SUZVUČJA LJEPOTE

Sad me baš zbilja boli kurac.
Jebem se i pijem.Baš je zabavno.
Najviše se jebem. I pijem.
Sreo sam starog prijatelja na placu. Nisam ga bio vidio dvije godine. Vječiti antialkoholičar i nepušač. Romantik. Tip koji je otkidao na borilačke filmove. Začudo, vrlo inteligentan i rječit. Upitao me kako ide. Super, rekoh. Kako si ti, upitao sam ga, pokušavajući igrati tu odrpanu sociološku igru.
Nisam baš dobro, odgovorio je, i zapalio cigaretu. Naručio sam bambus i upitao ga što pije. Bambus, odgovorio je.
Imaš li curu, upitao me. Curu ? Ne...
I bila je istina.
A ti, upitao sam, nastavljajući sa soc-prozom.
Nemam, odgovorio je. Ostavila me cura. A zbilja sam bio zagrizao. Posvađali smo se, rekao je. Šutio sam i gledao ga u čudne, velike oči. Činilo mi se da će zaplakati. Tada je zadigao rukav ružne karirane crno-crvene košulje i pokazao mi velik ožiljak na zapešću desne ruke. Odmahnuo sam glavom.
Prošlo je otada par godina.
Moj prijatelj je u sretnoj vezi.
I dalje puši i pije.
Ja tek pijem i jebem...ali i dalje ne vjerujem u ljubav.

jebeš i piješ, ha? ali, zar jedno od toga isključuje ono drugo?..

više drugog,nećeš trebati prvo ..e da...

treće je utopija,ali to znaš i sam..

povirovat ćeš...jednom...jer, ljubav postoji...biće još nije navratila .))) al, oće....