vjetar i visine

Bilo je to prokletstvo jednog mladog ljeta,
jednog proljetnog muškarca i ledene djevojčice...
Na jednom su stolu skupili snove
i trudili se razdjeliti čije je čije.
Jabuke su brzo promjenile boju,
a zima uzela pahulju svoju,
u oči joj stavila snažan znamen
a na mjesto srca težak kamen...
Djevojčica je preko noći stasala u ženu,
prekrasnu ljepotu zavijenu u sjenu.
Sa zvjezda je skinula sjaj suza
njegovim licem rasula niz dragulja...
I zima je trajala tisuću noći,
a on je vjerovao da ipak će doći,
leptir što toplo proljeće nosi
da njene usne nanovo orosi...
Ali zima još traje, led još živi
na njenoj koži oblaci sivi,
to lica su mnogih što ljubit su htjeli
al na bedrima njenim smrznuti sjeli...