fear of the dark...

jebem ti, nikad me nije bilo ovako strah...
dana što dolazi,
noći što odlazi,
ponovnog privikavanja na ovaj usrani učmali grad,
novih faca,
glavonja kojima nije mjesto tu gdje jesu, a moramo im kimati glavom iako mislimo:'ma nosi se ti lijepo znaš gdje..'
života bez tebe,
života s njim za koga znam da mi ne odgovara koliko i u čemu bi najviše trebao,
krivih odluka,
mog neznanja,
usamljenosti u smiraj dana,
gomile neraspakiranih vrećica i torbi usred stana,
tvojih sms-ova koji me dirnu kad ne treba, jer onda ne znam više što da radim...
paničarim, kao i obično, moram scoolirati i guliti dan po dan, dan po dan...
dan po dan...

20.02.2005. u 21:32   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

da, ponekad čovjeku treba vremena da se privikne - kad namjerava krenuti na bolje

Autor: Isolina   |   20.02.2005. u 22:00   |   opcije


Dodaj komentar