dogodovština

Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.
Nada je čudna stvar. Ona je kao narkotik. Kunemo se da smo je se odrekli, ali gle, jednog dana, bez ikakve najave, ponovo postajemo njeni robovi.
I najskromniji čovjek intimno vjeruje i uvijek se više nada nego što se usuđuje priznati.
Čovjek se uvijek nada, čak i onda kada je izgubio svaku nadu.
Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja.
Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo.
Kada je nada gladna, sve oko tebe je hrana.
Mi moramo prihvatiti konačno razočarenje, ali ne i izgubiti beskonačnu nadu.
Onaj ko nema nade u pobjedu, već je izgubio.
Najveći su oni ljudi koji u drugima mogu probudIti nadu


NADA

Po stoti put moja se misao pita – kao što zalutao i zatvoren leptir po stoti put bije o staklo – šta je to što mi ne da da živim ni da se životu radujem.
To je kajanje zbog nečega što nismo mogli da ne učinimo, što možda nismo ni učinili, i strah od nečega što nikad ne dolazi i ne nastupa, a neprestano se primiče i prijeti.
To je nauk koji se nikad ne može do kraja shvatiti ni naučiti.
To je svršen čin sa kojim se ne mirimo.
To je nada, neodređena i bezizgledna nada, koja nas više muči i boli nego što nas tiješi i krijepi, a koja nas nikad ne napušta.
To je slika potpunog nesklada između nas onakvih kakvi jesmo i onog što živi u nama i što nas okružuje sa svih strana.

Ivo Andrić/Znakovi pored puta

.

lijepo:-))))
volim nadu

Pesimist, za razliku od optimista, u potpunosti je svjestan posljedica svojih postupaka i jasnije procjenjuje situacije.
„Stvarnost možda nije uvijek ružičasta, ali trebamo sagledati stvari onakvima kakve one uistinu jesu,” rekao bi pesimist....dok je optimist vedar, ali neizlječivo naivan sanjar.
Život će ga brzo spustiti na zemlju
..mada,nadanje je (mislim) ..sasvim okej
;)

IME :-))

Kad to kazes optimizam zvuci kao nesto lose..hehe..

hvala azurna

:-)))))))))))evo ti još jedan osmijeh...zbog nade

megi, nisam pesimist. više bih rekao da sam neizlječivo naivan sanjar.
u pravu si, život me malo spustio na zemlju, no zato je tu nada :)

..a ne kazu uzalud da ona umire posljednja
;)
zato........ne daj se

hvala azurna.
evo jedan i tebi zbog nade :)))

što to znači ne daj se? borbu?
svakako ništa ne umire, jer želim živjeti.

nekako mislim da se bliži kraj mojim nadanjima na iskrici.
mislim da neću još dugo biti aktivan.
ovdje zna biti vrlo lijepo i maštovito, no želim se prestati samo nadati...

jesam li ipak pesimist?
sve je to nekad tako pobrkano...

nema odlazaka...definitivnih..samo na malo odmor možeš.-)))

jel ti to kažeš iz vlastitog iskustva?

da................iz vlastitog

nismo li mi onda zalutao i zatvoren leptir po stoti put bije o staklo?

pa?'?'
živimo....

nada je kao dvosjekli mač... slatka je, daje nam vjeru, ali kao da nas pomalo uljujkuje i sputava ozbiljno zagristi u život.

ma s njom živimo svoj unutarnji život

da. to je slika iz zadnje andrićeve rečenice. ok!
svakako je nada tako potrebna za unutrasnji mir.

nikad ne odustaj:-)

eto, opet hvala večeras.
dobra si osoba azurna. ni ti ne odustaj!
pozdrav

:-)))))
čuvaj se

..i ne budi pesimista
;)*

;)*