SUZVUČJA LJEPOTE

about a minute ago


- dobar dan., rekao sam dok je pored mene prolazio policajac.
- nešto ste danas duhoviti?, upitao me policajac
- molim?, zbunjeno upitam.
- aha, sad moliš, sad si i veliki vjernik?, je li ?
- ma o čemu vi to, gospodine?, još jednom upitam.
- nešto si mi jako vesel, je li?, podrugljivo reče policajac
- pa samo sam vas pozdravio! odvratih.
- znači, želiš reći da sam gluh, je li?
- pa nisam to nikad rekao!
- aha, znači misliš da sam glup onda?
- ne !
- aha, sad i lažeš?, reče policajac i doda:
- znaš li ti što mi radimo s takvima, je li?
- ne-e, tiho rekoh.
- e, sad ćeš vidjeti, odgovori mi policajac.

- Gospodine ! optuženi ste za malverzacije verbalnim konfliktima motokultivatora.
prozborio je sudac koji me je podsjećao na Zepter ribež za sir, iako nisam znao zašto.
- m-molim?, zbunjeno upitah.
- optuženi ste za malverzacije egzegucijskim templarskim kondukterima ! ponovi sudac.
- ali, zbunjeno upitah, što niste prije spomenuli nekakve verbalne konflikte...?
- ZABUNJENIK SE POBUNIO!, viknuo je sudac i dodao:
- STRAŽA! STRAŽA! MIKSERE I STROJNICE !

trenutak se ništa nije čulo, a zatim se sve počelo tresti. razmotrio sam svoju situaciju i zaključio da je jedina optimistična stvar što nema vertikalnih antena. baš u taj tren je kroz pod prošla nekakva šipka. trenutak kasnije, netko mi se bacio na glavu. nisam imao ni na kraju pameti što ću slijedeće vidjeti kad se osvijestim....

- BOCE! NEPOVRATNE!, vikao je netko u kutu.otvorio sam oči. trgnuo sam se i protrljao oči još jednom. pao sam na strop. netko iza mene je ustao i uhvatio me za ruku.
- nisi trebao ovdje doći !, rekao je čovjek koji me je držao stiskom snage papagajki kad uhvatiš cijev.
- m-molim...?, zbunjeno i pospano sam pitao.
- š-što je ovo?, još jednom sam izustio, prije nego mi je netko omotao telefonsku žicu oko vrata.nisam mogao vjerovati da mi se ovo događa. no tek 2 sekunde kasnije sam shvatio da mi je ovo najpozitivnija točka danas.
čovjek iza mene je rekao:
- nemojte mu previše stisnuti, ne želimo ga ugušiti, jelda? jesi li dobro? pitanje je bilo upućeno meni.
- d-da, valjda..., zbunjeno sam odgovorio i upitao:
- što mi je ovo oko vrata?
- to ti služi da te policajci ne nađu. ova telefonska žica je savijena u tesla-faraday stilu i zbog toga upija radar na frekvencijama od 500 khz do 50 mhz. a ovo je... ma... gdje je pegla !? dajte peglu !! evo... peglu ćeš iskoristiti za prvog stražara. mi ćemo ti otvoriti glavna vrata. ali dalje si sam. jesi spreman? upitao me neznanac.
samo sam zbunjeno gledao i nakon desetak sekundi rekao ;
- tko ste vi? što ja trebam napraviti?
no prije nego sam dobio odgovor, čule su se sirene.
prije nego što sam shvatio što se događa, protrčao sam kroz vrata držeći peglu u jednoj, a ništa u drugoj ruci...
Pogedao sam lijevo, pa desno, pa opet lijevo (jer auti idu desnom stranom ceste) i u stilu bore lee-ja viknuo: "ahyaaaaakkk!".
problem je u tome što nisam znao kako izgovoriti ona zadnja tri "k" pa je ispalo kao ku kluks klan. ali nema veze, vratimo se na lupusa u fabuli. čuo sam korake.
-"palačinke sa sirom, nema sumnje" pomislio sam u sebi dok sam odvezivao vezicu. sakrio se u mračni kut okrugle sobe. čuvare je progutao mrak, a oni su progutali vezicu. ustao sam i pogledao čuvare. nikad prije, nikad prije nije, i to baš nikada, ali apsolutno nikada, zavezao dva zatvorska čuvara vezicom od klompe. policajac mi je ponudio lješnjake. upitao sam :
- "zašto nosite lješnjake ako nemate zube ?",
na što će mi policajac:
- "ma to je bila čokolada s lješnjacima pa sam je ja pocuclao" (op.a. sigurno niste očekivali ovako dobru foru, izvor "hrvatski list"). na to se drugi čuvar zasmijao. shvatio sam da vrijeme leti (jer sam imao mrlju red bulla na satu) i potrčao ko sir oliver (može i salama) prema svojem jedinom izlazu. batleri su se riješili vezice i pojeli lješnjake te se zaderali zamnom: - "nemaš izlaza, vrata su 3 dana jahanja u onom smjeru!". shvatio sam što mi je jednom rekao profesor iz biologije:
- "sjedi, 2."
probudio sam se u šumi. ruke su mi bile krvave, a pored.mene su stajala tijela dvojice tjelohranitelja koji su me bili hvatali u ludnici.
- "što se dogodilo?!" uzviknuo sam odbacujući nož koji mi je bio u ruci.
- "tko im je ovo napravio?" upitao sam se sa zgrušajem.
- "pa očito je" dobacio mi je glas ispred mene.
- "ajmo sagledati realno ovu situaciju. u sred šume si, držeći krvavi nož u krvavim rukama a pored tebe su dva trupla. što misliš, tko ih je ubio!!"
- "ja?" zbunjeno sam upitao.
- "ma, pali su niz stepenice. prerano zavlačiš isključke." rekao je stranac.
- "molim?" još zbunjenije sam upitao.
- "prerano izvlačiš zaključke. odmah kriviš sebe... by the way, ja sam fffff." rekao je stranac i pružio ruku. spremao sam se pružiti ruku, kad odjednom, fffffff je viknuo:
- "haha! nasjeo si!" te skočio u zrak.
- "čekaj malo, prije si bio fffff, a sad si fffffff!!" viknuo sam.
- "ma to ti je zbog inflacije... anyway, prepare to be ffffffffferminated!". ffffff je izvukao nož u obliku miki mausa i probao narezati mene na kruške. sjetio sam se : pegla! na kraju pretprošlog poglavlja, istrčao sam kroz vrata držeći peglu u jednoj a ništa u drugoj ruci! fffff se samo srušio i rekao: - "bem ti virtualne pegle..."
bljesak.
sve je nestalo.
probudio sam se u bolničkoj sobi. oko mene su bili doktori. - "jeste dobro?" upitao je glas.
- "jesam, rekao sam.
- "ma ne pitam vas..." odvratio je glas.
sjeo sam. doktor mi je prišao i rekao:
- "sve će biti u redu. našli smo vas u šumi pored tri trupla. bili ste zapali u duboki bronhitis i aletargiju. uspjeli smo nabaviti defibrilator i konstruktivnim metodama secirati vam frontalni dio čeone kosti. sve je u redu." objasnio je doktor.
-"m-molim? što to znači?" upitao sam.
- "to znači," upleo se drugi doktor, sjede kose i naboranog čela, - "da ste pali i posjekli koljeno a mi smo vam stavili flaster. sve je u redu."
pogledao sam oko sebe. noćna mora je prestala.
- "a što... a što je sa... sa onim ljudima... koje sam... u...ubio..." bojažljivo sam upitao.
- "oh, pa niste nikog ubili!" začuđeno je rekao doktor, te dodao: - "ono su bili nesretni slučajevi. ona dvojica su su pali niz stepenice na drevnu kolekciju perzijskih noževa i dok su trčali u agoniji, kravate su im zapele pa su se ugušili. a onaj treći tip je imao padavicu i srušio se glavom na kamen, nakon čega se sa obližnje planine odronilo još par gromada koje su ga dokrajčile.".
odahnuo sam.
- "to me podsjeća na onu zgodu kad je jedan moj rođak slučajno refleksivno ispraznio cijeli šažer mitraljeza na nekog tipa, i onda ga isto tako refleksivno napunio i još jednom ispraznio na istog." rekao sam.
- "nego, recite mi, u povjerenju..." obratio mu se doktor. zatim, snizivši glas, nastavio:
- "jeste li kojim slučajem imali peglu?"
zastao sam i razmisli o odgovoru.
- "ne, nisam. a zašto?" upitao sam.
- "pa ništa..." rekao je doktor te dodao, odahnuvši,
- "...jer da jeste, mogli bi vas sudski goniti po članku 35a stavka 67 ustavnog prava o trgovini robom s dvojnom namjenom... ali sve je u redu!"
zamislio sam se.
je li uistinu sve u redu?
je li sve prošlo?
izgleda da je...

prošlo je tjedan dana od nesretnog događaja. upravo sam nosio na deponij neke vreće što su me zamolili susjedi da zakopam duboko ispod smeća. nakon toga sam izručio neko pismo koje je smrdjelo po ribi nekom tipu na pantovčaku.dok sam se vraćao kući, osjetio sam snažnu bol na dlanu. da, upravo ondje, gdje mevje prije petnaest godina udario tramvaj. pogledao sam na dlan. bila je noć, ali sam bez problema uočio znak. uočio ožiljak.
ožiljak, u obliku...
ne, to je prestrašno...
zatrčao sam se prema telefonskoj govornici. ubacio sam karticu i nazvao 92.
- "halo, to sam ja, moram reći nešto o čemu ovisi sudbina cijelog svemira, a možda i šire. ovako, upravo sam saznao da..."
to je bilo zadnje što se čulo od mene. netko je presjekao telefonsku liniju. policija je započela potragu ali me nikad nije našla.još uvijek sam na popisu nestalih i nezaposlenih. nitko me nije vidio nakon te večeri, a svi moji prijatelji su u roku od 666 sati emigrirali ili promijenili zubara. deset godina kasnije, jedan čovjek je tvrdio da me je vidio kako stojim u mračnoj ulici i cjenkam se s nekim preprodavačem korištenog toalet papira. svjedok je slijedeći dan nađen mrtav. proglašen je samoubijenim iz nehaja.
nitko ne zna gdje sam nestao. neki kažu da sam kupio vjesnik, drugi kažu da nisam znao korijen od i. detalji o mom odnosu sa pekarom "golub" i sama činjenica zašto sam zvao 92, još nisu razjašnjeni. po staroj legendi, pretvorio sam se u šišmiša, koji leti ilicom sišući benzim traktorima, frezama i ostalim poljoprivrednim strojevima. zato navečer, ako čujete nekoga kako žica za peglu, uzmite kabao hladne vode i polijte ga njome..
.

ma dam ti ja tu peglu
ne moraš više iskati niti žicati
jel se važi
pitaj doktore
za svaki slučaj
stvarno, koji su ti
doktori za svaki slučaj

to se zove umjetnost ideja i mašte uzopljena u niz jezičnih bravura dragi moj kolega po oružju

glavno oružje su ti logaritamske tablice, zbog onog Mendeljevog sistema elemenata i pravila za činjenje nepodopština u matematici, geografiji i računanju, jel tako šefe!?

Već kad si i došao ovog bloga onda bi mogao odlučiti da staviš ultra-super-mega teške zadatke ako misliš da bi to uništilo našu nevjerojatno složnu grupu logičara i spriječilo nas u osvajanju dobrih mjesta na ovom blogu, osim ako se krastavci ne kisele pri 278.15 C°. ALI svjestan nisi kako to nama samo pomoći može ako se dobro pripremimo !...
a sad ovo prevedi u simbole iskazne logike, napravi istinitosnu tablicu, nacrtaj Vennove dijagrame za navedene kategorične silogizme te izvedi zaključak iz onih i samo onih sorita koje se pojavljuju točno 6.5 puta u zadanim rečenicama...

ja sam ti samo priučeni znanstvenopisac na školovanju za nepismene pred računarskim genijima današnjice tako da na mene nemoj računati za ništa više od pegle, to je to!