Umorni Bukovsky

Kad si čovjek umisli i zamišlja da je drugačiji
od drugih, nameće si nepotrebnu obvezu i
odgovornost da to mora biti.
Kolikogod to bilo prozaično ( u smislu dosadno,
neduhovito ) biti kao ostali, toliko je to prednost
kao bijeg, kao skrivanje, kao sklonište u velikoj
grupi, masi, gradu, gužvi...
Biti običan je nešto kao maska koju ne mogu skinuti.



Pripremam se za lijep Božić, bit će valjda bez bola, imat ću nekoliko dragih posjeta, bit će ugodno hladno, čist zrak .
Priredit ću predstavu urednosti, tihe glazbe, svijeća, pšenice, svete vode, svježeg cvijeća, slame pod stolom i tople sobe. Imat ću pečenicu, grah salatu, hladetinu, kolača, čokolade, svih vrsta pića i ukrasa, tisuću lampica na četiri prozora.

Kad bih još mogao dogovoriti svježe i lagane pahuljice u igri na svjetlosti vanjske rasvjete....

A ove jeseni sam imao neobičan slučaj a nisam ga rekao. Naime, napisao sam svom terapeutu dosta problematično pismo jer to nismo mogli rješavati na kvalitetniji način. Nije mi odgovorio, a ja sam ga tek nakon dva tjedna upitao da li je dobio poštu pod tim i tim naslovom. Pitao sam, u odlasku, onako, usput, na kraju.. Reagirao je uzbuđeno:
" Kada?, gdje? kako? Ne! Stanite! Čekajte! "
Objasnio sam ukratko i rekao da ću poslati isto večer ponovo. Dobio sam brzi površni odgovor, pa zatim detaljni, pa zatim analizu. Ono što ga je zbunjivalo je da ja nisam 15 dana postavio nikakvo pitanje iz tog pisma i da ga dvadesetak dana nisam spomenuo., a on ga, kako izgleda, ipak nije dobio! Rekao sam mu da nisam sumnjao u dospijeće, a njegov je izbor bio da li će odgovoriti ili ne…
I onda mi , ovih dana, zbog toga, padne na pamet '' ona '' . Jednom sam joj napisao da mi je dužna 60 odgovora.

Koji sam ja papak!!? Seljački, svinjski, ili čak, možda i onaj najveći... volovski papak!

Kako mogu zaboraviti elementarne stvari.!? Stvar odgovora je isključivo stvar njenog izbora, ne postoji ništa drugo osim njenog prava na izbor. Da sam joj napisao 132 pisama, 86 stihova, 87 haiku i da nisam dobio niti jedan odgovor, nemam pravo vršiti pritisak, slati opomene, ili zahtijevati neku korespondencijsku suradnju. Kakva Ravnoteža? Moj izbor je bio pisati…i tu priča počinje i završava…
Ponekad se jako naljutim, kao da je nečija obveza odgovoriti, kao da tražim kućnu njegu jer sam nekakav registrirani bolesnik. A imam izbor. Čak je i pisanje o tome višak i nepotrebno, kao da se opravdavam za svoj eventualni izbor…
Kad smo već kod tog prava na izbor, ispričat ću vam jednu priču (Jorge Bucay: '' Ispričat ću ti priču ):
U jednom selu živio je gospodin koji je imao čudnu bolest očiju.
Čovjek je bio slijep posljednjih nekoliko godina svog života.
Jednog je dana u selo došao poznati liječnik, s kojim su se posavjetovali o njegovom slučaju.
Doktor je tvrdio, da čovjeku, ako ga operira, može vratiti vid.
Svi su se u selu složili i odlučili skupiti novac za operaciju.
Njegova žena je bila protiv toga... njegova žena nije htjela da mu se vrati vid''

I evo u čemu se sastoji poanta ove priče. Poanta ove priče se sastoji u tomu da svatko ima pravo na svoje tumačenje poante .
Priča nije lagana, i može se o njoj napisati priča!
Ne znam da li sam pisao da sam svom dobrom, pametnom prijatelju čestitao '' krsnu slavu'' ( Sveti Nikolaj ) i pitao sam ga : '' Kako si? '' Dobio sam SMS : '' Tvoje pitanje je vrlo složeno i komplicirano, i nemam ni prostora, ni riječi da ti objasnim kako sam!''
Klimnuo sam glavom u znak slaganja! Hoću vam reći da je priča o slijepcu sigurno neobična i na humani, filozofski, pa i ljubavni način!!!
i onda mi prijatelj pošalje poruku:
" Znaš li ti da smo nas dvojca ekološki jebači?"
" Zašto?"
" BIO- jebač!

Veselo, o blože!!!!

ne misliš li, ma koliko god si u pravu, da ipak je stvar pristojnosti odgovoriti na sms, mail, pismo?
osim onda kad neodgovorom jasno dajemo do znanja da su vrata zatvorena jer smo već nekoliko puta do tada pokazivali prstom u njih

nemam cajta čitati cijeli blog, ali ovo glede običnosti- je zakon- običnost je kamuflaža i nitko te ne primjeti. Običan prođeš na mala vrata, uredo živiš svoj život, nit te hvale, nit te kude, a tebi dobro....

Pristojnost je bila prije i pristojnost će biti poslije. SADA je izbor i pravo na njega.

fora je na ovakvim zapisima kako svatko komentira neki drugi dio ;)

a zakaj naše pravo mora isključivati tuđe?
netko ima pravo na odgovor.....misli on

kužiš?
hod u različitim cipelama

Pogni, ali ako si drugačija, a ti jesi, onda običnost moraš trenirati a to traži vrijeme, prostor, trenera... ta običnost se pretvori u posao i napor.

ja sam obična žena :))) (sorry, nisam mogla odolit ;)

Da, izgleda da nam u pluća ušeta neka mrvica koja, baš ta i takva, izaziva kašalj. I sirupi se onda moraju razlikovati. Dudh ima lijek protiv kašlja i kaže da već 20 dana kašlje. Kad počne djelovati njegova terapija?

možda je banana krive boje ;)

Mislim, ako postaviš deset pitanja, vjerojatno će ljudi odgovoriti na ono koje se njih tiče, a ne na ono gdje znaju odgovor.

Možda treba izvršiti destilaciju i ispeći rakiju- bananku!

ili neće odgovoriti ni na jedno jer se u odgovor mogu zapetljati

:)

(skoro sam napisala da je dudova krive boje jer je primarno mmmkina prave, pa možda dudova kao takva nije djelotvorna :P

Pjesnici vole nesporazume u poeziji zato i mute svoje vode.

a kako je završila ona priča o slijepcu, čija se žena protivila da on progleda?

ma lako za pjesnike, njima je sve zbog poetske duše oprošteno, ili barem pola od tog. teže s onima koji zamute u čaši vode

aaa,. sad ja kuzim zakaj maji i meji stalno korespondiraju! samo su elementarno pristojne:D

jučerašnji, ak znaš, aj meni objasni onaj dio koji ne znam :))

btw,. dobar zapis medo:)

opet dobar blog....to se tak veli :)

kojo meji,. da pristojno odgovarrate jedna drugoj na nepristojan zapis ili nepristojno odgovarate na pristojan zapis,. il kaj?
a zajednicko vam je da i na jednoj i na drugoj ja prestanem sa citanjem na pola:D

Di-da, ako je slijepac "bio-jebač", sve su žene u selu bile protiv da mu vrate vid. U priči je njegova vjerna žena protiv, njegova supruga.

hbt, tek na pola...kaj ti bi? da si normalan, stal bi na 6-toj rečenici :P

ma nemrem biti nepristojna. ali mogu reći "odjebi" (mislim, ne tebi :)
(i viš da napredujem, ne reagiram na zadnji zapis ;)

mislim da je pola prije seste recenice:) nisi meji, nisi, samo si si tepala kak ne reagiras:P

aha...onda ima nade za tebe. još ;)

začatavamo medonjin zapis

a da me tek čuješ kak psujem u autu...ma milina jedna, naprosto nemoguća kombinacija nježne žene i odurne :)
(kaj mi i ti zamjeraš rukavice?)

i jos tu pred nama razvijas obrambeni stav:)
to uopste nije reakcija:P

a joj....već je napredak kaj koristim odjeb bez zvjezdica...ali naučit ću i ostalo, budem, obećajem :)

sorry medonja:) odlazim, dosli poslodavci,. a i da mai malo dam teme za pisanje:D

Meija, ma, reagiraš ne-akcijom a to se može tumačiti na mnoge načine. Reći ću samo dva : bijeg i poraz! Osjećam da to nije to, ali tumačenje se prilagodi potrebi i egu.

super, bu pisala o tebi, ne o meni :))
zahvaljujem jučerašnji, na požrtvovno gurnutim kršnim leđima ;)*

hm....a kaj je s budalama koje se nađu na uskom putu, ni jedna se neće pomaknuti u stranu, i završe obje u blatu?

biram korak u stranu :)

Medo, bit će kod tebe toplo ove dane bez da ložiš:-))))

Sigurna sam da ljudi i jesu posebni , svak na svoj način, i slažem se sa Mei, treba odgovarati, jer to je onda lančana reakcija koja počne sa površnošću do bilo kakvog odnosa sa ljudima.To doprinese ka stresu, nervi pate , depra...da neidem u detalje , pa veliki smo ;-)

bis...polazim od sebe-ili sam jako ljuta, ili mi do nekog nije stalo ni malo, pa ne odgovaram
zato ne volim preskočena pitanja jer ih automatski vežem uz svoje ponašanje

po meni je bitna je važnost pitanja Mei...iako mislim da je svako pitanje važno iako(opet) je razlika među ozbiljnošću pitanja.

ili mi reci: nisam danas za razgovor. barem to

Yes, poslodavac je samo jebeni poslodavac i ništa više, i ništa filozofsko. Hm?

bis, meni nekaj može biti jako važno. tebi ne.
nisam baš sigurna da možemo dobro ocijeniti važnost pitanja, za jednu i drugu stranu

Upravo tako Mei!

Na primjer: Bis, mnogo više piše ljeti što je u suprotnosti s prirodom njenog posla. Sada bi trebala imati više vremena i više riječi. Bis, trebaš li pitanja?

Mei naravno, ali ako je razgovor ozbiljnan znači da je pitanje važno.....ili bolje se maknut iz razgovora ili komunikacije uopće sa dotičnim čovjekom... napisala si da je potrebno iz pristojnisti i poštivanja čovjeka odgovoriti ..e TO JE TO....naravno ako sam dobro shvatila.

Ako to pitam Meiju, ona će spomenuti kašalj i Mai.
Ima li sličnosti ,Meija?

Medo, ne, lukavac :-))) namjerno sam prestala pisati.....odmakla se odavde.

koliko bis, i ozbiljna pitanja provlačimo kroz laganini situaciju?
ja da
jer ne volim "moramo razgovarati"

a ne, da me ne spominje, ne bih ni ja o njoj.
kašalj.....biti doma...kaj drugo nego tu laprdati?

Davno smo rasčistili da se može vrlo ugodno ispričati o ničem. Bis je rekla da dodirne osmjeh i da ga pošalje. Ako tako doživimo ovaj naš blog, onda on ima smisla, onda je on virtualni prijatelj iz zavjetrine.

ma naravno. samo, kad zapuše vjetar ili se treba skloniti u zavjetrinu ili mu prkostiti

idem na nosno, toplozračno i mokro puhanje....čitamo se :)

Meija. pričekaj neka vjetar kaže što je naumio. Možda dolazi iz nekog poznatog plemena i s poznate planine... Neki se hvale s poznatim prijateljima, ja ću se pohvaliti s vjetrom , s prirodom koju nigdje nisam oštetio. Ja ću reći da se ne bojim niti noći, niti dana, niti tragova, niti repova...
Hrabar sam kad se smijem ovako hvaliti.

uh...izvinjavam se..imala sam neugodan tel razgovor......

pozz Mei

Medo, ti i jesi hrabar makar to ne napišeš,to se čita kroz tvoje riječi;-)

A da, bio je komentar oJorgeo Bucay i tajanstveno je nestao. Vrijeme mi uzme sjećanje i vrijeme mi vrati sjećanje. Samo treba uigrati strpljivost.

Bravo Medo,..strpljivost je ključ (svega).
je da se zna zagubit,..il puknut ,...al neka se vrata znaju otvorit onak, sama od sebe.
(..,istina, možda potpomognuta tek propuhom,...al to je već druga priča). U biti, mislim
da nam se otvaraju točno ona kroz koja "moramo" proć.