Neman

Na ovaj svima tužan dan, mi smo uvijek slavili.

Okupila bi se šira obitelj oko starih grobova, u najboljim kaputima, krznima, novim haljinama, svečanim sitnicama za prvi od velikih zimskih blagdana. Svečano bismo palili svijeće, svečano šušurili sisvetske bukete. Ni djeca nisu skakutala, ne zbog općeg pijeteta u zraku, već slijedeći ozbiljnost i svečanost odraslih, ali zapravo znajući da nakon hladnog groblja pod kupolom osvijetljenog vrućeg zraka iz nepokrivenih svijeća, svi dolaze k nama, tebi na rođendan. Na pečenje i mlince, na sušenu ribu, na kremšnite, malinovac i mlado vino za odrasle. Na pjesme uz gitare. I tračeve iz predgrađa iz kojeg su svi pobjegli. Do kasno u noć.

I tako je tužan dan završavao toplo, veselo i zajedno.

Danas brojimo dvadeset godina da toga nema, da tebe nema. Danas se samo prisjećamo kremšnita, jer je mnogo tih gostiju pod kupolom svijeća. Danas smo odlučile prestati oplakivati tradicije i stvoriti nove za podmladak.

I ako oni, umjesto kremšnita, žele svečanu tortu od kinder pinguija, imat će je. I bez groblja i umrlih rođendana.

Volio si ruže, tata. Nad glavom ti sad raste snažno ružino drvo, preko dva metra visoko. A meni, molim, jednom godišnje, na rođendan, samo jednu veliku kuglu krizanteme. Bijelu.

nemam pojma, baš nemam pojma
moji su se i u smrti podijelili po grobovima
i u smrti su u svađi
a i bilo bi malo blesavo da mi se did pokopa sa svim svojim ženama
di naći toliku grobnicu
odlučili smo strpati s njim ovu zadnju koja mu je došla glave

moji su svi na jednom groblju, malom i do njega se smije autom

...a ja sam u Americi i do Mirogoja bih mogla avionom...i nema obitelji, sve pusto

juicy, nije to lako, ali sigurna sam da kad dođeš, obiđeš i groblje
zapravo, dan i nije tako bitan, ne?

i moji su svi na istom groblju (osim jednog lika), malom, ali na suprotnim stranama
vidi se iz aviona da se nisu izmirili
a didu odnesem staro cviće koje ostane od ćaće
i ko ga jebe
i to mu je previše
nek mu nose njegove ljubavnice
mislim da je bio dobar čovjek (did) i pizda
jer ne možeš biti pošten i jeben

Naravno da idem, ali danas je nekako posebno, iako ja ne držim do datuma...

ne držim ni ja do datuma, ali isto mislim da se neke stvari moraju
i da se danas mora
nekako je baš nekako onako viditi na današnji dan pojedine grobove prazne
(kažu lipo u crkvi - za one kojih se nema ko spomenuti)
pa nismo psi, jeba ga led
u smrti ne bi smilo biti sirotinje i samoće

Tko ne plaća grobarinu, nakon 15 godina ga prekopaju...morbidno mi je

posebna je atmosfera jer svi idu, i cvijeća je masu
meni jedino žao što ove nove svijeće imaju kapice
da, ok, to je bolje radi kiše i prolijevanja voska
ali nema više one sfumato kupole nad grobljem :(

ma to je đusi vani tako, kod nas ne

Na Mirogoju je, a za vani ne znam

kakve kupole?
ja violim ići u 4,5 ujutro
al sutra radim pa ne mogu
mir, samo beskrajan mir
i skoro pa je toplo od svića

kad su bile svijeće otvorene stvorila se kupola od svjetla i topline
jer je u studenom hladno, a dim i toplina iz svijeća se diže
pa ni sim ni tam ne ide zrak - kupola

prekrasno...lijepa i topla priča...