Sve i ništa

Sjedim nasuprot tebe. Nas dvoje, u zadimljenom kafiću, dvoje slučajnih prolaznika, spojenih namjera i odluke da presjeku besmisao dana koji su ostavljali iza leđa, još većim besmislom u prostoru ukrašenom izlizanim drvenim okvirima u kojima su spavale nekoć davno vesele slike, prekrivene prašinom i nečistoćom, što od vremena, što od nebrige osoblja kafića. Nije ni bilo važno, to je ionako bilo mjesto rezervirano za slučajne prolaznike i namjerne nenamjernike. Poput tebe, poput mene.
U dnu nekad čistih zastora, nalazi se groblje snova i kraj puta.

Mnogo nas je koji živimo noć. Izlazimo iz svojih dnevnih odora, epolete odgovornosti na ramenima su teške, želimo, želimo, želimo, a ne možemo. Svejedno, barem u ovakvim trenucima, u prostoru između čaše, duhanskog dima, glazbe sa lokalne radio postaje, razumijemo da smo na dnevnom svjetlu izgubljena lica, kamenih duša ustoličenih na jednom mjestu. Vrijeme je vreli pustinjski pijesak, polako nas zasipa i oboje to znamo. Sjedimo i šutimo. Svatko za svojim stolom, ispred svoje čaše. Sada si mi supatnik u izvršenju osude na ovo vrijeme. Slažemo se da je ovo postojanje ionako skupljanje bodova za ono poslije. U staklenom gušterovom oku otkriva se simetrija sadašnjeg.

Unutar priče da je vrijeme samo jedno, tijela su nam stopljena. A opet, ono iznutra, svatko plovi u svom vremenu, u svojoj istini. Zato nećemo ostati poslije dugo u krevetu. Zato neće biti topline i smijeha. Topla svjetla pretvarat će se u hladno staklo u našim očima, dok se uz ono kurtoazno ''vidimo se'' budemo pozdravljali i odlazili. Svatko na svoju stranu priče. Svatko na svoju stranu istine. Zato jer je tako lakše.
Ponekad ostaviti snove po strani, uzeti bez puno premišljanja trenutak koji se nudi. Bez očekivanja, bez završnih računa. Zapravo, može li išta bolje dati smisao besmislu od samog besmisla? Ako ništa, barem znaš na čemu si. Bez osjećaja lažne sigurnosti, lakše je nositi odoru sa teškim epoletama odgovornosti zbog kojim moramo. I jesmo.

kakav je osijecaj kad budes tako .. samo zbog tako , a nisi osijetio neki svemir u svemu .. da li to ispunjava ? ne prolazi ..
zadovoljavas samo mali dio sebe .. koji ti nakon svega i nije tako bitan ..

jedan hermetičan tekst, ali sviđa mi se groblje snova i stakleno oko guštera :))

savršeno okrutno
..i savršeno tako

.."Svatko na svoju stranu istine. Zato jer je tako lakše."
je li?

Da.
Obično je tako kod onih ispijenih i umornih od boli.
A njih je previše.

..jer svatko vidi kako izgledaš
ali,malo ih zna što jesi

Zapravo, malo ih želi saznati.

..jer veliki čovjek postavlja stroge zahtijeve sebi
a mali ih postavlja drugima

netko je jednom napisao istinu...
.."živimo u vremenu površnosti
površnost je nešto što vrijeđa čovjeka koji je makar ikad i pokušao da misli...mada ne znao misliti, ili znao, ili na pola puta kao ja
nekad mislim da znam, nekad da ne znam
dakle, površnost fizički boli..
mi sad živimo epohu površnosti gdje se gube suštine..
..a kad se gubi suština sa očinjeg vida, gubi se i ikakva ideja o budućnosti i mogućnosti da čovjek sutra bolje i sretnije živi."

NA žalost, danas je tako kako je.
Svijet ne možemo mijenjati.
Ali možemo vlastiti odnos prema istom.

što nam manje vremena preostaje,sve bi više toga trebali napraviti
samo da imamo hrabrosti,volje..i da znamo što

carpe diem, megili :))

trudim se una
ali čini mi se da je prekratak
;)

ama, megi, di ćeš u tvojim godinama o prekasno? :))

u biti,skužila sam..da što manje vremena imam..
više toga stignem napraviti ;)

pa da, pomjere se prioriteti :)

halooo....unititita
nisam napisala da je prekasno (stignem ja još sve ;)
nego da je prekratko (za sve ono što bi još htijela ;)

Zavaravamo se ako mislimo da je život u našim rukama.
Sposobni smo upravljati samo malim dijelovima istog, a i to nije sigurno, niti sigurnost kao pojam postoji.
Sa velikom lakoćom prihvaćamo dobro, sa istom uživamo u istome. Ali sve ima svoju simetriju, svoj odraz, pa tako i to. Nakon smijeha moraju doći suze, nakon dobijenog, moramo biti svjesni da nam to isto može biti i oduzeto.
Ne bi trebao biti naglasak na težnji da što više iskoristimo od života.
Naglasak bi trebao biti na svjesnosti, koliko relativnosti onoga oko nas, toliko i onoga što je u nama.

ma kužim ja razliku, ali je prekasno samo ekstrapolacija
sljedeći korak u depresiji :))

ljudi previše vremena potroše na materijalne stvari
ne kuže da je biti bez novca npr. samo prolazno stanje..i da to nije siromaštvo
siromaštvo je stanje duha

una..nikad nije kasno........što?
da se ljubi strasno? ;))
..ili da se izbjegne depresia
bolest modernog vremena

A megilice, da li bi te privukao prosjak?
Ne bi li se potrudila saznati u kojem je stanju njegov duh ili bi brzopleto donijela zaključak?

depresiju treba rezati u nastanku
kao ambroziju
poslije je teško kad se rascvjeta :)))

ako ljubiš ne valja.. (jer na kraju ispada da uvjek ljubimo krivog)
ako ne ljubimo,ne valja.. (jer smo tako emotivni mrtvaci)
biti mazohisti..pa mučiti samog sebe (bacajući se u nešto.."onak,nek se ima".. kao ovo dvoje gore)?
..ili biti sam
pa razmišljati,razmišljati...razmišljati
hm

h b s...ja rijetko donosim brzoplete zaključke
..iza svake situacije postoji prošlost i jedno "zašto"

prosjaci uvjek ostave puno dublji dojam...od nekog drskog čovjeka u odijelu ( koji je ljut što ne može do kase prekoreda)

una...a ima li ta tvoja terapija protiv (nazovimo je) "ambrozije" možda....hm,ime? ;))

..ili je samo bit u dobrom i simpa tamnoputom frizeru,mediteranskog stila.. koji ju redovno šiša? ;)

eto,tiga,na
..opet ću morat u krevet bez odgovora
razmišljajući...
umjesto da napišem onom tamo sa pvt.-a.."ajd"
pif
;P

pametni ljudi se ne zamaraju s tim,neg otišli spavat
pa da
..i ni laku noć da mi poželiju
njurg
;)
a ja se baš htijela još pohvalit,da sam naučila da je u životu bolje bit ljubazan,nego u bit pravu

umorni od razočaranja neispunjenim očekivanjima.

poput dresiranih životinja..pamte neugodu strujnog udara pri posezanju za nečim što im zapravo nije namijenjeno..
u suprotnom, pokazali bi stvarnu inferiornost svog uma
i što im drugo preostaje?
uzeti
na tren osjećati sebe i drugog..i ne živjeti bajku nastojeći plagirati one napisane za djecu

i "vidimo se" je ljubav

preme sebi i drugome.