pametni glupan

Ona se boji
Da ponovno se otvori rana
Da ponovno se prisjeti
Onih davnih dana

Ne vjeruje više nikom
A ponajmanje samoj sebi
što ako prekrsi obećanje
Što ga je sebi dala
Da je nitko više prevario ne bi

Neću dopustiti nikom više
Da mi blizu priđe
Ne želim plakati
Od pogleda skrivati se

Ne želim više da me itko vidi
Raznježenu, veselu
Nasmijanu, radosnu
Ne želim više osjetiti onaj strah
Da ću ostati sama
Da ću postati prah

Ne želim dopustiti nikom da osvoji mi srce
Da usreći mi dane
I onda odjednom
Samo nestane

Ne želim sreću koju nasljeđuje tuga
Niti želim smijeh ako slijedi strah
Ne želim da mi srce pukne u komadiće
Duša postane prah

univerzalna iskričarska

slažem se s ane...kruh naš svagdanji...tako to biva kad se upustiš s iskričarem...a pjesma? pjesma je okej i životna...

paparisol..nisam mislila kak si ti napisala..al oke..može i tak..:)

a kako si onda mislila?

kako mislom?

"..tako to biva kad se upustiš s iskričarem..."

da bi bio na iskrici..iskričar i bio netko iz tvoje pjesme nije nužno upustiti se s iskričarem..

nužno je steći za se negativno iskustvo i ne bit iz klase optimist, niti iz hlebina

možeš nas prepoznati i u kafiću ili slastičarni ili na poslu

pušemo u vodu s ledom, sladoled i jogurt..:)

ovo nisan napisa u svoje ime nego u ime jedne cure. opeka san se i ja, ali valjda ne dovoljno.