Sve i ništa

Spavali smo u istom krevetu
Nikad ne dodirujući se..
Nepomično ležeći jako smo se voljeli.
Ona, on, ja, bijesno bez dodira,
Uzima tko stigne koga…
Tako si pričala, odsutno, uz šalicu čaja,
Između dvije kiše i glazbu sa radija.
Ima li slobode, ljepše od one u okovima,
Pitaš se, onako nekako, više za sebe…
Po zraku pratim tragove dima cigarete,
Moja porcija dnevnih iznenađenja je pri kraju.
Što mi to novog pričaš dušo?
Zauvijek smo utopljeni u paradoksu jednadžbe.
Tamo gdje nema nepoznanica,
A opet, tako lako stopimo se
U predvidivosti nepoznatih lica.
Na onoj drugoj strani snova
Započinje korijen nemira.
Spoznaj sebe, spoznao si smisao svemira.
Prsti mi se gube među pramenovima tvoje kose.
Negdje na tijelu osjećam ti hladne noge…
Vrijeme je, za odlazak, u postelju,
Tamo nas ona čeka.
Neukaljana vremenom i snovima.
Tamo gdje jednostavno JESMO.

Bože kad si ovo sklepao? Poradi praktičnosti pitam ,jerbo idem i ja sad jednu od trois osmisliti... ...

Sklepano šesdesetisedme, u neto potpisanom primirju u okolici Da'nanga, Vijetnam.