesto da postavljate pilozopska pitanja..

oprosti što sam uzurpirala prostor, imala sam potrebu :)

Treba ga čitati obrnuto od onog kaj piše. I nisu mu vrata zaključana, čak ni za "nju".... nije li rekao da nikad ne zaključava vrata ..:)

Vin, aj mi samo jednu situaciju navedi di su emocije logične (ne mislim na predvidljivost u ponašanju)

Mmmm, kako nešto kazati, izreću ,napisati ako šutim. Napišem, objavim na blogu i pričekam da mi netko kaže gdje griješim i zašto je toliko ljudi otišlo od mene. A ti me kritiziraš. Oprosti, i ovaj Medo se može sasvim dovoljno izkritizirati i sam. I priznati i ono što nije jednostavno, a ni očigledno. Mislim da tvoje mudre riječi nisu bile zato da bi pomogle, one su manifestacija....Mmmmmmke. Neka, ako to ima negdje svoju svrhu.

JJ, iskren tekst i hvala što pokloni ovom skromnom blogu dio sebe koji se , eto, promijenio na nešto puno drugačije i sretnije. I put nazad je vjerojatno zauvijek zatrpan. Baš kako nam se svima sviđa.

tanka ti je vjera u ljude, Medo. i moja je. al joj se ne prepuštam, takvoj. ja biram čime ću je hraniti, da bi ona mene hranila ispravno.

Mmmm, a možemo li sve to uokviriti u jedan sasvim prirodni proces. Na pr. destilacija?

Medo, stavljajući svoje emocije na papir, ili na što već, nisi, vjerojatno, razmišljao, hoće li te netko kritizirati, ili će ti odobravati. Zašto misliš da negdje griješiš? To je tvoj način izražavanja. Moj izričaj bi bio sasvim drugačiji. U stilu "moja vrata su ti uvijek otvorena, značio si mi puno, uvijek mi se možeš obratiti ....", ali to sam ja.. Zašto se opterećivati ljudima koji su otišli iz tvog ili bilo čijeg života? Dao si im što si mogao, više valjda nisi imao što, i otišli su. I neka su. Zašto bi to bila tvoja krivica?
Pročitah ovo tvoje na svoj način.

Gora, vidiš iz svega da se radi o dužem prijateljstvu. Često mislim da je moja fizička hendikepiranost ( nemam glasa ) uzrok što, bez posebne grižnje savjesti, tjeram ljude od sebe. U ovih 10 godina mnogi su otišli a ja, uz malo gorčine i razočaranosti , ne činim ništa da ih zadržim. Možda se tu javi malo mojih dilema i malo moje krivnje?! To je ona simbioza inata i ponosa. A tu su i godina ( moje ) gdje je kasno za popravne ispite i produžne nastave.

Nekako mislim da to prijateljstvo traje i dalje. Barem što se tebe tiče. Napisao si jednom da nikad ne zaključavaš vrata. Ovo je sad malo u prenesenom smislu, ali ne zaključavaš ni sebe. Uvijek si spreman pomoći. I bit ćeš. Što se tiče bolesti, ha..kaj reći..većina ljudi će radije okrenuti glavu na drugu stranu i s tim se treba pomiriti. Nije ni ta samoća baš tako loša.

Ostavio sam vrata otključana i otišao. Četiri godine sam se borio da se vratim, a sada sam otišao. U planine, na drugačij zrak, i lakše se diše....Goro!

"Ono" je bila druga borba. Ova je samo tvoja... Medo!

zajebavaš. kome ti ustvari pišeš, njoj ili "publici"?

"zajebavaš. kome ti ustvari pišeš, njoj ili "publici"?
Koga ti to pitaš? Sebe, mene, nas? Zar je to bitno? Publika? Ne znam što želiš reći osim da želiš nešto osporiti a ne nekoga braniti. Izvoli. Tvoji motivi su tvoj sadržaj i tvoje pismo. Lijepo pismo. Sadržajno. Pogotovo za publiku.

pitam tebe.
jer pokušavam shvatiti zašto je tekst u kojem se direktno obraćaš osobi koja ti je bliska ili ti je bila bliska dostupan upravo ovdje.

znaš medo, bukowski je, ako je suditi po pisanom materijalu, ljude znao dijeliti u kategorije. pa je tako u istu strpao trgovce, lažove i ljubavnike.

A posebna sorta su odvjetnici i tumači snova!

ne branim nikoga, odrasli ste ljudi. a ja sam, ako se ne varam, najmlađa na ovom postu.
sa dužnim poštovanjem, ne razumijem ovu cijelu halabuku, a nisam niti sigurna da želim razumjeti.

Hoćeš li da ti nešto rečem? Pa dobro. Budi mlada kada je vrijeme za tebe i ..zbogom!

Ma Medo moj, ja ti isto tako nekad popričam s njom i isklepam u mislima neko nenapisano pismo. Ni ja nikad vrata ne zaključavam, čak ni pred Jehovinim svjedocima. Ali opet ne znam da li ću biti spreman kad ona zaista dođe? Matilda. S kosom. I što joj ponuditi tada osim partije šaha? Možda sok od bazge? Sva sreća što je šutljiva.

koja čitaba! kaj se to nije dalo jednostavnije izvest? recimo sa "te tri slatke riječi"?

skini mi se s k,.. a :D