Naše uspomene se razlikuju. Iako su o istom.
A '' Povratak''? A Cesarić ?
U gimnaziji sam bio član svih mogućih slobodnih aktivnosti i sekcija; šah, strojopis, dramska, literarna , rukomet, folkolor, drugi strani jezik, tehnička grupa, samo da ne moram ići kući, da ne idem na njivu, na svakodnevnicu . Na literarnoj smo recitirali i nastupali, Jak, robusan, svadljiv, grub, sklon incidentima, bio sam vrlo zanimljiv recitator i dobivao sam vrlo neobičan i bogat repertoar. I dosta prostora, Profesorica je govorila da je " to " baš za mene.
Jednak patent sam imao u JNA. Samo iz drugih razloga. Da izbjegnem vojne posljepodnevne aktivnosti i da se borim protiv ljubavi i ljubomore.
Gdje se tu sakrio " Povratak"?
Na svadbi jedne moje sestrične su nas vrlo rano i vješto izmanipulirali i napravili kraj svadbene svečanosti.
Popizdio sam.
Svirci su se počeli pakirati a još je dvorana bila puna svatova.
Otišao sam na pozornicu, uzeo mikrofon i vrlo profesionalno i naučeno, ali prirodno počeo s '' Povratkom '' Nisam u nikog gledao, recitirao sam sebi. Odjednom je nastala tišina, prestalo je oblačenje i pripremanje za odlazak . Slušali su otvorenih usta, i mladi i stari, i pijani i trijezni, zaljubljeni i ostavljeni.
U četiri sata ujutro, u svadbi , netko recitira poeziju. Pa je došla '' Crna žena'' , pa '' Svakidašnja jadikovka'' pa ''1909'' ( to je ono ''…jer Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova….)
Dobio sam neshvatljivi, začuđeni pljesak jer sam na kraju razbio pivsku bocu od zid pozornice i poslao mladence i kumove u krasni i lijepi kurac. Nitko nije htio otići. Pola sata smo ostali samo stajati. Puna dvorana.
Sjećam se da me je sestrična molila da ako ja krenem da će svi ići… Nije bilo šanse, i nisu mi baš oprostili, ali nisam ni ja njima… I dan danas se priča o toj recitaciji, i o tom nastupu…
Eto, tako imam lijepih sjećanja na '' povratak'', na ljubavnu poeziju a i volio bih provjeriti kako bi to izgledalo da se nakon 40 godina u poljupcu nađu neka ista usta.
Da li bi srce zaigralo, da li bi se srce sjetilo, da li bi prepoznalo staru ljubav…?!
Uskoro će četiri sata, 44 godine kasnije. Mogao bih si skuhati nešto za doručak, a dok se kuha doručak popiti nešto. Prije desetak godina, kad bi se našao u takvoj situaciji, počinjala je i glavobolja… i prestala sama od sebe.
Tako će jednom otići i ova nesanica.
Nekom drugom tko ima težih uspomena.
07.09.2012. u 4:02 | Editirano: 07.09.2012. u 4:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ah, tko zna, nitko ništa ne zna, možda uspijem i zaspati ako se uvučem u krevet....
Autor: MedoDebeli | 07.09.2012. u 4:11 | opcije
ja sam išao linijom manjeg otpora, mora sam nešto izabrati , pa sam odabrao knjigoveže
Autor: dojdimividimeuzmime | 07.09.2012. u 7:46 | opcije
Ja sam odabrao promatranje nogu pojedinih profesorica.
Autor: hrvatski_bog_sexa | 07.09.2012. u 7:56 | opcije
zato su tebi tako razvijene mentalne sposobnosti, znaš se skoncentrirati
Autor: dojdimividimeuzmime | 07.09.2012. u 7:58 | opcije