Neman

Kroz otvoreni prozor provirio je vjetar.
Samo jednim dahom unio je nemir, zatresao grančicu oleandra i pognuo je prema okviru prozora. Svjetlost svijeće osvijetlila je krhak cvijet. Učinilo mi se, znam, kao da netko ulazi u sobu. A znam i da pripiti i glasni Talijani preko puta nisu preskakali dva zida do mog prozora.
Bemtimator je preglasan. Na dva je. Jedan ne radi.
A popodne sam sanjala čudan ples. Ja sa ženom. Visokom, duge plave kose, jake šminke, u uskom kožnom kostimu i vrtoglavim petama. I bilo je super, samo je onda pogriješila, odala se. Istjerala sam je iz sobe.
Kad sam shvatila da nakon mnogo vremena ponovo mogu sanjati, nisam baš mislila na ovakve snove.
No, s druge strane, prošli je tjedan bio savršen.
Dvije normalne blogerice mogu sasvim pristojno preživjeti s tri klinca, ma kako hiperaktivni i predpubertetski bili.
Hvala ti, milena, za sve.
Stigli su i računi. Dovraga.
I klinci još ne spavaju. Pjevaju iz kreveta. Jutarnje je kupanje out.
Inače, tip od dva metra me zvao na tamburaše.
A drugi s pločicama tražio da ga polijem šlaufom da u podne preživi put do "one" plaže.
I to me podsjetilo: noćas ću sanjati onog koji nije tu, a on zna koji je.

taman sam ti htjela savjetovati da odeš sa onim od dva metra na tamburaše...
..ali kad su ti snovi već precizno usmjereni..ondak savjet odpada
;D

al' onda barem polij onog sa šlaufom ;)

hej, megi, svejedno, lijepo je sanjati, noću ili danju :)

a tog sam polila šlaufom, da :D