Kako prepoznati ONO PRAVO
Htjeli mi to priznati ili ne, svi tražimo ono nešto, našu odlutalu polovicu, srodnu dušu. Ali kako je prepoznati? Šta ako je sretnemo i samo produžimo dalje? Hoćemo li dobiti drugu priliku?
27.02.2005. u 18:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Srodne duše ne postoje. Čak i kada bi postojale, žene uvijek ostaju žene.
Autor: forsaken | 27.02.2005. u 18:34 | opcije
jesi siguran? :)
Autor: shumecha_tableta | 27.02.2005. u 18:43 | opcije
Jesam.
Autor: forsaken | 27.02.2005. u 18:45 | opcije
Samo treba biti ono što jesmo i netko će to prepoznati i cijeniti, među srodnim dušama uvijek je postojao magnetizam, neovisno o našoj volji, to je zakon karme..ono što nam pripada to će nam i doći, ono što ode od nas nikada nam i nije stvarno pripadalo...Prilika ima bezbroj, koliko radimo, toliko ćemo i duša privući k sebi, ali prije toga treba voljeti i poštovati sebe, a to je ljudima najveći problem...
Autor: mario4 | 27.02.2005. u 19:01 | opcije
Coca Cola? (heh...zanimljivo kako se sjećam gluposti tipa reklamni slogan od prije 10-15 godina, a ne znam gdje su mi 2 DVD-a koja sam juče dobio nazad...hm...hm...imam Gremline?!)
Autor: Will_E_Coyote | 27.02.2005. u 19:31 | opcije
Ima tu još nešto. Može li se dogoditi da je on tvoja srodna duša, a ti nisi njegova? Vrijedi li inverzija?
Autor: step_by_step | 27.02.2005. u 19:36 | opcije
pogledaj se u ogledalo i naći ćeš srodnu dušu...:)
Autor: elokventna | 27.02.2005. u 19:43 | opcije
Srodne duše po definiciji znače da između njih postoji privkačnost na razini duše, pa obje osjećaju isto...privlačnost duše jača je od tjelesne, emocionalne i intelektualne privlačnosti...Ali po nekim teorijama moramo odraditi svoju karmu na partneru, tj. biramo partnere prema negativnim crtama svojih roditelja, da riješimo probleme iz djetinjstva ( ali ključ priče je da većina ljudi nije svjesna što ih motivira, pa te motive racionaliziraju, a u stvari ih pokreće strah..)
Autor: mario4 | 27.02.2005. u 19:49 | opcije
Hm! Pa baš sam nedavno pomislila, prvi put u životu, da sam našla svoju srodnu dušu. SVE što je govorio, mogla sam ja reći njemu, gotovo bez izmjena. I stavovi su nam se prilično podudarali. Gledala sam u njega kao u Gospu i pitala se: Bože, sanjam li?
I da bude još gore, on se oduševio sa mnom. I kemija proradila. I ljubili smo se. A onda jedno veliko NIŠTA. Sad sam prilično zbunjena jer su mi instinkti zakazali. A bila sam više nego ponosna na njih. Čak uvjerena da imam prirodni detektor laži i da me nitko, baš nitko ne može obmanuti. A sad mi je jedan maher uzeo i to.
Autor: step_by_step | 27.02.2005. u 19:58 | opcije
Nije to baš tako jednostavno, puno veza je počelo u mladosti kada par nije puno razmišljao, s godinama i naši zahtjevi i komoditet su veći, pa cijepamo dlaku, vidimo sitnice, previše znamo, nemamo živaca...Zaljubiti se lako, priroda se pobrinula da se osjećamo dobro tada, mora se i vrsta nekako nastaviti..ali koji puta čvrst karakter i zdrav razum duže traju od velike ljubavi, koja nas preplavi na početku i svi se rado sjećamo tih dana, ali nakon par mjeseci se vratimo u svoje uobičajeno raspoloženje, ali ako je partner naša srodna duša ostaje s nama, to je sigurno...
Autor: mario4 | 27.02.2005. u 20:03 | opcije
Eto, na kraju ispade da onda nemamo baš nikakvog utjecaja na vlastiti život. Jer, ako nam je suđeno onda je suđeno i on će ostati ako je naša srodna duša, a ako ode onda sigurno nije. Čemu onda uopće tražiti, ako je dovoljno čekati?
Autor: step_by_step | 27.02.2005. u 20:10 | opcije
Ima više pristupa tome problemu, ne može se jednostavno objasniti, jer se ljudi mjenjaju s godinama...Možemo pristupati intuitivno, to je dobro za mlade jer imaju vremena i živaca, netko stariji može imati i objektivne kriterije i napisati osobine osobe koju traži...Sigurno je da je sretan onaj koji bira i ima vlastite kriterije, jer onda on vodi igru i ima samopoštovanje, ako je veza na zdravim temeljima, nije građena kao kula od karata, već realistički , ali ponavljam sličnosti se privlače, ali što nas privlači stvarno, većina ljudi nije uopće svjesna , a to je i bolje za njih...Ali da te utješim , prilika ima bezbroj, ali veći je posao raditi i izgraditi sebe, voljeti sebe, pa će nas i drugi voljeti...
Autor: mario4 | 27.02.2005. u 20:23 | opcije
Šta je uopće srodna duša? Kad malo bolje razmislim, ja sam ih upoznala nekoliko. I muškaraca i žena. (Bez zločestih mislim, molim. :-)) Srodnost je ostala upravo na intelektualnom i duhovnom nivou. Sad me kopka, jesu li duhovnost i fizička dimenzija pojedinca, obrnuto proporcionalni. Tj. znači li razvoj duhovnosti udaljavanje od fizičkog i materijalnog?
Autor: step_by_step | 01.03.2005. u 20:01 | opcije
"...znači li razvoj duhovnosti udaljavanje od fizičkog i materijalnog?"
Tjelesnost nije stvar odabira, razvojni put je. Prije bih rekao da razvoj duhovnosti oplemenjuje ono što je fizičko i materijalno.
Autor: Kairos | 02.03.2005. u 10:36 | opcije