Za Elizu...
On je svirao klavir, a ona ga je zaljubljeno slušala u tihoj ljetnoj noći.Bio je polumrak, vidjela je samo sjenu, sjenu svog muškarca, muškarca kojeg obožava.Kroz otvoreni prozor treperila su svijetla velegrada koji je živjeo svoj noćni život ne remeteći idilu postojećeg trenutka.Utihnuo je posljednji zvuk klavira, polako je ustao i prišao joj.Stavio je dlan na njen obraz, sagnuo se i poljubio nježno meke usne.Tren je postao vječnost, a u zraku je ostalo ZAUVIJEK....Volim Te!
26.07.2003. u 16:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Da li to šta si se vratila znači da je on otišao ili je još uvijek tu
Autor: double_face | 26.07.2003. u 22:15 | opcije
Jako dobro!Još je mnogo bolje kada taj tren
traje,traje.... traje... godinama do prirodnog rastanka!
Autor: Tao9 | 27.07.2003. u 12:17 | opcije