sve o svemu

Sav je život na zemlji ovisan o suncu i vodi! I što je tu loše? Ne pijemo vodu, razboljet ćemo se i umrijeti. Ne jedemo li hranu razboljet ćemo se i umrijeti. Moga bih dodati da smo ovisni i o školi. Ne završimo li školu, teško da ćemo se snaći u današnjem svijetu. To isto se može kazati i za posao. Nemamo li posao, to jest ne radimo li i ne zarađujemo li, ne možemo zadovoljiti svoje potrebe, to jest ne možemo kupiti hranu, piće, krov nad glavom, i tako dalje, da ne nabrajam.
Osobno sam jako ovisan o ženama, ili, već godinama samo o jednoj, a i svi zaljubljeni su ovisni o svojoj ljubavi, barem neko dok traje kemija tijela. Gledano iz moje današnje perspektive, zaljubljenost je velika ovisnost i stanje nalik na tešku akutnu bolest. No, ne mislim da je zato loša, štoviše...
Ali...
Čini mi se da ovisnosti možemo podijeliti na one koje su prirodne, to jest one koje su dio egzistencije i one koje stječemo tijekom života. One (ovisnosti) koje su utkane u naš život ne smatramo za ovisnost, već ih doživljavamo kao dio uobičajenog okruženja, a one koje stječemo tijekom života... to je već nešto drugo. Njih smatramo opasnim, bolešću i društvenim neprihvatljivim. Istini za volju, mora se priznati da puno toga što sam nabrojio spada u navike, no nije li sama navike i da smo robovi navika, no nije li i sama navika neka vrsta ovisnosti. Sjećam se bake, veoma blage i pobožna seljanka koja mi je ostala u krasnom sjećanju. Njezina priča je bila, a koju sam ja kao dijete slušao s nevjericom, da, da nije kave, da ne zna kako bi živjela. Pada mi na pamet i priča koju sam slušao isto kao dijete od odraslih ljudi o Bosancima koji su za vrijeme drugog svjetskog rata patili od nedostatka crne kave i bili skoro sve u stanju da dođu do nje. Tako je barem glasila priča.
Zar nismo navikli da u hranu stavljamo začine? Toliko smo ogrezli u njima da nam je hrana (u pravilu) bez njih bljutava i nejestiva, pogotovo bez najraširenijeg začina natrijevog klorida poznatijeg kao sol. Kinezi i Japanci, vjerojatno i Korejanci u hranu redovito stavljaju natrijev alginat, bijeli prašak koji se dobiva iz algi, a koji sam ne daje okus već postojeći pojačava i jedete li stalno hranu s natrijevim alginatom, hrana bez njega bit će vam bljutava, ne vjerujem da bi ste uživali u njoj.

genetski smo programirani da tražimo, a oko teleskopa hubble gleda prema kraju svemira

ovisni o traženju

hoću reći da si prepisao od sebe...

dižemo prag tolerancije i treba nam uvijek više

jedino snovi nemaju prag

važno upozorenje.ne skidajte pločice u kupaoni ni u snovima