Uspavanoj čaroliji
Izvlačim se iz toplog nereda plahti i
tvog tijela,
sa velom sna, još uvijek prebačenog
preko očiju.
Snena i putena oblačim
prve znakove jutra na sebe,
i promatram te.
Spavaš snom nevinih, miran i spokojan
u labirintu svojih boja,
dječije razbarušene kose i usnice donje
što me mami.
Puštam svoje male rituale na čekanje i
lovim misli koje putuju k tebi.
Zovu me tvoji dlanovi i mišice ruku,
u zagrljaj,
zove me tvoja koža,
i lagani drhtaj trepavica
obojanih snom
zove me...
Na obraz ti spuštam cjelov,
znajući da će te pronaći negdje u snu,
ostavljam ti osmijeh na jastuku
i odlazim u mirisno jutro.
16.02.2005. u 13:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
zakaj bez naslova? da se čak i zove "bezimena pjesma" nije grijeh.
tko će se ikada sjetiti spomenuti divno složene riječi bez imena,tko će pamtiti čovijeka kojeg nemaš čime zazvati..
zar riječi koje je ljubav izvukla iz tvoje ruke ne zaslužuju svoju krunu?
razmisli,što je tijelo bez glave za tebe?
sa druge strane,sretan je onaj koga tako gledaš dok spava.. zbilja zavidim dečku. ;)))))
Autor: Magus | 16.02.2005. u 13:53 | opcije
Ma pobjegao mi naslov Maguse :))) evo sad ću ja njega umetnuti :)))
Autor: JakoCudna | 16.02.2005. u 14:04 | opcije