jučer ne postoji

Podsjeti me kako se voli.
Kako žudnju pretačeš u čežnju, a čežnju u zaborav.
Darujem ti nevinost.
Nanovo sam ju izgradila.
Jer sam krivo uložila, jer sam krivo, krivo, krivo…
Pa mi fali riječ.
Da ju pregazim, da ju krivo upotrijebim, da zastranim u komparacijama.
Gledaj me dugo, i nemoj mi prići.
Daj mi da se blesavo smješkam kad nam se zjenice susretnu.
I smijemo se trepavicama, jer nam nešto igra u grudima.
Poput bezbroj mjehurića od sapunice.
I reci mi da sam ti lijepa, sa šminkom, a još više bez.
Reci mi, reci mi, reci mi…da sam baš nekako žensko.
Prgava i podatna. Luda i opojna. Ranjiva i neustrašiva.
A onda ćemo se otjerati.
Riječima, djelima, mislima, propustima.
Kaznit ćemo se za svaki blud.
I naći ćemo razloga zašto ne ide. Jer smo nekad bili ranjeni. Jer smo nekad bili prevareni.
Ne ponovilo se. Zavapit ćemo.
Baciti usput sol preko ramena. Za sva prokletstva.
I kriv si…makar…
Ne, nisi ti kriv što ja stvarno ne znam što želim.

bas tako nekako ...

ajmeeee a da je tvoja košulja na meni debelom jel bi se to moglo skopčat

a čuuj ak siga ti ne znaš što bin tila možda netko odista zna što bin sa tobon i za tebe i za sebe

Respect :-)

Predivna pjesma...izuzetna....