d-IVA-n DAN !

zbog neceg ovog vikenda svako malo me po(d)sjeti moja dobra prijateljica- griznja savjesti. ona je zenskog roda, kao i ostale vazne i slicne njoj: ljubav, mrznja, sreca, strepnja, nada,tuga... manje vazni su oni muskog roda: jad, jal, bijes, nes(p)retnost,...
dakle, posalje ona i svoje dijete(srednji rod)- kajanje da mi cijelo jutro kvari ovu snijeznu idilu. a sto ste svi nabrijani na snijeg?! a ja ga volim.
necu vas gnjaviti zbog cega me mori savjest, neki bi rekli da je to smijesno, drugi bi se odvec zgrazali, no, odlucih se drzati omiljenog mi dijela u slavoluku pobjede od remarka:
kajanje je najbeskorisnija stvar na svijetu. nista se ne moze povratiti. nista se ne moze popraviti. mi bismo inace svi bili sveci. zivot nije imao namjere da nas nacini savrsenima. tko je savrsen, spada u muzej.
u muzeje idem cesto, ali se ne zadrzavam predugo u njima, previse je jak pritisak.
 

Bio sam neki dan u muzejima brakova, zatvoreni vrata i zabranjenih uzitaka. I naucih da muzej braka je kao muzej revolcuje, muzej zatvorenih vrata postoji da bi nas potsjetio na tolika otvorena, a u muzeju zabranjenih uzitaka svako malo se mjenje postava i to radikalno.

i mislim da nitko nema toliko tipfelera kao ja u mojim komentarima :(

glavno da te ja skroz razumijem.

stosi to rekla, nist ne razumijem!? ;)))