Skriveni otrov jednog vremena
Ideš već – upitala je dok su joj prvi zvukovi ljetnog sumraka padali na, od znoja, slijepljenu kosu.
Moram – odgovorio sam, a zapravo nisam morao.
Nisam ništa morao. I znao sam to jako dobro, kao što sam i jako dobro koristio tu činjenicu kao rješenje za neke situacije, poput ove na primjer i svake situacije iz koje sam se želio izvući.
Pridigla se iz kreveta. Iz ladice noćnog ormarića izvukla je neprozirnu plastičnu bočicu sa tabletama i polako se zaputila do kuhinje, po čašu vode.
Vitamini – nekako je više za sebe prozborila, valjda po nekoj inerciji vjerujući da su to zbilja vitamini. Mene nije bilo briga, ovo je ionako bila jednokratna ljubav, još jedna u nizu koju bih znao ponekad zagrabit sa pokretne trake na kojoj su se još uvijek koprcali vriskovi umornih duša, postojanja razbijenog u svjetlucave komadiće šarena stakla što su svjetlucali u razbijenoj tami, razbijenim željama i razbijenim snovima.
Nakon mnogo uspona i padova, kad imaš jedinstvenu priliku upoznati boje dna u svim raspoloživim nijansama, nekako prihvatiš činjenicu da demon nad anđelom uvijek dobije sve bitke. Kraj rata se ionako ne nazire, a treba li uopće vjerovati da će na kraju anđeo pobijediti? Odavno sam prestao vjerovati. U kraj. U pobjedu, koja ne bi bila ništa drugo nego Pirova pobjeda. U postojanju gdje imamo svoj rok trajanja cijena takve pobjede vjerovatno vodi u negativnu bilancu na završnom računu.
Gledao sam u one prve, site bore ok njezinih velikih zelenih očiju. Nekad je tu stanovao smijeh, kao i u svakome od nas. Sada na tom mjestu teška mehanizacija umornih sjećanja mijenja izgled i konfiguraciju lica. Približila mi se. U zraku su se sporo vukli mirisi ne tako davno ugasle želje, pomiješani sa teškim vonjem duhanskog dima i iščekivanja.
Reci mi da me voliš – prstima je prešla preko mojih usana.
Volim te – slagao sam, na što se ona samo nasmijala.
Prerušen u zadovolj(e)nog čovjeka, napustio sam zgradu. Zgrade i sve oko mene se polako spremalo utonuti u san. A ja sam počinjao, novi dan života, ne vjerujući u ono sutra.
Svjetlo nečeg novog je još uvijek daleko od mene.
01.08.2012. u 11:12 | Editirano: 01.08.2012. u 16:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
uh berezin ,ovo ubija svaku nadu
Autor: tajana46 | 01.08.2012. u 11:17 | opcije
uh....i jako dobro!
Autor: NY-NA | 01.08.2012. u 11:28 | opcije
Berezin,jel otkriven i protuotrov za sadašnje vrijeme?
Autor: biserna | 01.08.2012. u 11:30 | opcije
andjeli su jači.-)))
Autor: azurna_kuglica | 01.08.2012. u 11:31 | opcije
Been there, done that... jako si to fino opisao.
Autor: Winetou | 01.08.2012. u 11:44 | opcije
zombi. moš ga zajebat samo ako lažeš sebe.
Autor: ergosum | 01.08.2012. u 11:54 | opcije
da se bar hoće potruditi bolje lagati...
Autor: tajana46 | 01.08.2012. u 12:07 | opcije
da bar znaju bolje lagati
Autor: tajana46 | 01.08.2012. u 12:08 | opcije
ne znaju,neće,ne mogu,
pih
i moraš si sama izmisliti cijelu priču
i zaplet i kraj
100x pih
Autor: tajana46 | 01.08.2012. u 12:10 | opcije
ne mogu ljubiti
ne znaju glumiti
bez veze...
Autor: tajana46 | 01.08.2012. u 12:12 | opcije
berezin_matok, jel' ?
Autor: DIES-DAS | 01.08.2012. u 12:33 | opcije
da mi je samo znat ko je ta zelenooka s tabletama...:O
Autor: _eternis_ | 01.08.2012. u 12:40 | opcije
meni je zaista iskreno žao...i čini mi se da je sve više takvih nesretnih..izgubljenih...propalih muškaraca. I žena isto. Strašno! Dobar post.
Autor: PAMELA_007 | 01.08.2012. u 12:48 | opcije
volio bih upoznati ovog momka ..
prvo bih ga nokautirao , radi ružnih riječi na blogu
a onda bih ga počastio cugom i rekao :
respekt za sve ovakove zapise
eto ..iskreno
Autor: vuklisicaa | 01.08.2012. u 12:50 | opcije
njega - berezin matoka -nije ni jebat, ni tući, niti kući voditi..
Autor: DIES-DAS | 01.08.2012. u 12:54 | opcije
Bright eyes,
Burning like fire.
Bright eyes,
How can you close and fail?
How can the light that burned so brightly
Suddenly burn so pale?
Bright eyes.
Simon & Garfunkel
Autor: -Una- | 01.08.2012. u 21:57 | opcije
Uvijek idi dalje,
grozno je kad ti pocinju nedostajati necije zelene ili plave oci ...
Autor: absolutely-me | 01.08.2012. u 23:06 | opcije
Ne bih da mi se ovo dogodi. Ali super napisano (opisano).
Autor: mirelina | 01.08.2012. u 23:32 | opcije