Sve i ništa

Hodao sam jednom stazama
Drugi put je to bio do pakla
Tko kaže da je ta cesta
Popločana dobrim namjerama?
Ovo neće biti lijep zapis
O, na primjer mostovima
Bilo kojeg okruga,
Mostovi kojima sam koračao
Sad su samo tužne ruševine,
U nepoznatim maglama
Odricao sam sebi pravo na snove,
Boce i boce otrova istresao sam u moja mora.
Ovo nije lijepa priča, ne dao Bog nikome
Osjećaja kada ti je svejedno, kada je nebitno…
Jedino što je boljelo su sjećanja
Na mirise snenih jutara, nestala su,
Isjeckana na komadiće nečijih suza.
Znaš, mogu ja voljeti, barem pokazati
Ljubav, suosjećanje, razumijevanje,
Biti sposoban za dati podršku, ali…
Čemu to sve, kad sam rob nemira
Njegova ruka mi je na guši pleksusa.
Isto tako, mogu tek tako zgaziti,
Tek tako okrenuti se,
Tek tako nestati, lako je,
Jer nisi sebi obećao, nisi sebi slagao,
A za istinu ti je svejedno.
Na kraju, ovako ili onako,
Dođeš na cilj, izrauban, olinjao,
Umoran, i znaš da samo ono konačno
Može sprati sa tebe prašinu života.
Do tada, vrtjet ću zemljinu loptu
Svojim koracima,
Neprimjetno pogledavajući prema zvijezdama.

(y)