Umorni Bukovsky

Nema me., a dan je tako lijep, pun sunca i snijega.

A vrijeme isteče…Neću stići reći sve što sam planirao. Ne želim da se to dogodi i pišem.

Znam da sumnjate kad kažem da se razumijem u ovisnosti.
U sve vrste za koje sam čuo. Ali sada sam otkrio novu vrstu, možda je to neka podvrsta neke vrste.

I baš me zabavlja.

Radi se o ovisnosti o tuđem mišljenju. Mislim da se ta ovisnost razvija i razmnožava, izmiče od kontrole proporcionalno s godinama. Ako se javi i ranije lakše se svlada i pobjedi i ne obraćamo pozornost na to kao na ovisnost. Kod mene je sada još izrazitija i teža zbog zdravstvenog kartona, zbog neke izoliranosti, zbog glasa… naime, uopće se ne ispripovjedam, ne izogovaram, ne istračam i onda kad čujem da je netko nešto rekao o meni, dobro ili loše, nema veze, to prilično aktivno doživljavam.
Normalno da čovjek reagira i na pohvalu i na mane koje mu se pripisuju, ali nije normalno da mu to uveseljava ili kvari dan, da mu regulira tlak i šećer, hormone, vidljivost...
i da nakon par dana zaboravi što je to bilo.
To baš i nije nešto što čovjeku treba.
Jednom kad ne bude ovako lijep dan i jednom kad ne bude na pragu proljeće, imam namjeru tu ovisnost detaljno obraditi, i pismeno i usmeno jer je sigurno da se nešto događa, da se nešto mijenja baš s godinama i uz njihovu pomoć…

Osjetljivost.

Kad pamtim, zašto pamtim, a kad zaboravim, što sam zaboravio…To je kvaka.

Mislim da sam ovo već negdje napisao, ili nekom poslao...izgleda mi jako poznato ovo moje mišljenje.

Déjà vu doživljaj ili déjà vu pojava, označava psihološku pojavu koja se izražava u smislu da ...

reagiramo/pamtimo ono kaj smo i sami svjesni....pa zato sve to ostaje trajnije u memoriji jer i dalje vučemo svoje repove
na gluposti odmahnemo rukom

jutro Medonjo :)

e da, i ne reagiramo uvijek isto. nečije mišljenje o nama ponekad sjedne na plodno tlo koje smo zalili s tko zna čime, a to nešto nema baš nikakve veze s onom osobom koja nam je nekaj rekla. ili ima samo kao točka na i :P

Oni koji nemaju svoje mišljenje ni o sebi, imaju dobar način razmišljanja.

misliš?
njima je tak i tak svejedno..
viš, pa nije ni to tak loše. ponekad

opet si mi dao jednu asocijaciju na moju misao! često imam dojam ne da pričam sama sa sobom, već da mislim...sama sa sobom! znaš ono...razmjenjuješ misli sa sobom kao da to činiš s nekim drugim? zanimljivo događanje...jedino kaj se bojim da će s godinama postat sve učestalija...konverzacija! ili mi se samo čini? znaš ono haluciniraš al bez halucinogena!

Mai, uvijek se negdje uspije skriti neki novi afrodizijak kojeg ne prepoznamo odmah. I u dijalogu, i u monologu, a bogme i u reali.
I to je tako... proporcionalno godinama. Živa i zdrava ti budi još puno ljeta i uvjerit ćeš se da svaka godina nosi svoje strasti i mirise, pa čak i emocionalne tajne...

Sporo pamtim, brzo zaboravljam.

Da, i to je u mojim godinama vrlo dobro svojstvo i karakteristika. A i pomoć! Alternativa.

Tko je jučer umro žalit će što nije danas.

Dudh, i ovi što govore ; bit će bolje, bit će jednog dana u pravu, pogodit će. Na nama aktivnima i moćnima je da taj vremenski raskorak između " bit će gore " i " bit će bolje " što više i što brže i jednostavnije... izjednačimo. Ta nam sitnica nedostaje! I nije ovo demagogija, nego realni odnos dobra i zla. Nerješeno, a ipak zlo vodi!

Jedan od zagorskih sinova znao je reći:-Ki bi da bi.