Umorni Bukovsky

Na ulazu na autocestu, dok sam dijelio kartice, jedan mladić iz Bosne, pokazao mi osmrtnicu. Pogledao sam i upitao:
'' Da. Vidim. I ?''
'' To mi je brat. Ubijen je u Orašju!''
'' Moja sućut! Ali ne razumijem zašto si mi to pokazao?''
'' Da mi daš besplatnu karticu!''

Dao sam mu besplatnu karticu!
Nisam mogao vjerovati da je sve toliko jeftino.
Zar je to sve što može dobiti? A slika je već izblijedila.

*

Nazvao me poznanik u večernje sate ( druga smjena ) s pitanjem da li može navratiti do mene na razgovor. I stiže s pričom da nije vidio svog sina 15 godina ( zabrana približavanja) i da je sada postao punoljetan, i dolazi ga vidjeti.
'' Može li slobodna smjena zbog dočeka?“
'' Naravno, za takve događaje uvijek će se naći zamjena.“
Nakon sat/ dva stiže Glavni Gazda i otrese se na mene:
'' Jesi li ti pustio XY na slobodno?“
'' Jesam.'' – I ispričam zašto, kamo, ljudskost.
'' Eno ga loče i razbija u '' Kod Ane ''. Kakav sin, kakav doček! To mu je stara priča i uvijek nađe novu budalu.''

A ja se radovao susretu sina i oca nakon 15 godina.

*

Onda je, nekoliko godinama kasnije, jedna gospođa, prekinula naše dopisivanje s riječima:

'' Zet mi je imao moždani udar! Nisam više za dopisivanje!''

Znao sam što to znači, ali nisam mogao vjerovati da je i to tako jeftino!
Mogao bih još nabrajati, ali čemu. Svima je to poznato.


Zašto se takve stvari bez emocija meni događaju?

Zar je to moja naivnost i moja stvarnost!?

Znam da mladić iz Bosne ima gostionicu, ne znam kako je završio '' moždani udar '' zeta gospođe s kojom sam se dopisivao, a otac i sin se nisu nikad sreli. Otac je umro. Rak pluća.

Stvarno trebaju što prije pronaći tu ''božju česticu'' jer je ovaj svemir bez nje pretežak!

božja čestica. što je to? beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje?

Svatko te može prevariti jedanput, nije to tvoja naivnost, nisi niti budala. Njima na dušu.

trebalo je pisati: Umukni Bukovsky...

sve se događa svima... samo neki ne primjećuju jer im je to - normalno ;)

Coco, negdje duboku u srcu meni bude neugodno. Kao da sam ja nešto kriv.
A Ivančica i ja smo se oprostili, koliko se sjećam. Ipak, još jednom: Zbogom!

Meni kad se nešto takvo događa, pitam se - prema kome se ja tako ponašam kad se drugi tako ponašaju prema meni? Jer, ne bi mi se to događalo bez razloga, ili - ne bih to primjećivala ako nešto u meni ne rezonira..

I Bukovskom je to bilo normalno. Ja nešto krivo doživljavam.

uključi promatrača Medo :)

Preispitaj svoje ponašanje, to uvijek koristi. Jesi li prema drugima zahvalan tko ti pomogne?

Coco, nema potrebne ravnoteže između...i ...između.

mene više zabrinjava ova rečenica: čak sam i sebi oprostio

a tko ti je privi i jedini i najviše tvoj nego ti? kome ćeš prvome oprostiti da bi uopće mogao biti miran i spokojan prema drugima?... znaš što želim reći, pretpostavljam

Kad ti netko pomogne, je li mu pošalješ mail sa zahvalom?

JJ, sve uključeno i pojačan osigurač. A opet prvi ja iskoćim a trebalo bi iskočiti u trafostanici.

ne znam se opraštat´. što se može.

ima osoba koje koriste što naivnost, što dobrotu, što popustljivost,što ljubaznost..što nemogućnost da se kaže "ne"...međutim kak se veli..."što ti se cigo više kune to znaš da više laže"...dakle kako je čija priča...žalosnija...to više serenda

JJ, mudraci kažu da je sebi najteže oprostiti. To sam mislio. Moje osobno mišljenje je da mi sebi uopće ne oprašatamo. Samo sve potisnemo negdje u sjenu, hlad i mir u sebi.

Coco, prije bih rekao da sam nezahvalan, ili površan.

a kajaznam... ja nekak mislim da si ne mogu oprostit neke pizdarije na dnevnoj bazi

tipa... što jedem sladoled, ili kruh ...a onda samu sebe maltretiram da sam debela

... meni je problem što mislim da ne zaslužujem ljubav, a ne što si nešto ne mogu oprostiti

a jedno i drugo su razorni osjećaji (toga sam svjesna)

jj..potrpaj malo više špigla većih po kući..

Dona, kad netko serenda o veličini ribe, ili broju žena, muškaraca...to me ne okrzne ali ljubav, život, smrt su ipak zaslužili malo poštovanja.

A prosjaci po ulicama? Koliko je pravih, a koliko lažnih? Zar da damo svima? Ili da prepoznamo prave, a kako? Zar da ne udjelimo potrebitima?

što kasnije oprostiš sebi je sasvim dobar put da ne ponoviš kroničnost osjećaja krivnje. jebote. sad opet bude da dociram...

najbolja mi ova, brzipotezna, instant samooopraštanja, koja te vrte u krug u krug, etc.

medo...otvoriš fino knjigu žalbe...i kak ko navrati...lepo reci da taj neko ak ima kaj za reć...nek ti napiše..i onda drugi dan ili kada već to rešiš, nakon kaj si razmislil uočil i bla
čitav dan odat okolo i osjećat se krivim???...zbog nekaj kaj možda opće ni???...svašta...ja ipak poštujem i volimsebe

FAT, sve je poznato, doživljeno a uvijek neki repovi i tragovi. Toga se trebam riješiti.

Mmm, ti si meni čisti sf. " Teško je biti Bog ".

Knjigu žalbi i primjedbi sam trebao otvoriti prije 50 godina. Sada bih trebao brati plodove.

"Psiholozi nam govore da lažemo jer se bojimo posljedica istine. Krivnja je težak teret za one koji žive uz nju, tako da ljudi lažu kako bi izbjegli da izgledaju glupi ili nesposobni, ili da se netko ne naljuti na njih. Postoje i drugi razlozi zašto ljudi lažu

Laganje nije samo antisocijalno ponašanje, lažljivci često postaju nedruštvene osobe. Ako se kreću u krugu ljudi kojima lažu, počinju im smetati ti ljudi. Oni ih čak mogu kriviti njih za svoje probleme. Nije ni čudo da laži mogu uništiti radne odnose, brakove i prijateljstava. Ako ste uhvaćeni u laži, vaš kredibilitet pada u vodu."

e, al´ ja se stvarno osjećam krivom jer me međed poslao ća. kako da sada hodam po svijetu uzdignuta čela?

čini mi se medo da nisi uzeo u obzir kakav bi to trag moglo ostaviti na nježnoj djevojačkoj psihi :/

M.Pozdrav!Ostalima takodje .)

hehe. masa ljudi 'pati' na vrlo ugodne načine. jebe se preko svake mjere, npr., i dok svršavaju na veliko, razdiru ih sumnje u suštinu sopstvenog bića i pojam ljubavi, kao nedostižnog ideala i filozofskim raspravama podložnu problematiku :Doooobar alibiiii.. doooobar...

'depresivci' prostituiraju terminologiju, izvaljeni na postelji, konzumirajući hranu koju je netko drugi donio, dok se na zabačenim stablima istinski ljuljaju prave žrtve.

alkoholičari... e... tu je autodestrukcija, ko i kod narkomana, najautentičnija... jeidni valjda, koji doista spajaju osobnu psihičku u fizičku patnju. a i to je na tapeti kritike...

zajednički nazivnik je emocionalna nezrelost, klijentele.(ok. sad ne serite u napadaju panike što bi da mi odgrize glavu. masu života sam odživjela kao žrtva svoje nezrelosti. eto... pravdam se :D još učim. a najbolja učenja su kad se izložiš čoporu van sebe, koji krene tektonski mrdati čopor demona u sebi. i... tak to...;D)

Kor, vidim da su na svom putu. Drago mi je .Pozdrav.

Mmmm, alkići izmišljaju i lažu ali vrlo jasno. Ti si jako mutna. "Boginja Mutnih Rijeka.?' ''Majka Starih Dubina''. Narkići su odmak koje treba uvažavati.
Ja sam stalno u prvim razredima, a u zadnjoj klupi.

medo?
zezam te. oprosti.
.. i okej, idem si nać´ dečka.
ajde bok!

meni djeluješ ko podosta razmaženi učenik, koji se krene bacati po podu samo zato što nema mehanizme za oslabljivanje bola koji se doživljava instalirano od vani- prema unutra. drž tu jebenu točku bola u sebi u mjestu gdje se radja. ne ljuti se na vanjsko... samo ti oduzima fokusiranost... ajdosta. baterija rikava. a ja sjedim i čekam bojler das ugrije... cmok:)

udomio sam psa. nezahvalnik je drugi dan nakon udomljenja nakon sto sam otisao na posao napravio privatni party (rasturio kuhinju, izgrizao kablove, prevrnuo tegle sa cvijecem, iscupao telefonski kabl, izgrebao vrata,...).
bijesno sam pomislio kako cu ga ili opremiti u dumovec ili udaviti.
nisam. izasli smo van. popiskio se, pokakio. vratili smo se kuci. nahranio sam ga.
drugi dan sam opet otisao na posao.
on si je ponovo napravio party.
ja sam ga opet izveo van i nahranio.

pretpostavljam da je taj pas treći dan popio olovo? mislim iz metka?

Eto, što ti je taj blog! Počnemo s romantičnim rastankom a završimo na psima. To samo ukazuje na svestranost iskričarskog puka. Puni smo metafora, parabola, hiperbola, hipotenuza, piramida, trokuta, krugova, mozaika.
Blog je prekrasan svijet simbola.

Ma, i ja često pustim da me preveslaju, naročito Ciganima i blagajnicama u Konzumu, ali jednima nikako: osiguravajućim društvima i bankama. Ovi drugi 'oće i da me časte plastikom, a ja im odgovaram u duhu Đurovskog:-Jebo plastiku kad je ne možeš zalijepiti Ciganu na čelo. I da, čak se jedno desetljeće ne dam driblati ni farmaceutima. A za sve ostalo sam prava plićina.

Plastika? Misliš na kartice?