Umorni Bukovsky

Čekam da ova svakodnevna večernja doza medicine počne djelovati, ovaj placebo kemije, fizike, otrova, iluzije, poboljšanja, lažnih ramena i oslonaca, te navike i preparati civilizacije…a ipak počinjem pisti. I odmah jedna zabluda:
'' Ti si, vjerojatno, mnogo prirodniji od mene. Čovjekovo prirodno stanje je više negdje između potištenosti i iznemoglosti, čežnje i kajanja – otkud znam, kad ja sebi ne dozvoljavam ništa od toga – nego živim u optimizmu, energičnosti, neuništivosti koju zagovaram…'' ( laž, laž, laž )
( I ja svašta zagovaram. Moj mozak kornjače, spor, alternativan, prenatrpan, uvijek se smiješi jer je pronašao izgovor za neuspjeh, za gubitak, za zavjetrinu, za uzmak )
Slažem se da treba imati stav, iako je sve na vrlo klimavim nogama.
Što znači zagovarati?
Je l' to samoreklama, zastupništvo, psihološko i psihičko skladište, NA-MA duhovnih parametara, temeljna baza za udruženje jakih, bezosjećajnih? Knjiška roba, hit mjeseca, parada taštine, gej parada ?
Što znači zagovarati?
Što znači zagovarati kad te nitko ne sluša i nikomu nije važno osim tebi?! Kada te nitko ne čuje i nitko ne čita.?
Nije li i to samo pokušaj promjene, pokušaj zaborava, prevara, zumiranje, guranje glave u pijesak, samo novi Baltazar…!!! Onako nizvodno!
Kada se obično donese odluka da neću više biti zombi? Kada? Onda kada mi je tvorac, priroda, zvijezde, sudbina, nazovite to kako hoćete, jer se ništa ne mijenja, kad mi da zraka, vrati krvotok, cirkulaciju, vrati vid i ostala osjetila jer je sve bilo u komi. I to tada nazovem ''svojim'', to nazovem odlukom, to nazovem “dosta!“ , '' nova stranica života'' , " novi početak ".

Kako će mi itko vjerovati kad ja ne vjerujem sebi !

Poznato je to sve jako dobro o čemu ja pričam, znamo dobro zašto se izmještam , zašto sam se sakrio u riječi, zašto mislim da ovo što osjećam držim pod kontrolom. Život ima čudan okus. Život nije bakina kuhinja.
.
'' Mogu li?''- pitah.
'' Pokušaj, ali oprezno!''
Ništa nije znao o meni. Naoštrio sam kosu, ušao u otkos, proširio se, trava je bila do pojasa i samo se lijepo slagala:

''E, moj prijatelju, odavno ovdje nije pao takav otkos! ''

Zašto ga nisam poslušao? U životu primamo stalno poruke, ali smo polupismeni.
Koliko smo se puta igrali s riječima i bili duhoviti, dok smo slali mudre mailove drugima, i svaki put bi napisali bar jednu rečenicu koja nam je govorila da radimo gluposti. Tko nije uništio te tekstove, pročitajte, pogledajte; ta rečenica odskače, svijetli, čak smo je često napisali zasebno..odvojeno, naglašeno
A onda nam je kriva nečija pokvarenost. Nitko nije pokvareniji i sebičniji od nas. Uživamo u sebi, opet do iznemoglosti…Proizvodimo čireve i operiramo sami sebe. Uživo.

Ništa nije završilo, čak nije ni ružno završilo, mada ne znam što to znači.


Ne moram pisti o ljubavi, ali se pravimo da smo tu, jedino tu, definirali svoje stavove i odluke. U svemu ostalom kao da postoje neke dileme, samo o ljubavi smo sve riješili ( trebao bih…a nisam se nikad sreo s pojmom polu- izmišljene ljubavnice, izgleda mi zabavno a volio bih da imam pojma koji je to osjećaj ).

'' Evo, vratila sam se sa kave ''
.
Zašto ne voliš pse, cvijeće, glasnost, ljude koji pričaju i vesele se, zašto mrziš običnost, zašto mrziš suze, i dušu, i kako tako mirno možeš reći da sve prolazi kroz tebe. Bilo bih mi užitak slušati te, i bio bih pažljivi slušatelj s tisuću zbunjujućih pitanja i potpitanja, jer meni nije jasno kako se može sve to utrpati u isti koš a koš je već odavna prepun i osjećao se zadah na laž, izgovor, opravdanje, čistu posteljinu, piletinu.

Jedna friška digresija:

'' Nemoj bacati ove svoje knjige kad pročitaš!'' ( mnogo ih je na podu )
'' Je l' ti znaš nekog tko baca knjige kad ih pročita? – bar sam pokušao.
'' Znaš, počeo sam noću , u nesanicama, sve više čitati.''
'' Dobro, neću ih baciti!''

A tumačenje ovog dijaloga je poetičan, kad ne bi bio patetičan i kad ne bio okrutno iskren.

Eto, bar sam nešto od svojih misli pokušao komentirati. Morao sam opet početi, inače bih bio zatrpan u vlastite nedoumice, dileme, '' strahove ''. promijene i početke.

Pisanje je ponekad zaista ugoda.

Idem pokušati nešto nježno večerati da ne uznemirim tu stvarnu , fizičku žučljivost.

A ona bol? Ona dvostruka bol? To je kao magareće batine. Nekad ni ne vidim da me tuku, ništa ne osjećam, a i kad osjetim znam da će proći.
Hoću vjerovati da je to za moje buduće dobro, da sam primio poruku i da sam je shvatio. Kako reče dr Housu: '' Velike i bolne istine ljudima govorimo, a male laži skrivamo. "

" Kada smo postali tako izopačeni?''

imam više komentara od tebe

neka od navedenih pitanja i meni često postavljaju.
a neka postavljam sam sebi.

Čestitam, Filipe.
Pogledaj , napisao sam da me nitko niti vidi, niti čuje, niti čita...

Di-Da, vježbam budnost da ne bi pobjedila dosada. I ponavljam se.

ovaj tvoj komentar nadvisuje ovozemaljsko

Ako hoćeš nešto zaista izvan zemaljsko:
Skromnost je toliko skromna da ju nitko ne vidi. I nitko ne zna da sam skroman. Ajde, reci nešto skromnije.

Ne znaš ti sebe Medo, ili--- jaći argumenat kao što je tvoje mozgovanje (čitaj pisanje) ne postoji-- demantiraš samog sebe u startu,Jak si ti , jaći od medveda, tako da iznenađuješ i samoga sebe i to ti je razlog da ne vjeruješ samome sebi , mislim pozitivno naravno!

Kad bi barem ljudi , zdraviji... imali pola tvoje snage....jer znaš i sam ,da je puno toga u ...glavi!
Pisanje je ugoda tebi, a meni--- čitanje tebe!

Na bol postane čovjek sa vremenom imun, više bole emocije , jer one se mijenjaju a bol..ostaje ili jaća , kako kad .
Vjerovao ili ne , ipak sam se nasmješila.
Pozdrav velikiiii jakom Medvedu:-)

kao mali imao sam međeda;
a od pliša, sa dva oka staklena

Bis, imaš najljepši vrt na svijetu. U njemu bih sjedio par dana i samo bih se upoznavao. Znaš, sa svakim cvijetom se volim osobno upoznati. Ono formalno i reći ( šapnuti ): " Ja sam Medo. A ti ?"

Di- Da, zašto je medo dječja igračka, a pas nije?

:-)))....

Medo, još ga stvaram , još radim, ALI sa velikim veseljem te primam u goste i ozbiljna sam i nije fraza!!!!

IIII znaš i ja ujutro ustanem i trčim van vidjet koja biljka me iznenadila sa cvijetom,odmah mi leptirići kažu kojoj treba voda ili hrana , ..ma ima divnog života, ima AKO ga primječuješ naravno:-)

:-)))....

Ne kužim ni kao metaforu, Kuglico.

Bis, neki dan sam polaganjem ruku oživio družinsku sreću. Znaš te listiće?

Samo ti osmijeh poklanjam...za onu dvostruku bol...

znam znam maleni listići...al ne vjerujem u priče oko te biljkice, volim ju i čuvam ko sve biljke i ostala živa bića , ali u razlog postojanja te biljke ne vjerujem. ...hm , da mi je znat ako si skužio..ili da ti pomognem...ne treba tebi ni jedna pomoć izvana za tvoje osječaje i emocije , imaš ti dovoljno snage!

Toliko sam toga naprečec natrpao da nisam shvatio komu ide osmjeh. Hvala na pomoći.

Bis, to je priča. Dobio sam ju bolesnu. I onda sam smislio način kako ju izliječiti. Pustio sam da skoro ugine , jer je tada i virus oslabio. A onda san dao injekciju samo njoj a ne i virusu. To je moja teorija o bolesnom cvijeću.

:-)))) eeee viš da se sve može , i mrvog probudit, desi se to iskusnim i lajkom,Vjerjujem u čuda iako ne znam zapravo što je čudo i što se jednostavno desi u pravom trenutku na pravom mjestu ali život sam po sebi je čudo i u tom tempu nastavlja se--- život/življenje.

Medek, Azurna ti šalje skroman al znakovit osmijeh,...
ja mu pridodajem i jednu malu pusu. (smijem valjda, ne ?,)

Znaš, kod mene ti sve nekak ide u paketu...pa se sad (usput) pitam jesam li ja to onda skromna,..il baš suprotno ?
(nemoj mi odgovoriti).....pusti da mislim kak mi više paše, ionak bum isto to mislila i dalje, al bu mi žal ak mi osporiš.

Škoro priča upravo sada vic na TV: " Njemačka podmornica propušta vodu i na razglas se ponavlja: " Achtung! Dichtung! "

INN, neću ništa osporiti, samo ću ponoviti: Achtung, Dichtung!

Medo, kaj se one guraju kada svi znaju da sam ja tvoja mezimica? ha?

JJ, večeras sam pretjerao s točkicama i uskličnicima, pa sam se malo sakrio od tebe. Ali, tvoje mjesto je stabilno.

Znam, nije mi jasno da one to ne znaju... ccc

JJ, mogao bih se vratiti na svoj tekst i podcrtati svaku rečenicu koja se tebi sviđa. Ali, zašto? Neka se ne zna.

Za razliku od : " Zna se!"

ima rečenica... da. imao bi šta podcrtati