Miran osmjeh
U tami dima tražio si pokret,
kojim ćeš prijeći prostranstva i samo pedalj do mene.
Galama i žamor mog smjeha,
pomalo je obeshrabrio tvoja krila...
A priča je trebala biti toliko laka,
kao magla... kao miris proljeća...
Ramenima si gurao naslonjač,
odgurivao svoj strah i prekrivao poraz...
Dok sam plesala u najljepšoj haljini pučine,
ti si tražio mirniji val...
Oprosti mi što su suze mokre i
što je glasan osmjeh, takvi su premeni moje kose.
Znam da mi je ponekad hladan dah,
nose još uvijek tapkaju bose...
Ravnala služim samo za snijeg,
za mjerenje džepa i poneki bjeg.
Oprosti mi što nisam hrid već vjetar
što ne govorim u mraku, već palim svjetla...
15.02.2005. u 1:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jeli se smi prepisat??
Autor: mila091 | 15.02.2005. u 1:18 | opcije
može li promjena boje malo?!he..pa more valjda...:)
Autor: shea | 15.02.2005. u 1:19 | opcije
joj tek me krenulo :))
Autor: na_krilima | 15.02.2005. u 1:31 | opcije
fali vama gravitacijskih komentara u stilu:ki visoko leti,nisko pada!..bez ljutiš.
Autor: shea | 15.02.2005. u 1:34 | opcije