Umorni Bukovsky

'' Bilo bi mi drago da se razumijemo i bez pisanja.''

Ma, razumijemo se mi i bez pisanja. Imam toliko divnih rečenica za tebe, fino sročenih, oblikovanih, kratkih, jasnih, duhovitih i korisnih: sve je toliko blisko i baš naše da mi se čini da je nemoguće da to ne osjetiš i ne primiš...i onda mi se dogodi da za par sati, kad to pokušam staviti i pretvoriti u slova, pola toga zaboravim, ili pamtim u nekakvoj reduciranoj formi, polovično...
Odlučio sam sve to zapisivati onog trenutka kad mi ideje dođu. I ostao na površnoj odluci.
Nije toliko važno da li ću ti to poslati, opričati ili će ostati u računalu pod nekim ezoteričnim naslovom, bitno je da se ja mogu tome vratiti kad poželim. U vremenu koje mi je preostalo.
Svaka naša ( ili moja priča ) koja se na neki način bavi s nekim drugim, drugim osobama a kojih nema u blizini, svaka primjedba, krritika, zamjerka, karakterna osobina, privatni odnosi, fizički izgledi, duhovne mogućnost, međuljudski odnos i prepotencija, snobizam, umišljenost, sve je to OGOVARANJE. Čak i kad ne koristim ni slova , ni šapat, ni riječ, kad sve ostane samo u mojim mislima, kad samo o tome mislim, moj ego je učinio svoje za sebe, on se zadovoljio s tim da sam mu pružio zadovoljstvu u razmišljanju na takav način da sam ja ( on-ego! ) drugačiji od drugih.
A ja jesam drugačiji.
Fizički, kao prvo...pa hrabrost, kao drugo, pa život pod zemljom kao treće pa kao četvrto...
To je nasljedno, to je ovisnost i to s godinama postaje sve nazočnije, jače, uvjerljivije, nedodirljivo, nepromjenjivo, uvrjedljivo preponosno...To je tako, to su godine!
Šezdest tri žive godine nemira!
Gledam, s jedne distance, tu našu ''slavnu generaciju '' i ne mogu vjerovati u svu tu nepotrebnu i beskorisnu važnosti i pozicioniranost. Naravno da se to ne tiče svih nas( Nikole, Mije,.možda i kod Gordane i Vesne) dok je kod svih drugih taj cool sve izraženiji.
Što se više gledamo u ogledalo , to smo sve više ljuti na druge.
Nisam ti ovo napisao iz neke kurtoazije, znaš i sama koliko se dugo nosiš s jednim, recimo, dostojanstvenijim imidžom od prosjeka i koliko ti je to postalo dio uobičajene stvarnosti, bez potrebe da to bilo komu objašnjavaš i dokazuješ.
Moj mi je terapet rekao da to postaje dio neke iskrenosti koja dolazi s godinama i da se pretvara u istinost i našu istinu, koja nema nikakvu svrhu osim sama sebe, nikog ne ugrožava, ali ima nekakvih spisteljskih zaostalih ambicija, ili neke čežnje za nečim..... Iskrenost koja postje istinitost nosi turbni pečat i nepotrebni glamur...
Budući da sam o tome razmišljao, znači da sam za sebe već izvršio ogovaranje, klevetu, tračanje, crven konac oko struka, crnu mačku, i ovo ogovaranje je za tebe. Spomenut ću krug naših starih prijatelja ( Furda, Stane, Joza, Josip, Mijo, Karla i dr.), koji se sastaju često uz Savu, love ribu mrežama i vršama, možda i bombama, što je vrlo profinjeno i zabavno, slikaju se sa šaranom od 10 kg i somom od 14, prave fiš paprikaš ( riblju čorbu ) kojeg kasnije bace, pokazuju fotose, a ribu nisu upecali, nisu se dva sata s njom borili i onda ju, ako je neoštećena, pustili da ode, kao znak suradnje i uvažavanja...nizvodno....lagano...umorno...
Kakav je njihov i moj inters u ovom subotnjem druženju. Mi smo dva potpuno i i radikalno različita svijeta, ( ne mislim na politiku, i ne mislim na materiju, i ne mislim na status.)
Ovaj moj psihijatar i specijalizant na internoj mi je rekao da se na mom tijelu vidi koliko je strašan bio svaki napad, ta ljutnja i koliko je recidiv bliska mogućnost:
'' Shvatite da je vaš imnnološki sustav svakim napadom za 20% oslabljen. Ono što medicina pokušava učiniti u takvim slučajevima je da mogućnost recidiva vremenski učini što udaljenijim jednog od drugog, da bi se dobilo na vremenu i da se čitav organizam kvalitetno oporavi. a vi ste samovoljno prekinuli terapiju potpuno neobrađeni. Ne mogu vam pomoć jer nemam nikakvih med, podataka, osim vaših riječi koje su sigurno subjektivne ''


Ne brini puno za Martu i mene. Ona misli da me ima oko malog prsta, a ja mislim da sam je stavio kao tek ubrano cvijeće u vazu bez vode i pustio da polako vene. Ponekad je njena reakcija na život jedna vrsta poziva u pomoći, jedna vrsta poezije, a onda sve drugi dan negira i čudi se svojoj slabosti. Sadašnj '' dragi '' joj je prije par nedjelja rekao da mu je supruga u drugom stanju, ( treći put ) što ju je toliko pogodilo da sam čuo doma, 300km dalje, kako plače. Napisla je vrlo emotivno pismo kojeg se je sutradan definitivno stidjela. Rekla je, kao opravdanje, zašto se ne bi ispalkala i izjadala nekom nepznatom, pametnom čovjeku u nekoj tamo daljini. Ona ga toliko voli a on se razmnažava s drugom.
Neće to između nas dugo potrajati, jer sam ja ipak neki tamo romantičar, a još k tomu i star, naime, ona ne pozna nijednog tipičnog, ili netipičnog, niti bilo kakvog drugog starca. Traži od mene da joj nađem nekog poput mene samo 20 godina mlađeg i neka da odmah šaljem u Munze, jer je Munze je konza ( Zemun i zakon ).
Nisu mi jasne još uvijek neke riječi iz tvog pisma, ali uzmi da sam neko vrijeme boravio u graničnom području magije, da je mozak još uvijek djelomično tamo, bar neki dijelovi a neke se stvari neće nikad vratiti iz tog svijeta.
Vjerujem da se neće usuditi doći u subotu na to druženje. Ako se ne želiš svratiti do mene ( kažu stari ljudi, da bolesni ljudi stalno sve pozivaju u posjetu. To je nešto kao instinkt, ili bolesnička perverzija). Ako ti se ne staje, prikoči i zatrubi, bit će mi to jako blisko i drago i dugo će se čuti jeka...čekam!
Napisao sam ovo pismo i da ti daš sud o jednom djelomično oštećenom mozgu, o tome da li postoji nekakva drastična razlika u izražavanju i opisima, i sadržaju, prije i sada jer ja to za sebe ne mogu isčitati, ne mogu dati procjenu...
Ako pročitaš, hvala, ako komentiraš, još veća hvala, ako prešutiš, svrstati ću sve u još jednu posljedicu ovog iznenadnog i skoro smrtonosnog napada studeni...snijega... i godina

Molim te samo jedno, učini to za mene, učini to meni, zakorači jednu stepenicu više iznad ostalih i pogledaj malo s visoka.
I neka ja budem s tobom.
Zbog ove zimske večeri, želim se osjećati vrlo važan.

Možeš li mi to učiniti. Nitko o tebi neće misliti ništa ni bolje ni gore, a zrak gdje se smjestimo bit će puno čisći.....

ne mogu ne zastati, osobito nad ovim..."da to postaje dio neke iskrenosti koja dolazi s godinama i da se pretvara u istinost i našu istinu, koja nema nikakvu svrhu osim sama sebe, nikog ne ugrožava, ali ima nekakvih spisteljskih zaostalih ambicija, ili neke čežnje za nečim..... Iskrenost koja postje istinitost nosi turbni pečat i nepotrebni glamur... " tako mi se dopada (a nije stvar trenutne dopadljivosti) da ću te...zlorabit? uz tvoje dopuštenje...ta svaka ljudska misao nije samo naša...već je ona izrečena i time postala dio univerzuma. iako bi bilo toga još!

Slažem se. Tako mislim o stihovima koji mi se sviđaju. Baš me briga da li sam to ja izmislio, ili je netko to pjevao prije mene.

Mišljah o kvantumu kvarkova, leptona

Gleickov kaos mi je draži od bombona

Transcendiram rimu sjajno

I gle, bljesak !



Trajna eliminacija mobilnih heterotropa

Fotosintetski autotropi, zar i vi ???

Dematerijalizacija sfere

Kosmos nas ždere



Vaporiziran Van Allenov pojas

U trenu, iznenada

Zar više nema nas ?

Homo sapiens više ne vlada ?

nemaš više vremena i za manje zavaravanje i neistinu sa 40 a kamoli sa 60

btw danas je lenonova godišnjica...upravo svira moj (hm njegov valjda) imagine!

Jurice, da li bi se nekako moglo preko mobitala otključati zaključani auto 60 km udaljen. Automatski mi se zaključao i gledao sam ključeve na sjedištu. Pomislih da nazovem doma i da preko mobitela pokušamo s rezervnim. Trebao bi sa svojim svemirskim prijateljima poraditi na tome. A i Dojdek.

je, stavila sam i ja na FB....mislim da je upravo bio snimio taj dan onu svoju fantastičnu starting over

Može se ...

Medo lijepo piše, misli i osjeća. Ne vidim da je bilo što oštećeno.

Vin, šalim se u vezi godina. One nisu u nikakvoj vezi s kraljevstvom nebeskom a ni sa jadima zemaljskim. Kineski stari carevi su u 40-tim abdicirali i odlazili meditirati do kraja svog života bez ijedne primisli da izvrše državni udar. Vidiš našeg Mesića koji još uvijek hoće da se poštuju njegove odluke....Eh, da mu je još jednom biti predsjednik!

Jurice, da li se stvarno može, ili se mora kupovati nekakvi dodaci. Mrzim nove troškove!

e moj Medo, 40 su tad bile kraj životnog vijeka)))) prosječan životni vijek je bio tad 36 pa se ti misli

Ne znam postupak, trebao bi akcel... znati ... može se, sigurno.

Vin, Noa je živio 900 godina ,a Abraham 1000 . Znaš da su Kinezi uvijek imali svoj metod brojanja i svoje vrijeme. Ne vjerujem da su ti Stari Kinezi prosječno živjeli tako malo....

i ja sam čula za to medo sa mobitelom al se ne sjećam kak ima neka fora...čak je to svojevremeno na mail stizalo?

aha, 1000 godina, da..pa čuj..onda znači u meditaciji provedeš jedno 960 godina..)))) što postaneš nakon toga budući da si odavno svet, levitiraš, bilociraš i to? kerubin?

Tek kad je nastupila Kali-Yuga, skratio se svijek dramatično ... ranije se živjelo duže.

Konfučije je rođen 551 p.n.e, a umro 479. godine . Živio je u vrlo nemirnom i burnom vremenu.

i znaš medo...nemoj dati da ti zabrane pisanje! jer pišeš tako...hm..svaki put me ponovo iznenadiš, ushitiš riječima kako ih samo nižeš...ne volim duge tekstove...ali tvoj uvijek pročitam! i mislim...razmišljam na svoj način o tvojim mislima. iako su neke misli univerzalne. znaš, voljela bih imati tako kome pisati? al uglavnom nemam, čak i kad sam mislila da imam. i imam hrpu pisama, misli, bilješki iz doba dok nije postojao net. nekoć tinta na papiru nije bila tak...neizbrisiva! neka sam često gužvala i bacala u koš, potom opet vadila...i peglala. tehnika je napredovala, puno je lakše pisati nego nekoć..iako više nemam kome. ili bar mislim da nemam!

Mai. moraš imati. Bilo bi mi jako žao kad bi bila istina da nemaš. Imaš!!!!

ma uglavnom pišemo medo sebi za...sebe! mene ne užasava ta misao...da nemam kome! ponekad je zdravije znati da nemaš kome nego li zavaravati se! a onda iznenada od vremena do vremena u nekom biću, u predskazanju...prepoznaš svoje značenje!

Kad se družiš sam sa sobom, najbolje odrediš sam da li si u dobrom ili lošem društvu. Isto je s pisanjem. Ako pišem samo za sebe, moram biti siguran da pišem dobroj osobi. A to nisam siguran!