Umorni Bukovsky

Evo malo nježnosti u večernje sate ove klasične jesenske večeri koja mi je također poklonjena i povjerena….
Mirno je posvuda, istina, ali ne stoga što su ljudi zadovoljni i što žive u blagostanju,'' blaga i ponizna srca '', već stoga što su umorni i što su bili na groblju.
Što su posjetili svoje mrtve i što su se sjetili zašto su ih zaboravili.
Hvatajući zrak, uzdišući, boreći se nagonski za kisik koji mi je bio potreban, ali ga nisam mogao uzeti dovoljno, polako sam kliznuo na krevet, praveći laganu piruetu, da bi se sklupčao u pravom kutu .

U svakom cirkusu uvijek postoji bar jedna osoba koja nije u programu, a sastavni je dio tog sjaja. Da li to jedan patuljak koji nije dovoljno patuljak, da li to neka rugoba koja nije dovoljno nakazna, da li je to neki bjegunac od Zakona, siroče, luđak koji to nije dovoljno; nije atraktivno, nije uzbudljivo. Cirkus ga prihvati iz milosti, iz sažaljenja, iz navike, kao što bi prihvatio psa lutalicu, uz vatru, uz priču, nesvjesno i neprimjetno…
To sam ja u vašem (i mojem ) cirkusu koje se naziva i blogom. Baš ništa nisam dovoljno! Dobijem ponekad koricu kruha u vidu male pozornosti i onda se vratim, ili me vratite u štalu, u boks, timariti i napajati životinje i… Lavove…
Da li sam nerazumljiv s nazivom ''cirkus'' i nazivom ''višak''? Možda na prvi pogled, prvi dojam, ali ako stanemo na loptu, ako hladno sagledamo, pročitamo, razmislimo i usvojimo ovo što napisah, potvrditi će se ona iskrena rečenica da uvijek govorim istinu samo na neuobičajeni, ili na način na koji nismo navikli.
Koliko se dugo može biti nazočan i pasivan u jednom cirkusu?
Koliko dugo jedan cirkus ima tolerancije i moći za lažni identitet, utopiju? ( nije cirkus sirotište, niti starački dom )?
Ili je običaj da takve kreature idu od cirkusa do cirkusa, od misija do komuna, pisanih stranica, duhovnih vježbi i zaštite, do brige centra za skrb, za vječnost svoje duše i ambulanti za bol. To ovisi o godišnjem dobu, o recesiji, o banki, o mentoru.
Takve, kad umru, sahrane u mjestu gdje je cirkus gostovao, na teret lokalnih vlasti.
I onda se otkrije jedna zanimljivost; nitko ne zna kako se zvao…
Nije bio u programu.
Nije bio klaun.
Nije bio artista.
Nije bio krotitelj.
Nije bio pratitelj.
Nije bio prijatelj.
Na grob stave križ, ili ploču, ili zvijezdu, ovisi o mjestu i groblju. I stave dva slova: NN.
Da li je to tužna priča ?
Da li to tužna priča o nepoznatom životu?
Ne!
To, uopće, nije tužna priča. Takvih priča ima bezbroj o bezimenim ljudima. O ljudima. O nama. Razlika je u veličini cirkusa.

'' Zamisli, Oni svoje mrtvace skrivaju!''

men se čini da ti čitaš moje blogove

Čitam!

zato i jese debel

medo ovaj tvoj blog me potaknuo da se dublje zamislim.....hvala

Možda, Ali volim i kuhati i jesti. Možda je i to razlog. I štitnjača.

03, ja sam već dugo zamišljen. Ne vrijedi.

lijepa ti je ova priča.

Lijepo je pročitati lijepu riječ kad dolazi iz daljine...

ja ne volim kuvati. a od štitnjače živčanim i mršam
u stvari, možda nije od štitnjače, al moram na nekog svaliti
a blog ti je ok
iako nema ustaša i partizana

nekom je cirkus, nekom cabaret. nekom je ravno.
iz velike daljine, potpuno je svejedno.

vidiš onog čovjeka što dolazi iz daljine?
nakon par minuta:
ma to je onaj cigo!
a jebga!
svako je ponekad čovjek!

styx, iz daljine gledaj ušima i njuhom, a ne očima.
Stari, dobro večer! Hoće li tebi staviti križ ili petokraku? Na onu svježu zemljicu.

medo debeli, obzirom sam cijeli život razapet između križa, zvijezde, krsta i polumjeseca, najbolje bi bilo da me dadu studentima medicinskog fakulteta, budućim patolozima, neka nešto nauče.

Stari, to moraš napismeno, inače ide ono NN.

MIsliš, moraš imati donorsku karticu?

Ne znam, ali znam da se moraš dogovoriti. Morao sam potpisati da moje odsječene dijelove smiju koristiti u znastvene svrhe. To znam.

sviđa mi se zapis..puno tu misli ima za zadržati se ali neću komentirati nego ću predložit zvučnu sliku uz zapis:

http://www.youtube.com/watch?v=F1FQqSGxBso

srdačan pozdrav:)

I tebi pozdrav, Vin!

Pa i ja kad bih bio ono što jesam onda bih bio Niko i Ništa, čak i u ono vrijeme kad me spuste u perspektivu gdje mirno mogu gledati kako trava raste najpriličnije bi bilo NN umjesto polumjeseca ili srpa.