Moja riječ nema smisla...

evo još jednog..dana u nizu...očekivano je došao i potpuno utvrdio tjeskobu koja me ispunjava...svakog dana liježem sa misli:"sutra je novi dan..."..pa kako me onda jebem ti, može probuditi isto sranje svakog dana:ona ista tjeskoba i bol??????"
želim se buditi uz nekog, uz koga, to ne zna nitko, a boga mi ni ja..takav se još valjda nije rodio..ne podnosim buđenje uz tebe kad me jutro upita svaki put:"koji k.... radiš opet ovdje?"a ja mu ne znam odgovoriti...želim se buditi a da se pitam:"kako je moguće da ovolika sreća postoji???ja uz tebe..."možda tripujem na romantiku, ali želim biti tvoj tim.želim ti biti leđa uz leđa, kao dva ratna druga ;) Mirko i Slavko :)ja & ti :)
 
želim da me probudi tvoj pogled pun ljubavi, a ne ova tjeskobna jutarnja seansa koja me prati već dva mjeseca, a kao da su godine...
 
s druge strane kad bi srela svoju drugu polutku, tako bi , mislim, zbrisala, da bi to bio opći trans...ne bi me našla ni organizacija za prolnalazak ljudi...kada bi te spoznala, opekla bi se o rizik i nestala.zbrisala, kako god...
i iako te volim, nisam spremna za tebe, nadam se da ćeš me ipak pronaći i uvjeriti me u suprotno, jer mi smo tim i tu nema Boga...
 
!!!!! L.
"da li je sve bilo samo fol?"