A Be Ce Da

Između čardaka i tarabe širila se i u obilju rasla kamilica. To je bio najljepši i najmirisniji dio avlije u kojeg sam najviše sa pet volio čučnuti i tako posve skriven i kamufliran srati. I tako sve do jednog dana dok jedna zmija nije preko kamilice milila do čardaka koji obilovaše miševima. Kad je primjetih tik do guzice prelomih govno i poput klokana skačući počeh bježati i dozivati majku, baku...U to doba su do mene dolazile strašne priče o zmijama, pa nije ni čudo što sam se dao u tako komičan bijeg kojemu se kamilica smijala. Jeb'ga, to me je nekako presjeklo i okrutnost mi se još više poveća. Sutra iskradoh škare (koje su mi bile iz raznoraznih razloga zabranjivane) i počeh bez ikakvog otpora rezati kamilici glavice poput nasmiješenih sunaca. Glavice su ničice padale na listove VUS-a koje izložih Sunčevoj žari i svjetlosti. Zamislite, za takvu okrutnost su me čak i pohvalili i nisu mi ni zamjerili za škare. Al' otada mi nikako nije mog'o leći čaj od kamilice. Počeo sam preferirati nešto mnogo divljije, šipak. Odrastanjem sam sve više shvaćao da se od šipka govno sve više stvrdnjava. Ta tvrdoća je počela zahvaćati i srce. Počeo je krajnji trenutak za povratak kamilici. Sve mi je bilo oprošteno u jednom jedinom trenutku. I sada baš guštam u svakoj šalici.

Umjesto linka samo jedna kita:

Miluje nas noć sat po sat
Uz pernat jastuk i mlak kamilice čaj
Kao anđeo iz raja si
Mirišeš na snijeg u planini.

snijeg u planini.....
(onako,netaknut,mirišljav...svjetlucav)
..neprocjenjivo

Kamilica je blaga majka a ne zlopamtilo, ne bi joj zmije sklone bile da je kakva god.

Dud...vratio si se:-)))
a ja obožavam kamilicu:-))))))))

švrlj. mrlj. čvrg :)*