vrijeme je

Link

"OLUJA"
Kostajnica-Dvor
02. kolovoza-15.kolovoza 1995.godine

Drugog dana mjeseca kolovoza 1995. godine u točno 21.oo sati stiže Zapovijed. Mobilizacija do punog sastava. Zapovijed se izvršava u roku samo jednog dana, tj. 03.kolovoza, dok je odmah slijedećeg dana izmještena u šire područje Popovače. Zadaća je pričuva Glavnog stožera oružanih snaga republike Hrvatske, a postrojbi se po Zapovijedi priključuje i skupina časnika iz dočasničke škole "Jastrebarsko" koji bivaju raspoređeni na zapovjedne dužnosti u 3. pješačkoj bojni.
Dan poslije izvršen je nadzor bojeve spremnosti od strane operativnog tima GSHV, pod vodstvom brigadira Branka Borkovića kada je ujedno izvršena i primopredaja dužnosti Zapovjednika 145. Brigade između dotadašnjeg zastupnika Zapovjednika satnika Ivice Petkovića i Zapovjednika 145, Brigade pukovnika Brune Čavića koji se vratio sa školovanja iz Zapovjedno-stožerne škole.
Istoga dana tog 05. kolovoza u 22.oo sati Zapovjednik 145. Brigade na zapovjednom mjestu Zbornog područje Zagreb (Viktorovac) prima zadaću od načelnika stožera Zbornog područja Zagreb, brigadira Damira Goršete: "Tijekom noći izvršiti prebacivanje 145. Brigade preko rijeke Save u područje sela Bobovac- sela Stremen i dijelom snaga uključiti se u napad na smjeru selo Stremen - Željeznička postaja Šaš - selo Slovinci - selo Timarci - selo Selište Kostajničko - Kostajnica."
Ranih jutarnjih sati ,točnije u 04.3o sati, šestog kolovoza 145. Brigada prelazi rijeku Savu, i to dio postrojbe na skelskom prijelazu Kratečko, a dijelom postrojbe na skelskom prijelazu Bobovac. Toga dana u 10.3o sati 3. pješačka bojna sa vodom izviđača uvodi se u borbu na zadanom pravcu u zahvatu komunikacije, te istoga dana sa 151. Brigadom, 17. Domobranskom pukovnijom i izvidničkom satnijom Zbornog područja, a sve uz potporu dva tenka 2. gbr "Grom" i 2 BOV-a 202. Brigade PZO, oslobađa Kostajnicu spajajući se sa snagama Zbornog područja Bjelovar, koji nastupaju iz smjera Dubice.
Tijekom noći 06./07. kolovoza svi dijelovi 145.Brigade smješteni su u grad Kostajnicu.
Sedmi dan vrelog kolovoza stiže daljnja zapovijed od Zapovjednik pravca; brigadira Vinka Štefaneka. "Produžiti napad na smjeru Kostajnica - selo Divuša - selo Zamlaće - Dvor na Uni, i spojiti se sa snagama Armije BiH. Za zauzimanje i osiguranje skladišta u Volinji izdvojiti jednu pješačku satniju."
Istoga dana u 11.3o sati 145. Brigada kreće u izvršenje dobivene Zapovjedi. Angažirana je 3. pješačka bojna, njena 1. satnija i POV 1. pb, izvidnički vod, a 2. pješačka bojna i POV 1. pb angažira se kao pričuva na glavnom smjeru napada.
U sudjelovanju sa satnijom "Dvor" iz 17. Domobranske pukovnije te manjim dijelovima 151. Brigade, te uz potporu dva tenka 2. gbr "Grom", dva BOV-a 202. Brigade PZO te izviđačke satnije ZPZ. Oko 17.oo sati snage 145. Brigade presijecaju neprijateljsku kolonu, usmjeravajući djelovanja u više raznih smjerova, a u cilju potpunog ovladavanja gradom. Do padanja mraka to se i uspijeva ostvariti.
Tijekom noći 07. / 08. kolovoza 1995. godine, neprijatelj razvija snage iz pokreta i u više navrata (četiri) do jutarnjih sati vrši proboj, sa ciljem izvlačenja glavnine svojih snaga preko rijeke Une u smjeru Bosanskog Novog. U svitanje postrojbe 145. Brigade trpe jaku topničku i vatru iz svih mogućih oružja i oruđa, jer ne smije se zaboraviti da se je navedenim smjerom pokušao izvući neprijatelj snage veće od korpusa, te se naše snage izvlače na pričuvni položaj oko 3oo metara prema rubu grada, gdje stabilizira crtu obrane. Za to se vrijeme u borbu uvodi 1. pješačka bojna I napada smjerom; selo Zamlaće - selo Hrtići bočno na neprijatelja, a TRD, vod MB 82 mm 145. Brigade i bitnica 120 mm iz 17. dp posjedaju VP u selu Zamlaće te otvaraju vatru po neprijateljskim snagama. Borba za Dvor traje cijeli taj 08. kolovoza 1995. godine, da bi u ranim jutarnjim satima 09. kolovoza šire područje grada Dvora u cijelosti bilo oslobođeno i očišćeno od neprijateljskih snaga. U oslobodilačkoj operaciji zarobljeno je mnoštvo neprijateljskih vojnika, dok je preko stotinu civila srpske nacionalnosti zbrinuto na sigurno. Tijekom istoga dana, 09. kolovoza brigada zaposjeda položaje uz rijeku Unu na državnoj granici sa BiH. Slijedećeg dana postrojbe 145. Brigade vrše čišćenje terena od zaostalih neprijateljskih snaga, a 3. pb šalje se u Kostajnicu pod zapovjedništvo ZM Kostajnica.
Potom se 11. kolovoza dijelovi brigade skupa sa dijelom 17. dp spaja sa snagama Armije BiH.
Slijedećih dana 12. 13. i 14. kolovoza, postrojbe brigade u skokovima vrši čišćenje istočnih obronaka Zrinjske gore na smjeru, Dvor - selo Komogovina u koje stiže 13. kolovoza i razmješta se na širem području.
Nakon ispunjenje svih zadaća brigada 14. kolovoza započinje pripreme za razduživanje i povratak kućama u Zagreb.
U akciji "Oluja" zapovjedno mjesto 145. Brigade bilo je:
- Popovača - 03. - 06. kolovoza
-selo Bobovac -06. kolovoza
-Kostajnica -07. kolovoza
-selo Zamlaća -08. - 13. kolovoza
-selo Komogovina -13. - 15. kolovoza
Zapovjednik 145. Brigade bio je pukovnik Bruno Čavić, a Načelnik stožera zastavnik Davor Kutleša. Zapovjednik 1. pb u to je vrijeme poručnik Siniša Matejka, 2. pb zastavnik Zdenko Jakovljević, 3. pb bojnik Stjepan Bebek, zapovjednik TRD-a je satnik Ivan Brkić, dok je zapovjednik POTB-a bio satnik Zlatko Rigo.
Tijekom tih povijesnih dana živote na oltar Domovine položili su: Željko Blažević, Mladen Bošnjak, Božidar Dodig, Tihomir Klobučar, Damir Vuzem, dok su trojica pripadnika nestala. Tijekom narednog razdoblja dva su pripadnika razmijenjena i živa vraćena.
Dana 15. kolovoza 1995. godine sve postrojbe 145. Brigade ponovo su na okupu i točno u 12.3o sati započinje hodnja na smjeru: selo Komogovina - Petrinja - Sisak - Popovača -Zagreb. Ne ide se odmah kućama jer je na igralištu ŠRC "Klaka" dečkima priređen veličanstven doček, gdje su svi zajedno dali oduška nagomilanim emocijama.
Sa danom 16. kolovoza cijela 145. Brigada prelazi u pričuvu, osim razvojnog jezgra Brigade.
Sada djeluje razvojno jezgro brigade, a zastavnika Davora Kutlešu zamijenio je bojnik Siniša Ratković, dok je pukovnika Brunu Čavića na mjestu zapovjednika zamijenio bojnik Željko Nikić.
Vrlo je važno istaknuti da 145. Brigada HV za cijelo vrijeme djelovanja nije prepustila okupatoru niti milimetar Hrvatskog teritorija, a u više je navrata oslobađala dijelove zaposjednutog teritorija.
Uništeno je mnoštvo neprijateljske tehnike i ljudstva od čega navodimo samo ponešto:
-jedan zrakoplov MIG 21 na Banovini
-2 tenka T-55 na JB i jedan oklopni transporter na Oraško ratištu
-1 PZT 20/3 na JB
-1 NtT 82 mm i neutraliziranje vođenih paljbenih položaja MB 120 mm i MB 82 mm na bojištu kod Novigrada (Zadar)
-dva neprijateljska kamiona na Novigradskom ratištu u području sela Narandžići.
Ovi su podaci prikupljeni putem evidencijske dokumentacije nadređenog zapovjedništva i neposrednim promatranjem.
O točnom broju neprijateljski vojnika izbačenih iz stroja (poginuli i ranjeni) nemamo pouzdanih podataka, ali prema procjenama stručnjaka i vlastitih procjena taj se broj kreće između 450-500 ljudi.
Ranjenih i ozlijeđenih pripadnika brigade tijekom njenog djelovanja bilo je 243 (dvjesto četrdeset i tri) , a tijela dva naša pripadnika pronađena su više godina nakon akcije Oluja, a to su Ivan Kovačević (Stjepanov) te Ivica Naglić (Stjepanov).

a kao da je jučer bilo

ko da je sada, dobili smo ih nokautom

i neki dan smo ih dobili....hehee

http://www.youtube.com/watch?v=jkE_jZ4_Z_k&feature=related

a bilo je vruće , i nije bila šetnja kako neki misle

kad smo ih onda dobili,
popušili su zauvijek

mnogi vele šetnja, a mi smo ostavili šestoricu,
na susjednom pravcu poginuli su i
zapovjednik bojne i zapovjednik satnije jedne gardijske brigade

Sretan ti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hvatskih branitelja! :~)

Krelec, jesi li ti u mirovini zbog toga? Daj reci, kaj nije možda bolje da ljudi rade, lakše bi se nosili sa tim neugodnim sjećanjima?

I je li vam netko ponudio kakvu psihološku pomoć? Znam da jedna ekipa mojih kolega pomaže u Vukovaru.

davno sam prestao objašnjavati valjda bolje znaju oni koji nisu tada bili tamo negdje
moja satnija jedan poginuli 4 ranjena

I tebi čestitam, Ri. :~)

ri, niti ja nikom ne objašnjavam, znam i to mi je dovoljno.
uvjeren sam da sam svjedočio povijesti.

hvala Ruja, ja čestitam svima,
zamišljam to kao praznik sviju nas.
vjerujem da će jednom cijela Hrvatska na taj
dan lepršati u zastavama.

malo mi ide na žifčeke prozivanje zbog isticanja
zastave, s velikim guštom ću je istaknuti
na ovaj praznik dok se god budem mogao popeti na krov.

jebo onog kome TO smeta

hvala na čestitkama
nego sad sam pomislio kako je bližnjima poginulih
slave svi a ti tuguješ i slaviš
da,biti , mali dio nacionalne povjesti

Preković ZLATO
ide nam početkom Kolovoza

koko, svakako sam za rad, samo to može povratiti čovjeka u normalu.
samo jedan primjer, naš doktor tada relativno mlad.
farmakolog na šalati, ode u rat, dvije godine je bio s nama.
ranjen u posavini, ali nakon skidanja na mali mozak mu nije mirovina.
vrati se na svoj posao, a šefica mu je žena kojoj je on bio nadređen,
ali je ona za vrijeme dok je on bio u ratu bila u USA na specijalizaciji,
magistrirala i postala njemu nadređena.
danas je on poptuno ok. profesor je, i vrlo ugledan u struci,
ali nije baš bio poticajan povratak

i ja stavljam zastavu
vijori s terase stana

Hja, svatko se bori na svojim frontovima. Ne treba gledati druge jer se to ne može promijeniti.

dok su ratnici ratovali, lopovi-izdajnici su im uništili radna mjesta i to veoma uspješno pa gdje bi se onda vratili,
a i vlast se bojala najboljih svojih sinova, radno sposobnih i aktivnih

za razliku od nekih drugih ratova i povratka ratnika, iza 2. w.w. ameriku su gradili i izgradili baš ti povratnici
čitajte biografije, autobiografije uspješnih amerikanaca iz tog vremena

je, tih sam se spika naslušal.
o vekiim doprinosima onih koji kurcom nisu mrdnuli,
ali je nevjerojatno važno da su oni radili,
npr. u naplatnim kućicama na autocesti koja uopće
nije bila u prometu.

petra
osnovna razlika je ta da su u Americi u to doba bili nekakvi drugačiji uvjeti ,rekli bi poduzetnička klima je bila drugačija nego kod nas ,drugačije gospodarstvo po ustroju i snazi ...ali i u Americi imaš puno problema u veteranskoj populaciji..

definitivno bilo koji ratni sukob nije normalna životna situacija na koju svatko reagira drugačije ,i u nama budi različite emocije ,stanja i razmišljanja

Važno je samo ne skupljati ogorčenost u sebi, pomogni si kako god znaš ako si ogorčen, jer ti to jako šteti

koko vjerojatno si me pogrešno shvatila.
nisam ogorčen, svatko zna svoje.
niti ne pokušavam bilo kome objašnjavati,
ili postavljati pitanja.

Nisam ni ja primijetila da si ogorčen, pa sam napisala 'ako si..', zato jer iz iskustva znam da je ogorčenje razarajuće za zdravlje i život.

često se to ''ogorčenje'' koristi kao floskula da bi se ljude kanaliziralo kako, što i o čemu da pričaju... (ogorčen si ako pričaš o tome i tome...)
sagledavanje stvarne situacije, komentiranje, razgovaranje o tome, nikako nije ogorčenost nego zrelost ljudi

petra mora se čovjek nekad izvuči iz tih priča.
vječite reminiscencije samo mogu stvoriti dodatne
teškoće.

a istina je da se ljude kanaliziralo u svrhu
nečijih probitaka, nadam se da je to vrijeme iza nas

''petra mora se čovjek nekad izvuči iz tih priča''
pošto si to ipak meni uputio, reći ću ti samo, ipak sam ja stijena
a tvoj zapis i sutrašnji praznik dali su mi povoda da se kaže koja i na tu temu
toliko od mene

Krelac prijo, hvala i cestitka za danasnji dan.