Sve i ništa

Noćas, tu smo gdje jesmo, nema skrivenih pogleda, možda malo nezadovoljstva uzrokovanog sumnjom u lošem izboru,
ali to ćemo sad gurnuti po strani ionako ćemo sutra biti potpuni stranci, mamurni od alkohola i iluzije ljubavi,
a ja ću se opet uz jednu od jutarnjih kava ranim jutrom pitati gdje je nestalo ono toplo što sam nekada osjećao,
ona zaljubljivost, nema toga, ostaje kamen iz kojeg isijava hladnoća i mnoštvo neodgovorenih SMS poruka,
mnoštvo neodgovorenih mailova, sve to lijepo spremaš u folder pod nazivom '' ima vremena '',
a zapravo najmanje njega ima, vrtiš se gledaš, tražiš, nije ti jasno što propuštaš i pokušavaš shvatiti dan,
pokušavaš shvatiti pitanja druge strane da zašto ne mogu biti i pisati sretno, nasmijano, veselo..
u principu, teško je objasniti da sam kroničar onoga što je inače neopipljivo, a opet tako osjetilno,
poput recimo dobrog pražnjenja u nečiju maternicu, opijanja, gdje negdje unutar boce konstatiraš činjenicu da ljudsko sahranjuješ među talog lošeg vina i da to nije toliko loše jer kako bi se inače skrpao za tu noć,
i to je savim svejedno, gdje bio da bio, u jeftinim kafančurinama gdje su i Bog i Vrag udruženim snagama odustali od pojedinih spodoba, pojedinih mjesta, pojedinih priča,
i opet nitko to ne gleda kao pobjedu, a nije mala stvar natjerati na uzmak i Boga i Vraga,
a onda se sjetim riječi nekih od tetki, sa zlogukim sivilom u očima bi rekle on je vragu iz torbe ispao,
hm vragu iz torbe ispao, možda se tu samo iskoristio trenutak nepažnje i kliznuo u svijet,
budeš tu gdje jesi, čak ni dobra šminka ne može sakriti ljubavi ono što nosiš u očima, strah, strah,
svi se vi nekog i nečeg kurca bojite, a ja šutim, mislite ja se ne bojim, e tu je greška, ja se svega bojim,
nenadanog zvona na vratima, iznenadnog poziva na fiksni telefon,
pitaš se zar je moguće da netko može upamtiti alkoholiziranu jebačinu u kojoj smo samo krpali ljudskost,
i sad mi tu fali onaj dio od maloprije, ona toplina, ona zaljubljivost, tražim, tražim, tražim, gdje li sam to izgubio,i mislim se o tome koliko bi njih bilo sretno da mi se popišaju na grob, ma u biti neka pišaju,
zar je to u konačnici bitno, tijelo se raspada a duša divlja nekim drugim svjetovima u obliku nekom zadatom i to je to što jebe, nema izbora, imamo izbora samo za sitnice, za drugo nema, ono bitno, ono glavno, upakira nas se u socijalni moment,
zatvori u nekakav hologram koji prikazuje nebesa i zvijezde, i to je ta tajna,
mislite da je Svevremensko oko zajebancija?
Naravno, zašto i bilo drugačije, ionako smo cijepljeni od slušanja, a ja sam u tvojim očima još jedan pijanac, skršenih snova,
e pa da te obavijestim, snova nema, snovi su samo tragovi nekih prošlih života, nusprodukti savijenog prostora i vremena,
svi nastojimo isto, olakšati bremenitost besmisla postojanja,
sedam je ujutro i sa duplom običnom kavom razbijam digresije i nastojim da ne mislim o tome što imam,a što nemam,
jer sam prazan, jer sam ga uvaljao jednoj romantičnoj duši,
pitaš se da li je ljubav laž pored tolike količine boli koja ti ista može priuštiti,
ljubav je bespolna i kao takva zadržava ekskluzivno pravo da bude dominantna,
i svi smo, svi, beskrajni ponavljači na jednoj te istoj lekciji,
i mogu samo da se nasmijem na ono - '' ova pjesma je za tebe '',
a to nije pjesma ni za nju, ni za njega, to je samo skup riječi u kojem nešto u sebi liječimo,
zajebi ljubav, pomislio sam, i utonuo u jutarnje novine, svježe vijesti od jučer, besmisao, ispiranje mozga,
i to je to, pogledaš kroz zaprljana stakla,
jedino što ti se smiješi je sigurnost besmisla....

riječi-noževi, nigdje tankih zavjesica za ublažavanje. znaš da stisnem obrve i mrštim se kad čitam? kao da pomaže da ne zažmirim i ne čitam. dobar si.

Zar treba ublažavanje?
Nije li nadsve lijepo kad je sve jasno?

da. samo razvijamo cijelog života naviku zastiranja čipkanim zavjesicama. pa se trgnem malo na ogoljeno. ali pročitam. makar stisnutih obrva. dobro je, kažem.

Ne mršti se.
Da ne stekneš fizičku iluziju starosti prije vremena.

ne brini, teta ima super kreme protiv bora :)

preumorna za pročitat. o čemu je?:)

stiki, samo ono o kajanju poslije je......nja. sorry, hbs, nisam mogla izdržat, samo je nadošlo :))))

al hm mi zvuči poznat. imam hm - dane u zadnje vrijeme. počnem nešt mislit, stignem na pola i presječem s hm.

O čemu je?
O pički, alkoholu, mamurnosti, kavi, nekom ratu tamo negdje, svršavanju uprazno, pćelama koje su se najele smjesa za gumene bombone pa su proizvodile plavi medi zeleni, o blogeru slova koji je dosadan za popizditi, i na sve to dodaj žlicu Vegete i mirna Bosna.

A jok, koliko god bila besmislena, još nije bilo jebačine koju sam pokajo.

a, znači ko i uvijek. ok:)

Lezite tu na kauč, gospodine HBS. Opustite se. Možete li nam ispričati nešto o besmislu koje ste spomenuli? Jer, zašto pobogu, činiti nešto ako je besmisleno? :))))) (ide miiiii, ne se ljutit :)))))

Zašto da sam ležim mirelina?
Lezi pored mene.
I stiksa, a ja u sredini, pa vam ispričam par zanimljivih priča.
A usput se i zgrijemo.

Mirelina, nema vašeg pitanja na kojeg ne znam odgovor i nema vašeg odgovora na koje nemam pitanje.

zzzzzzz

ajde onda o besmislu. ili je besmisleno? vas dvoje mi možete bit nećaci, neću ležat s vama :)

Nećaci?
Imaš 76 godina mirelina?

( stiksa spava tvrdim snom, a HBS-u je nešto tvrdo..skida joj gaćice i polako ulazi u njeno uspavano i mokro međunožje, dok mu mirelina zavodljivo šapuće o besmislenosti te radnje i draška ga noktima po leđima i bedrima...)

Mirelina, ne bi uspavala nećaka i nećakinju?
Loša si teta.

Dobro, gospodine HBS. Ispričali ste vaše snove. Analiza......e ne mogu ih analizirat :))))) (mali, nemoj bit prost pred starijom tetom :))) Laku noć.