SUZVUČJA LJEPOTE

jedne polarne noći,
vidjeli nismo,
ježić je, kažu,
dobio pismo

pismo je stiglo po poštaru zelembaću,
koji je ježiću donio plaću
radi ko drača -
plaća ko drača
nitko tu ne zna,
tko pije, tko plaća,
tko jede meso, a tko puža golaća
nitko osim poštara zelembaća
ali ne odati tajnu je njegova daća

stoga mi ćemo reći
što reko je mesar
da ispriča tesar
što mislio bravar
da rekla travarica
a njoj mljekarica
što ispriča ježeva gazdarica:

cijele noći bio jež doma
a u domu kaos i koma
jer starog mu boli, o kuku lele,
kroz sve meridijane i paralele.
glava ga njegova jako boli,
takvoj boli jedva odoli.
da stari ne poklekne,
jež onda mu rekne:

miran budi, stari moj,
samo čekaj, dobro stoj,
jer idem sada ja u boj,
ne svoj boj, nego tvoj,
proć' će tebi tvoja bol
čim dobiješ panadol!

ali nema love jež -
bit će sada drpi-bjež,
jer ljekarnica lija nikom ne pozajmljuje -
ni najboljem kupcu ona ne vjeruje.
ne daje na račun, čak ni ako je čist,
jer to je njoj sve samo list.
zna jež - treba to u svoje ruke
to je bolje, al bit će muke.
al kako reko ježov stari:
bez muke nema nauke!

sprema jež se sad u boj,
ne svoj boj ni moj
ni njegov ni tvoj,
za starog ježa već
ide on na meč.
pa oštri bodlje oštrilom
šilji kandže šiljilom
i priprema uši
ali ne one na glavi,
već na dlaku stavi
uši male,
što su boli svake dale
od kraste i gnoja
do krvi i znoja
jer nisu to uši mikroskopske
već su one černobilske
što ljutu bol ljutuju,
s kožom rat ratuju,
al dobre su u boju
da obraniš stranu svoju.

jež spreman je već
al za rat, ne za leć,
ide prema lije kući,
ide brzo putujući,
želi on što prije stići
i svoju misiji obaviti,
guju-liju udaviti
ko što ona kokoške
vraća joj se natraške
jer sve se vraća,
sve se plaća,
sve vrti se u krug,
svak plaća svoj dug,
svak ima svoj kraj,
nekima je raj,
a nekima je dolje,
malo južnije, prema albaniji,
al svi su u nekoj agoniji,
što biti će i lisici,
kad dohvati je jež,
bjež od ježa bjež!

došo jež, na vrata kuca,
kuca žila kucavica,
kuca šapa, kuca, kuca,
iza vrata lija stoji
a njoj opet srce kuca,
al stoji mirno kao štruca,
ne mesna već štruca kruha,
dok jež samo kuca, kuca,
kad ono bum! daska puca,
puca kvaka, pada vrata
a na pragu stoji jež,
crven kao rak!
lija diše tanak zrak
jer ovo joj je kraj
i neće ići u raj,
već prema albaniji.
prisjeća se pilića,
prisjeća se pačića,
prisjeća se kokoški,
koje je zadavila,
kandžama podavila,
šapama uhvatila,
i onda pojela.
kolikim je pticama
otrove prodavala
pa ih onda hvatala
više neg je trebala
jer to joj bješe zabava,
al sad je ona lovina.

sad ćemo ispričati što bješe sutradan,
nakon smrti lijine što je prošo jedan dan:

reče vuk šumi tada:
od ježa hvatam sada!
jer ubio je liju
pred očima sviju,
pa treba da plati
svoj dug da on vrati
i da puno pati
jer samo će tako stati
i neće nastaviti
životinje ubijati
niti likvidirati
ili atentirati
ili asasinirati
jer prije će iskrvariti!

juri vuk juri, što brže može
da osveti liju, tobože,
no zapravo gleda on svoju zaradu,
zato je i pokrenuo ovu paradu.
odjednom, ispred njega, stvori se blato.
što tričiš vuče? upita svinja
zašto trčim? bezveze, zato!
reci mi vuče! reče svinja,
i stade vuka za nos da vuče,
dok mu na kraju živac ne puče,
pa svinji reče što to bješe prošlo veče...

trče vuk i svinja, trče kroz muk,
trče kroz šumu, iza njih huk,
trče tiho al brzo ko strijela,
ko strijela kad je odapinje luk.
no vuk valjda loše vidi ili nije gledo'
jer se ispred njega stvori medo,
kojemu vuk već duguje stotku
al nikad da mu vrati ni za vodku.
halo maratonci, reče medo,
gdje žurite u ovaj kasan sat?
kad dvanaesti put na satu udara bat?
pusti me, medo, reče vuk,
za dug ti nemam,
a za borbu se spremam
vrijeme je da ježu netko pokaže,
da i u ovoj šumi ima straže!
tada vuk stade i reče medi,
što to bješe prošlo veče...

što dalje bješe, kakav je kraj?
priča nam kaže, potanko, znaj:
sivoga vuka, jadna mu rodbina,
progutala ogromna morska grdobina.
grizlija medu, što med voli jesti,
pogazio kamion na auto-cesti.
a divljoj svinji, koliko znamo sad,
od tog dana se izgubi sav trag.
niti jedno od nesretne trojke
ne prekorači više svoj prag,
kao da sve ih proguta vrag.

po šumi danas, pokraj autoputa,
ježurka ježić ubija i luta.
je li on luđak, il ima PTSP?
ne znamo mi,
pitajte doktore...

.

dobra

ti si, corben, suvo zlato :))))))

ali je ovo njena pismica

hehe, blast from the past, bome skoro deset godina stara :)