Sve i ništa

Prema nama penje se miris divljih ruža.
Riječi izgovorene odlaze u nepovrat.
Prema nama dolaze snovi bez zvijezda.
Pogled se zaustavlja na požutjelim uspomenama.

Nečujno tama divlja po zidovima,
i ova tišina samo je pjesma drevnih divova.
Trebalo je biti ti i ja, ja i ti, priča kako već ide,
mjesto toga, gnječimo bol, svatko svojim mislima.

Rođeni smo u onoj zemlji izgubljenih i suvišnih,
rastrgani između stotina tvojih, mojih, njegovih, njezinih demona.
Prozorska stakla miluje hladan uzdah zore.
Utihnula je glazba vjetra, novi dan skoro će na naša lica spustit dlan.

Osjećamo jedno drugo na dlanovima, tvoja leđa na mojim grudima,
živjet će na meni do prvog tuširanja.
Kao i moji prsti u tvojoj kosi, do prvog češljanja.
Ostaje samo toplina prve jutarnje kave i tako poznata siva lica.

Nestajemo...

http://www.youtube.com/watch?v=-SFVeBUPo94

Homo vulgaris ...

jbg.a,
a onda je naišao tramvaj.. i, eto

George, vulgaris je običan. Ništa prosto, ništa vulgarno.

a gdje je tu onomatopeja ,sektašu

U uhu voajera.

nego sektašu, gdje skrivate svoj oltar, kamo da sljedbenice se dođu moliti

...ležala je skupljenih nogu, pokušavajući na taj način zadržati moju spermu među nogama, u sebi, Pripalio sam cigaretu, bacio pogled na njezino lice na kojem se lijeno rastezao užitak. Bilo mi je to malo glupo, da želi moje dijete, novi život sa mnom. Bilo mi je svejedno. Ionako sam znao da neće zatrudnjeti. Nisam više ni mogao mrziti takve spodobe koje su mi se vukle kroz krevet, koje su bile devet mjeseci spremne nositi život i pustiti ga na svijet, zato jer su moju nadrkanost na samog sebe smatrali zanimljiv, uzbudljivim i garancijom da im u životu neće biti dosadno.....

ajme.

...uputio sam se u još jednu besciljnu šetnju. Ciljna, besciljna, znao sam gdje ću završiti..na još jednom mjestu, gdje se točio napitak za dezinfekciju otrovnih sjećanja, posluživao u nehajno propranim čašama, gdje su za stolovima sjedila kamena lica, zgurenih fizionomija, gdje je zapravo sve smrdjelo i sve mirisalo na život. Natočila mi je otrov, pogledala me i rekla da nakon što zatvori, da će sto kuna biti dovoljno..dovoljno za što, pitao sam praveći se blesav..sto kuna da ne budeš sam. Bože, zar je to tako jeftino došlo, da nisi sam za samo sto kuna, na smrdljivim plahtama, među zidovima koji su bili presvućeni, vlagom, duhanskim dimom, alkoholom, lošom jebačinom, suzama, glumljenim svršavanjima, pijanim pjesmama, mamurnim snovima, mučnim jutrima, samo da bi onih par sekundi izbacivanja sjemena ne mislio na ništa....

a ja se samo nadam da je ovo fikcija.

..a onda se opet uputim u novi dan. Sve je onako kako treba biti, posao, obaveze, lažni ljudi sa stvarnim pričama, prava lica sa glumom na usnama..sve je isto kako je trebalo biti, kako je bilo, i kako će ostati. Reci mi, zašto bih se mijenjao? Za osmijeh na licu? O da dušo, imam ga, imam ga za onoga kome je potreban, i to je iskreni osmijeh. Što tebi mogu ponuditi? Još bi jednu laž, slatku, nasmijanu, cvijet na suncu, šumski potok, dočekajmo jutra zajedno u kojima mi pričaš glasom napuklim od mamurnosti za koji si smatrala da je veoma seksi, kako u Japanu postoje neke ženske koje dave svoje mužjake da bi bolje svršili. Želiš li da te davim? Zašto ne, probajmo i to, odgovorio sam, a onda je Irena uzela kurac u usta, balavila ga je, a nakon toga je sjela na njega. Ona je mislila svoje, ja sam mislio o tome kako sam zaboravio novčanik kod Franka, trebalo bi se vratii po njega, o da, Franko ima neiscrpne zalihe konjaka, trebalo bi se vratiti i piti i piti i pijano se smijati, izaći na prozor i pjevati, a usput sam i mislio da sam zadnji šupak ako svršim kad ona to ŽELI i HOĆE, znao sam da među kurvinim stegnima nemam nikakve šanse i sperma joj je počela puniti pičku, a njeni nokti su mi rezali mesu vrata, pustio sam da vidim koliko mogu izdržati, a onda sam je odvalio sa jednim šamarom sa sebe, obukao se i izašao iz njezina stana i života. Otišao sam do Franka, gledao je rane na vratu i nakon boce konjaka opet smo se smijali, smijali i smijali i pjevali, i opet pili, dok se nisam posklizao kad sam išao na zahod, udario glavom o nekakav ormarić za cipele i pao u mrak....

Natočila mi je otrov, ...
a je, vele da pravi absint tak djeluje:)

..buđenje je bilo posebna priča. Moj pokušaj nekog zajedničkog života u kojem bi se budio pored nje i od kojeg mi je usprkos danu koji je probijao kroz prozorska stakla, padao mrak na oči. Trebalo se obući, obaviti higijenu, trebalo je spustiti se u taj dan, trebalo je kupiti nešto za usrani doručak koji je počinjao između četiri i pet popodne, sve je u meni tutnjalo, podvig je bio u stanju posvemašnje sjebanosti se spustiti među ljude, čiji su me pogledi jeli. Jela me je droca koja je rezala salamu, jela me je blagajnica, jeli su me dežurni klošari, redovna postaja koja je cuclala svoje pivo ispred dučana i rješavala sve svjetske probleme, stari imaš kunu pitao je jedan od njih, odvratio sam držeći se za međunožje da mi ga popuši, krenuo je prema meni, ja sam stajao, zamahnuo je, šamar mi je sletio na lice, noga mi je sjevnula prema njemu, pogodio sam ga negdje, pao je na pod, okrenuo sam se i zaputio u ZAJEDNIČKI život, kurac moj zajednički, nisam to želio, iako nije bilo loše, iako je bilo pomalo dosadno kao u raju, među onim ovcama, gdje su svi dosadni, anđeli lete, sve je tako prokleto mirno..ušao sam opet u zajednički život, kava je bila na stolu, ona je sjedila obućena samo u gačice, odložio sam kesu sa kruhom i salamom i novinama i rekao da odlazim. Zapalila je cigaretu poslala me u pizdu materinu, ja sam izašao, da bih se opet nakon pet minuta vratio, da uzmem novine, koje ću baciti po putu u prvi koš za smeće....

...dirala me ispod stola po kurcu i istovremeno govorila da je to jedino što ću dobiti od nje, a ja sam gledao tu malu kurcodražicu, uvatio joj ruku ispod stola i stisnuo je krvnički jako da su joj se trenutak prije vesele oči zamaglile nekom boli, nemoj me zajebavati kazao sam i otpustio joj ruku, mahnuo za još jednu turu pića, dao joj nešto sitno kuna i poslao je da uglavi te kune u moderniziranu verziju džuboksa, o kako je sada bila sitna, uplašena, gdje je nestala ona vladarica muških kuraca sa početka večeri, guzice su joj se spustile, i ramena pogrbila, o da lutkice, priliku si imala, a sad ćeš vidjeti tko je zapravo Bog i da znaš odat ću ti tajnu poslije, da i bogove boli, da i bogovi znaju plakati, i da je zapravo biti Bog stanje posvemašnjeg nezadovoljstva i život u okovima centrifugalne inercije koju pokušavaš usporiti litrama alkohola i besmislenim jebačinama....bojim se, kazala je kad je nanovo sjela na stol, ja sam uzeo u ruku njezinu čašu sa gin-tonicom, približio joj ustima i rekao pij ljubavi, pij, upij u sebe ulaz u kraljevstvo moje..i smijao sma se i smijao, prvo ja, onda stol iza mene, pa stol iza tog stola, svi smo se smijali, cijela kafana se smijala, sve se treslo od smijanja, a pored mene je sjela nekad lijepa gospođa tužnih očiju koja me je poljubila, a malenoj na lice ruku stavila i kazala ne boj se zlato mamica je tu, a ja sam se uozbiljio, pogledao nekad lijepu gospođu sakrivenu ispod jeftine šminke i jeftine droljaste odjeće i opet se nasmijao, glasno, najglasnije...otkupio sam sve dionice Sodome&Gomore, cura se bojala, ali takav je svijet razbaštinjenih bogova....

sad si u komentare stavio pet blogova
da se ne opraštaš?

oprosti mi, oprosti mi, oprosti, jecajući je ponavljala dok se neka kreatura oblačila i moleći sve svece u sebi da se pokupi bez neke veće štete..izašao je, promatrao sam i oboje, on je izašao praćen strahom, ona je ostala uplakana, očekujući moju reakciju, koje nije bilo, jer nisam gajio iluziju da sam gospodar njene pičke, a kamoli njenog srca, znam ja sam kurva pokušavala je sa verbalnim samokažnjavanjem, ja sam drolja, ja nisam vrijedna tebe, ja sam šutio i gledao i osjećao na kurcu kako se suši Martinina jebovina i mislio svoje, nisam bio raspoložen za raditi scenu, iako ću navečer u obližnjem kafiću slušati od nekoga kako su one sve kurve, mada nisu kurve, više gospodarice, pička je oduvijek i drmat će muškim društvom, ratovi su se vodili zbog pičke, zbog bluda, zbog nevjere, zbog kurvaluka, gdje su nestala ta vremena viteštva kad se branila pičkina čast, danas se ratuje radi nafte, kurac, naftu ne možeš jebati, ali onaj tko je ima puno može bilo što jebati, i nazdravio sam žalosnoj sovi pored sebe, a on m ije zahvalio, ti me primjećuješ, kazao je, naravno, kazao sam,, smrdiš na kilometar, on se nasmijao i platio par tura i nastavio pričati otome kako su sve kurve, sve sam ga manje slušao, a sve više gledao ženu koja je ušetala prije kojih petnaestak minuta sa nekim šmokljanom, zapitaš se kako to ide, ali očigledno ide, bezobrazno sam zurio u nju, gledao sam hoće li se u srolji probuditi muškarac koji će mi jebat mater, ali on se crvenio, a ona je sve više gledala put mene i smješkala se, digao sam joj čašu i nazdravio, kurvi gospodarici kuraca....