d-IVA-n DAN !

     I, ekipa, di ste? Mislim na one poznate i priznate od par godina...
     Gledajući sadašnje, nemam pojma odakle ste izronili tako opaki, ogorčeni i nadrdani...Dobro, pokoji i sliku neku umiljatu izbaci, za laku noć ili dobro jutro, ali...
 
    

Najbolje je početi onako, napadački i zezatorski, tek toliko da si ne pokvarim image na ovom omiljenom mi site s omiljenog mi profila ( da sam faca ka` vanda, imala bih ih ihihi...):

Dakle, plačipičke, što ima? Koga danas treba tješiti i usput šamarati i slušati kako nježna ni obazriva ni suosjećajna nisam? A opet...mazohistički vam godi da vam se saspe u facu nešto što, kad skinu se celofančići što uljepšavaju priču ( prič, šuškaju li?), ostaje nekako bljedunjavo i nedostojno i dio drugorazrednog scenarija lošeg crtića, onako, bez suvišnog umijeća i želje za ljepotom.

I nikako, nikako nemojte pomisliti da meni treba ponekad ( čudna riječ) netko da me zašamara, onako opako, jako, i da skine mi taj polusmiješak s lica, nemojte umišljati da mi treba šutnja, ona nelagodna, istovremeno osvježavajuća bistrina bezrječnosti i zaboravite da me možete pilati svojim savjetima jer moja savjest spava. Ka` u nekom lipom crtiću stare škole umjetnosti pre-življavanja.

PAMICE mi dugo nije bilo tu, a ona je jednom. ne tako davno, kad sam ja tek zakoraknula s cipelicama broj 40  ovdje, bila kraljica bloga. Pravit ću se da večerašnji njezin blog nisam pro-čitala jer ne voli da je šamaram, očekuje da je razumijem. Osim što je razumijem, ja je volim. Puno. Lipa si kao crnka, znaš to, iako ti nikad nisam direktno rekla. SELE, RAZBIJ!
KONST mi je tužna zbog jednog neobazrivog tipa. E, kume, kume, opet će biti ramena plave boje. Znam da nisam neka tješiteljica, više gruba duša, ali, rekoh joj, takvi su ti muški, ne sjete se i nemaju izraženu brižnost i usredotočenost na probleme ako se direktno ne tiču njih, ne, nije to kritika, to je činjenica koju treba prožvakati kao takvu. I da, lipa mi je konst. NISI SAMA!
BBG me napala da se ne javljam. U speedu sam, zapravo, to mi je dio imagea pa nije u redu da kvarim rutinu. Nadam se da mazi svoju novu ljubimicu, tigrastu. NEMAM PORUKU ZA NJU!
ISKRIČARI MUŠKI VRIJEME JE DA SE UNORMALITE! A to jednostavnim vama razumljivim jezikom znači- šaljite večeras samo dobre vibre svim  ženskicama ovdje jer su počele opake zime. Ne samo temperaturne, već i one oku nevidljive.

Dragi nam ***ihavealittletime***, popularnije znan ka` ***prič*** danas ima rojsni dan.

e, pa sretno mu bilo. baš sretno.

skratimo priču, TULUM JE U SUBOTU!!!!

veseli-mo se vašem ukazanju. molim samo bez suza, krvavih. sve ostale su dobrodošle.

dress code: a znate, ka` da se ide na misu nediljnu ;)

Dodirivala sam te jučer...vršcima noktiju, klizeći glatkom kožom neizvjesnosti. Na trenutke je tišinu ozvučilo prigušeno disanje zapletenih želja u našim njedrima.

Mogla bih nešto šaljivo reći, pomislila sam. Ne volim te ljepljive sluzaste naslućujuće teške uzdahe. Nisu oni prijatelji moji. A opet...tako si lijep u svoj toj samovoljno nametnutoj nam patnji.

Nevažno je što ljudi će misliti i neizgovoreno reći gledajući nas kad objutri, nebitno je koliko posramljenih brzo podastrijetih pogleda ćemo prosipati naokolo ne shvaćajući da je život prekratak.

Moj si san u najljepšim veselim iskričavim bojama. I zbog tebe s osmijehom odlazim na počinak. Jutra su pepeljasta i magličasto nježna, no, dragi moj, s tobom i zbog nas vrijedi čekati bjelinu pahulja.

  Žurila sam maloprije, uhvatila sva tamno narančasta i još poneka bljeskajuća svjetla u divnom mi gradu ( a lipo je noću, baš lipo vozati se) jer sam nekima odavdje obećala ovaj blog...
   Daklem, danas na jednoj od inih iskričarskih kava, koja je btw za mene po-trajala od podne i 7min kašnjenja do 4 i 47min ( neki su još ostali, sami će dodati taj dio), pretumbavali smo nas i vas i svašta nešto.
   I onda mi je ...nehajno reka, onako, laganini odmjereno i dozirano nadasve kako mene ljudi ovdje doživljavaju ka` onu kojoj je gušt svakome ( ne nekome, već svima) spustiti, koja je ka` nešto iznad, koja ima agresivni smisao za šalu.
   Prije nego nastavim tipkati, za vas koji ne znate, a ovi gore i još neki znaju, ja sam fina. I zbog toga sam večeras popila neke brlje tamo vanka ne bi li vidjela kako je to kad ka` popuste kočnice. Moždane.
   Ovo je bio uvod ka` ono kad se muški ujutro probude pa se začude gaboru kraj sebe, ali imaju olinjalo opravdanje da su bili mortus. I ja sam.
   Pička vam strinina, shvatite da se samo i jedino šalim, nisam tu da bih nekoga uvrijedila, ponajmanje povrijedila, ovo je zabava, ovo je igrarija, stvarni svijet je ne tamo negdje izvan ove moje ili vaše sobe, već u nama. Nisam gruba i bezobzirna, nisam pakosna i nemam potrebu sređivati vaše misli. I ne ljutim se kad mi netko dobro spusti ili ukaže na nešto, razmišljam o tome, iako ste, većina vas za mene ljudi iz kutije. No, bliskost je neupitna.
 
  
 

 
 ...Novi život se rađa
     i sretne pjesme mi naviru zvuci
    novi život se rađa,
    a ključ života u tvojoj je ruci....
  Volim te, volim te, Volim te, Mala moja sestrice.
  I lipa si (mi) posve i uvik mi neko ganuće ruke pruža kad pomislim na tebe.
  I... šesna ti je ta beba, iako još ne zna kako je sretna guzica jer ti si njezina mama.

   Dakle, bile dvi prije mi odavdje, iskričanke origjigji do maloprije kod mene. Pa smo pričale...o onome o čemu muški pričaju. Nije nogomet.
   Vi ste, muškići, stiltani, posve. Jadni, sve mi došlo nekako teško, čak sam si i zapalila cigaret pa mi se sad vrti. Malo. Što vam je?!
   Kaže prva: Moj baš ne voli *ono*, da, da, sex, zapravo, kaže da je *tuckanje* bez veze, da kad muškarac ejakulira, to ne znači da je svršio. On bi se, naime ljubio, dvi, tri ure i to mu je super. I da svaki sex duži od dvi minute( a kako li je, djava, to uštopa?!) nije normalan.
   Ajme.
   Kaže druga: Moj kaže- Micek, pa kaj, kao da je to važno u vezi? Glavno da se mi slažemo oko važnih?! stvari. I ne moramo mi to baš prečesto, bit će dovoljno za tvoj rođendan, evo, ako baš inzistiraš, može i za moj( ali mi i kupi bar nešto uz to), pa za neki veliki blagdan...
   Sa mnom nešto opako nije u redu. Znam da bi svi moji generacijama unatrag, dakle, geni kameni rekli- Ne brigaj, o tome se ne razmišlja toliko, a još manje piča, samo nam ti budi i dalje živa i zdrava i ...
   A najgore je što su *to* od njih napravile žene, njihove mame. Bože, ne daj mi da odgojim plačimačka, ne mora biti ka` Bane iz Đoletove pjesme, glavno je da bude fajter. Pravi.
         Hvala Ti, unaprijed ;)

  TI NOSIŠ NAJ...
  MOJE SI PLAVETNILO.
  LIPO MI JE SVE TO.
 

...Kad mi je mozak matematički orjentiran, zbog silnog zbrajanja višeznamenkastih brojki s računa, počinjem laganini sve promatrati kroz funkcije, likove, tijela, derivacije, a u najgorem stadiju ima i nejednadžbi.

...Čak i ljude doživljavam kao tamonekegeometrijsketvorevine.

...Muškarci su općenito kocke. Ili u najboljem slučaju, prizme. Nema neke razigranosti i maštovitosti, samo dosadne pobočke pravokutnika ili kvadrata i isto tako bezlične baze. Trostrane prizme su rijetke.

...I boje su ograničene na one u kojima ih najčešće i vidimo: sive, plave, crne, malo smeđe i zelene, rijetko neke vesele, ženskaste,...pa opet plave.

...Žene su, a Bože moj, naravno raznolikije. Volim kad su kugle, ne nužno tako zaobljene, ali kugla mi je nekako slatka. I mila. I svašta se s njom dade.

...Ili kad su kao stošci, na takvim ženama sve lijepo figura, one su skroz ženstvene i svjesne su toga. Volim samouvjerene.

...Djeca su svakojaka tijela u bojama. I uvijek su simpa, bilo da su piramide ( najčešće četverostrane, iako su i 6-erostrane, a tek 8-erostrane fora), bilo da su valjčići, ili da nalikuju svojim roditeljima.

...Volim zaobljene plohe, ljudi koji ih posjeduju su mirna duha i otvoreni.

...Ne volim nikako špičaste nazubljene stršave tvorevine. Rijetki posjednici istih znaju kako s njima bockati da bude zabavno, a ne i okrutno.

...ALI NE OD KOMŠIJA NAM, VEĆ:

OKO 6.

bez komentara suvišnih, znate zašto.

...sam se vratila ja.
...i bilo je lipo.posve.
...vidjeti grad, kale, ljude, lica koja odavno nisam srela. i osmijehe, njihove i moje. i riječi, riječi i sjeta i sjećanja i ..svašta nešto, prenatisnuto u grudima.
...i prođirati uvik istim, unaprid zadanim putem, ka i onda.
...i zapaliti cigaret i smijati se, ka i onda.
...i već sam čula da vam je bilo dobro, mrcine jedne, na tom pariju u petak. i tko bi reka da će se neke tamo ukazati?! čudo, čudo. i zarakijati tako besramno.

Puna mi vas je vipica, a na blogu mrtvilo.

Mora pasti jedna prozivka,aj, za vas koji ste išli u *pravu* vojsku i hvalite se s tim svako malo, za vas je to raport.

Aj, da čujem, tko to crnu vunu plete, oliti, tko je s kim na peveteu?

Sad ću vam nešto reći...

A kako o čemu?? O onome o čemu najviše mislimo, a ponajmanje zborimo ( da se nekako *uzvišeno*-a i tu mi sad pada svašta nešto na pamet, izrazim).

Dakle...znate da sam vas ugledala hrpetinu odavdje...ti naši grupnjaci i nisu posve loši, bude i smija i zgodnih situacija i pošalica i...

No,mene neš drugo zanima.

Ako, teoretski govorim naravno ;), dakle, ako vam netko nije onako če-če, neš vam se ne sviđa, a nemate racionalan i opipljiv razlog, samo tu vražju intuiciju ( koja zakaže baš kad treba, a toi tek volim, volim griješiti), prihvatite li glas iznutra, onaj što vam govori- kakano, bljak, makni se od toga...ili nastojite uinat sebi naći nešto pozitive i ljudskosti u navedenom gore nicku- osobi?

   To mi je najdraža boja, onako, lipa, lipa. I nježna i moćna i nedodirljiva i izmaštana.
    Ovdje, na blogu je postalo, ne dosadnjikavo, ali tugaljivo, nekako proljetna depra je stigla, a vani još uvijek sivilo. I svi nešto plačete, kukate, ne onako, istinski bolno, više optužujuće žalobno.
  I ne d`o Bog da se našalim na nekom blogu, odmah dva, tri šamara i grube riječi. Ljudi su stiltani, sve shvaćaju preosobno, bolje bi bilo da shvate suštinu nezadovoljstva.
  I to što ste sami, osamljeni, a liježete uz neko tuđe tijelo, što ste nemoćni da vrištite jer vas ne obadaju, što ste u komi zbog izgleda, vlastitog, normi, nametnutih, jezika nemočnog za priču, a kamoli poljupce i vrele dodire, to je privremeno i niste vi ništa krivi. Ni nitko drugi, to je dio življenja.
   Da,  i ne postavljajte (si) ona glupa pitanja. Kao: mislite da ste pogriješili u prijašnjem životu? Ili vas onaj gore ne doživljava? A možda i kažnjava? A uživate li u ulozi paćenika?
 
   Ubrzo će nebo (opet) biti plavo i puno bucmastih neobičnih obl(i-a)ka. Smišljajte im imena. Ili...bar nadimke.