Blaupunkt
Promjena headera označava i blagi zaokret u tematsko-sadržajnom konceptu, isključujući nepotrebnu ozbiljnost benigno-diletantskim pokušajima uspostavljanja novog, cjelokupnog Sustava facial cuma. S jedne strane, svojom savršeno nepotrebnom tendencijom iskašljavanja nečega što ljudima odavno predstavlja čisto fiziološki višak pljuvačke,ovaj blog je vrlo često skretao u monumentalne odiseje traženja Smisla, Vremena, Odnosa i Identiteta. Navukavši Konzum vrećicu na glavu, ja sam, ljudi moji, dvije godine sjedio na pljesnivim, raštimanim krevetima na rasklapanje i čeznulo za potresima, katastrofama i nečim što bi spram ovog mirnog, jednoličnog i mlakog svijeta dobilo obličje Užasa.
Cijenio sam visoko svoju histeriju, namjerno je odgajao i držao kao nepripitomljenog divljeg geparda, koji bi me jednim ugrizom mogao usmrtiti u holu s portretom Josipa Kozarca. Jesam li to doista željeo ili je moje nesvjesno supstituiralo razum fantazmama, koliko je moj Thanatos zvijer s oštrim očnjacima, a koliko pitomo zijevanje nad natapiranim glavama kojima je zamjena gume na Fiatu Panda jednako zanimljiva kao i npr. spaljivanje Jana Pallacha. Uostalom, i sam bi osjetio gnušanje u blizini prekomjerne strasti, kao da se usmrćena osjetila ne osvećuju priglupim fascinacijama i kao da moje mišljenje nije odraslo još od vremena velikih odmora sa zamjenom prvih punk kompilacija.
Puca mi kurac, na koncu, držeći suhonjave kurčiće Smisla, flešaju me turobna očekivanja jutarnjih buđenja s napetim mošnjama.
Say hello to postmachoism. Osjećam kako uz ovaj motto imam naprosto više izgleda.
09.02.2013. u 20:46 | Editirano: 09.02.2013. u 20:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar