SUZVUČJA LJEPOTE

.


Ovdje pratim samo jedan blog.ostali me ne zanimaju i NIKAD ne čitam blogove jer se večinom radi o blesavim slikama, poremečenim ličnostima i mentalnom izdrkavanju po internetu...Postoje ipak i korisnici koji vam jednostavno daju inspiraciju....Ponukan nedavnim lošim vijestima odlučih diljem Rvacke posjetiti i vidjeti familiju...pa vozeći se vlakom, padaju mi svakakve bjesomučne ideje i scenariji..pa zato eto još jedan u niski mojih kroki scenarija za opaki super spektakl SF Thriller dostojan Oscara i Maričine gibanice sa sirom...
Film je baziran na istinitim događajima iz moje mašte...

Film se zove :

" GeorgeClooney_pravi - iskupljenje na Zrinjevcu "

GeorgeClooney_pravi je trepnuo. bio je odsutan neko vrijeme. sjedio je na klupi na Jarunu. pogledao je na svoj Mickey-Mouse sat. bilo je 12:34, još malo do ručka.
ustao je i krenuo kući....
GeorgeClooney_pravi je zabrinuto koračao ulicom. gledao je kapi kiše kako se cijede po tmurnim krovovima zgrada. pogledao je iza sebe. gospodin u ružičastoj kabanici ga je pratio ovamo sve od Jaruna. GeorgeClooney_pravi je ubrzao korak. gospodin u kabanici ga je slijedio. nema sumnje, prate ga. ali što će sada? policiji ne može reći, oni ga traže zbog krađe koju nije počinio. GeorgeClooney_pravi je potrčao i uskočio u bus. pogledao je kroz prozor i vidio gospodina u ružičastoj kabanici kako ga ljutito prati pogledom.
u slijedećem trenutku, GeorgeClooney_pravi se našao licem u lokvi blata i kišnice. pored njega je prošao policajac i smijao se. GeorgeClooney_pravi ga je pogodio blatom i otrčao.
trčao je poput Bengalskog tigra kojeg hvata Bengalski metak ispucan iz Bengalske puške nekog Bengalca u sred Bengalske prašume. došao je do Zrinjevca.
tada se GeorgeClooney_pravi sledio ! ugledao je nešto za što je mislio da može vidjeti samo u snovima. bolje reći, morama.
Mnogo toga je GeorgeClooney_pravi proživio. mjenjao je ime iz Zorana u GeorgeClooney_pravi jer su mu se smijali da ima smiješno ime. jednom je slomio glavu kad je pokušao ukrasti teglu s balkona na trećem katu zgrade. jednom mu je čak bankomat progutao karticu u sred Indije. ali ništa se nije moglo mjeriti s onim što je sad vidio. nakon šest godina, ugledao ga je. promatrao ga je kako ravnodušno gazi po lokvama kao da su javno dobro.
i u sred mraka bi prepoznao te prodorne oči koje su isijavale zloćom.
bio je to...DIES-DAS !!

u istom trenutku, jedna medicinska sestra je greškom umjesto "Hanibal Lecter" napisala "Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales".
bolničari su uzeli papir i ušli u auto. krenuli su u lov na opasnog manijaka, a to mora biti točno obavljeno !
znači, samo pola litre vina prije puta.
Dok su bolničari nazdravljali jedni drugima, GeorgeClooney_pravi je pratio Dies-Dasa. mislio je da je Dies-Dasa ubio onaj metak koji je fulao tangentu kosinusa kuta nakon što je obletio zemlju (pogledaj prethodne priče ). GeorgeClooney_pravi ga je pažljivo pratio.
Oko njega su bezbrižno letjele ptice kukavice...
bolničar je uzeo list papira na kojem je pisalo ime osobe koje traže te pročitao policajcu. no umjesto "Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales", policajac je zabunom zapamtio " GeorgeClooney_pravi".
dok je zbunjeni policajac išao gradom, mrak se spuštao poput gavrana koji nosi krizantemu u kljunu. Dies-Das je ušao u mračnu uličicu. sve je bilo mračno, osim mokrog tla koje je izgledalo kao da je poliveno uljem. GeorgeClooney_pravi je napipao u džepu tupi predmet kojim je odlučio dovršiti Dies-Dasa, grickalicu za nokte.
Imao je i nož ali ubojice uvijek, barem na filmu, ubijaju tupim predmetima. bio je spreman, sad ili nikada! Upravo u tom trenutku, policajac je guglao "GeorgeClooney_pravi"...

i policajac mu je našao sliku !!

nije mogao vjerovati. to je isti onaj tip koji ga je pogodio blatom! sjeća mu se lica, kao da je bilo jučer. policajac je otrčao u auto i krenuo prema Zrnjevcu...

GeorgeClooney_pravi se spremao potrčati za Dies-Dasom kad je odjednom spazio policajca s plakatom. na plakatu je bila njegova slika. tražili su ga. policajac je svakog prolaznika upitao:
- "jeste li vidjeli ovog čovjeka?".
GeorgeClooney_pravi se bojao da će doći i njega pitati. nikad nije znao dobro lagati. jednom davno ga je učiteljica pitala tko je bacio klupu kroz prozor. GeorgeClooney_pravi je samo rekao:
- "obećao sam Dies-Dasu da ga neću odati!"...

GeorgeClooney_pravi je otvorio oči.
iznad sebe je vidio bijeli strop. u zraku je bio osjećaj vlage i sredstva za dezinfekciju. zidovi oko njega su bili obojani masnom bojom radi lakšeg čišćenja. htio se počešati po lijevom dijelu desne obrve, ali nije uspio. imao je rukave svezane na leđima. iskočio je iz ležaja. pored njega, na podu, sjedila je žena koja je zubima rezala nožne nokte.
GeorgeClooney_pravi je uzviknuo poput ranjene ljame tijekom zadnjeg stadija parenja.
-"hej, čovječe, aha, izgleda da su ti dali duplu dozu, aha." rekla je žena pored njega.
- "duplu dozu... čega?" pitao je zbunjeno GeorgeClooney_pravi.
-"inaprovalina. 5 cc je standard." mirno je rekla žena i nastavila gristi nožne nokte.
- "gdje smo?" pitao je GeorgeClooney_pravi.
- "u ludnici...ja sam Marta-Marta..." rekla mu je žena i osmjehnula se. između zubiju su joj virili komadići odgriznutih noktiju.
GeorgeClooney_pravi ju pogleda i reče:
- "a zašto...-"
- "....grizem nokte iako to može uzrokovati infekciju i gnojenje tkiva? zato." rekla je Marta-Marta i nastavila gristi.

GeorgeClooney_pravi se nadao da će njegov plan uspjeti. uspio je prokrijumčariti komad žice. već se skroz dogovorio s Martom-Martom koja grize nokte. ponoć je odzvonila. zadnji stražar je prošao. GeorgeClooney_pravi je pomoću žice oslobodio sebe i Martu-Martu od luđačke košulje. grizačica noktiju se bacila na pod i primaknula se ventilaciji. počela je gristi beton i proširivati rupu.
i tako do jutra....
i tako sedam dana....
osmi dan je uspjela probiti rupu do dvorišta. GeorgeClooney_pravi i Marta-Marta su uskočili u rupu čim je straža prošla. nisu gubili vrijeme. probili su se do površine i našli se u sred dvorišta. tiho poput afričkog slona u sred azijske prašume, odšuljali su se do vrata.
GeorgeClooney_pravi je pažljivo zapalio šibicu.
-"ovo nam je jedina šibica, tako da ne smijemo pogriješiti!" rekao je svojoj ludoj cimerici koja je namjestila guzicu pored šibice. iz dubine njezinog hranidbenog trakta oslobodili su se plinovi poput metana i amonijaka te poput slapova Nijagare potekli debelim crijevom. čim su došli u dodir s plamenom šibice, eksplodirali su snagom 4 štapića TNT-a !!.
to je bilo dovoljno da uništi sićušne polužice u lokotu od dvorišnih vrata. lokot se raspao i pao na pod. GeorgeClooney_pravi se zaletio prema vratima, no tada se ispred njega, kao grom iz vedra neba, iznebuha, usred mraka stvorio nitko drugi doli...DIES-DAS !!!

Spremala se strahovita bitka...
Dies-Das je drsko stajao ispred GeorgeClooney_pravog, lebdeći pola metra iznad zemlje....
odjednom se zaletio prema GeorgeClooney_pravom . GeorgeClooney_pravi je skočio tridesetčetiri metra u zrak,napravio trostruku piruetu, dvostruki salto, tri goblena te izvukao pištolje skrivene u čarapama.
počeo je pucati, ali Dies-Das je metke izbjegavao kao muha koja leti kroz kapi kiše. Dies-Das je napravio double kick-flip,trostruki salto, kolut naprijed i stoj na glavi, i skočio prema GeorgeClooney_pravom ! U tom momentu je Marta-Marta iz svoje anus iskoristila kao plameno-bacač te ispalila snagom napalma vatru na Dies-Dasa ! No Dies-Das je vješto izbjegao i taj napad, ali nije znao da GeorgeClooney_pravi ima asa u rukavu !! zapravo ne asa !... nego svjetlosnu sablju !
"lajtsejber "!!
GeorgeClooney_pravi je izvukao svjetlosnu sablju "lajtsejber" i upalio je.
Dies-Das se točno nabio na nju !!
crijeva su mu polako curila kao lava iz Havajskih vulkana. ruke su mu bile zgrčene. GeorgeClooney_pravi je gledao kako mu oči tonu u mrak, kako se gase...

GeorgeClooney_pravi je gledao oko sebe. nije bilo ničega osim bijelog beskraja. pored njega se stvorila Malamaza7 i rekla mu ;

- "čestitam, GeorgeClooney_pravi ! uspio si izvršiti prvu zadaću. sad se vrati na Zemlju, još te mnogo toga čeka...".
GeorgeClooney_pravi je promucao:
- "ali... tko... što... gdje... kud... kako... zašto... kada... kamo... koliko...".
no istog trenutka, stvorio se na klupi na Jarunu.
pogledao je na svoj Mickey-Mouse sat.
bilo je 12:34.
još malo do ručka...

TJEDAN DANA POSLIJE ;

-"dobar dan, želim poslati brzojav"
-"kome?"
-"gospodinu GeorgeClooney_pravom..."
- "a vaše ime?"
-"samo stavite... 'Dies-Das' "....

.

vrhunski triler, kada bude snimnjen idem pogledati!

A ja?

oš mi poslat knjigu?

vrlo dobro! čak odlično, rekao bih -i ne samo radi toga, što sam ja glavni junak ove priče.
dakle, samo nastavi tako!

:)))

Pusa, fotka ti je super, kao i priča ... ali nisam ja za glavne uloge (više).

Il' je sat prestao kucati il' se sve odigralo u trenutku.