pisati pisma, pričati priče

Najprije nije napravio nešto što sam htjela da napravi.
A onda je napravio nešto što nisam htjela (da napravi).
Pa sam se naljutila.
Pa je napisao prekrasan mail. Nisam odgovorila.
Pa je nazvao. Nisam se odazvala.
Pa je nekoliko dana šutio. I ja sam se dalje ljutila u tišini.
Pa je onda opet nazvao. Opet se nisam odazvala.
I već sam odlučila kako mu se neću više nikad odazvati, niti odgovarati na mailove, niti na poruke, niti mu otvoriti vrata ako dođe iz tog svog morskog grada nenajavljen.

A on je nazvao opet. I ovog se puta moje nesvjesno potrudilo da se javim. Zeznula sam se. Nazvao je u vrijeme u koje nikad ne zove i nisam ni pomislila da bi mogao biti on. Tako sam se javila. U prvoj je minuti istresao sve prigovore: zbog pisanja i neodgovaranja. U drugoj se raspitivao gdje sam sve bila to vrijeme nekomunikacije, a ja sam poslušno odgovarala. Jer sam znala da to ne želi čuti. A onda je u trećoj minuti, gotovo mi predbacujući kao da sam ja sjedila na njegovom gasu, izbacio: - Razbio sam auto! Zabio sam se u kamion!

Iako sam se istog trenutka preznojila, uspjela sam upitati: - A ti? - Ja sam dobro, odgovorio je. - Ali, šteta je ogromna.

I onda sam, čim sam se sabrala, dodala: - Znaš, izgubili smo se ti i ja. Izgubili smo jedno drugo.

- Ne, ne, nije tako. U gužvi smo, ti si u gužvi (zna da jedan posao dovršavam sporo i teško), meni je gužva, neka sve prođe, pa dolazim.

I više nije htio pričati. Da li se preplašio onog što bi još mogao čuti?

Zanimljivo je to s ljudima koje volim. Nepogrešivo znam kad su krivi. Oni koje ne volim mogu biti i krivi i pravi, svejedno mi je. Ovaj je kriv i on to zna. I zna da ja znam.

Još sam se jedan dan ljutila. I šutjela. I pripremala se na to da ga zaista mogu izgubiti.

A onda sam se jutros probudila mudra od ljubavi: još uvijek mi je on važniji od onoga što radi ili ne radi.

destruktivna veza.

je..u tim godinama je teško pronaći ravnotežu u odnosu..

a u kojim godinama je lako?
ne pizdi.

o čemu se ovdje radi,
dajte malo sažmite pobogu

ovdje se radi o tlapnjama starijih ljudi,u ovom slučaju ženskog spola,
kojima je neobično teško ugoditi.
no, općenito je poznato da u mladosti čovjek propije imanje, čak i dva -a u starosti po cesti skuplja stare eksere, jer mu to baš treba..

Uvijek su važniji ljudi :-)).