Umorni Bukovsky

Ne radi se to o ''duhovima'', već o "dušama".

Bitne stvari ću prenijeti doslovno, a neke ću pokušati shvatiti na svoj način. Sve je iz knjige ''hrabre duše'' i govori o osobama koje su primile svoje zemaljske poteškoće na način da iz toga nešto nauče, radilo se o bolesti, invalidnosti, rastancima, siromaštvu, porocima ( drogi, alkoholu, politici ) grobu kao uspomeni, gubitku kao što je smrt...

O ljubavi i sreći.

O bolesti gdje nema uspjeha ili neuspjeha.

Posrijedi je jednostavno odabir i primanje poruke. Mi moramo prihvatiti sve mogućnosti.

Nijedna nije ni izuzetna ni posebna.. Sa stajališta duše nijedan događaj ili put nije ''loš''. Sve je samo iskustvo, a svako iskustvo nudi sjemenke razvoja…i prihvaćanja.

Recimo da opažamo smjer autoceste. Opažamo i izlaze, sporedne ceste i zaobilaznice. Sve je to na našoj karti, kompjutoru, i u našem umu, i sami odlučujemo gdje ćemo stati ,odmoriti, gdje izaći i nije nužnost da se držimo ''autoceste''. Ako vjerujemo u svoje vozačke sposobnost, to daje moć našim mislima.

Naše fizičke stanice čuju naše misli.

Ono što sa stajališta fizičke osobnosti može doimati kao kazna ili nagrada sa stajališta duše prilika je za razvoj i početak
A kombinacija ''vjerovanja'' i ''skoncentrirane misli'' dovoljno je jaka da pomakne planine. Da, planine!

" Njegovi osjećaji prema samom sebi još su se više promijenili kad je shvatio koliko se ljudi mole za njega. Mnogi su mu uputili riječi ljubavi i potpore, mnogi izrazili svoje čuđenje ( još si živ?), i rekli koliko ih je nadahnuo…
Njemu je bila potrebna velika patnja. Ne znači da je potrebna i drugima."

'' Žilava sam i u sebi imam more suosjećanja za ljudskost. Uživam biti ljudsko biće. Dobro shvaćam ljudsko iskustvo i dobro ga koristim. Ovo što sad prolazim upotrijebiti ću da bih pružila ruku drugoj ženi i rekla:'' Hajde, ti možeš preći taj most!'' Nikad se nisam osjećala kao žrtva raka. Nikad nisam osjećala da mi se bolest dogodila. Negdje duboko u sebi osjećala sam da sam je izabrala.''

To mi je neosporno dokazalo koliko sam učinila, na koliko sam života utjecala i više nisam mogla poricati da sam dobra osoba, puna ljubavi, koja je dala znatan doprinos ovom svijetu.''

*

"Jednog poslijepodneva prekinuo sam uobičajeno dosađivanje i pošao u šetnju - i doživio nešto još snažnije od meditacije. Odjednom sam osjetio silnu, bezuvjetnu ljubav prema svima koje sam ugledao. Riječi ne mogu primjereno dočarati silinu te ljubavi. Nikad nisam doživio tako intenzivan i dubok osjećaj – nisam ni znao da to postoji, da je to moguće.

Prema svakoj osobi;
- majci koja je vozila svoje dijete u kolicima,
- taksistu koji je čekao isplatu,
-djetetu koje se igralo na uglu,
- frizeru koji je šišao iza prozora svog salona

Osjećao sam čistu, bezgraničnu ljubav…

( tu mislim da se Tolle proserava )

Eto to su neki citati pomiješani s mojim razmišljanjem.

Možda treba pročitati nekoliko puta i vidjeti da li nas smiruje, da li ima bar malo koristi takva vrsta čitanja. Ako je to samo još podsjećanje na bol i bolest, stavit ćemo Tolla na policu kao osušenu grančicu masline ( u stara vremena su takvu grančicu palili kad se spremalo nevrijeme )


I moja velika isprika onima ( ako ih ima!? ) koji se možda sjećaju ovog teksta.

Nije to nešto što bi trebalo ponoviti, ali vidim da na blogu ima prostora...kao i na groblju.

Kakva nerazumljiva tišina. Stavit ću nešto na peć...neka krčka!

lijepo te je procitati ovako jutrom...osjecam neko smirenje da da bas to godi mi jer sam takav trnoviti put presla uz
ogromnu nadu ali nazalost bolest je pobijedila....

neki dan, nakon sna koji je bio jako upečatljiv, čak toliko da sam osjećala i fizički dioo tog sna, a nikad slično na javi nisam doživjela, počela sam vjerovati da u svakom od nas postoji sve. samo ovisi tko sa strane to izvuče na površinu
tako vjerojatno je i s emocijama - neke spavaju cijeli život, druge su budne svakodnevno, a neke čekaju da se probude

jutro Medonjo :)

03, ne može bolest pobijediti. Ona je kao kosovska bitka...slavi svoj poraz... jer će umrijeti sa mnom ( bolest ).

Hej, Meija, ponta je u tome da sve to oživi bez nekakvih meditacija...da budemo budni na svoj način, a spontano i s određenim zadovoljstvom i užitkom.
Obično je večer za ovakve misli, a eto mene ujutro u drugim dimenzijama...sve sam više drugačiji sam sebi. Dobro? Ne znam.

Medonjo....kajaznam, naučila sam da mi je lakše prihvatiti kaj se događa, pa onda krenuti u analizu. obrnuto mi oduzima previše vremena jer sam detaljist, pa propustim bitno, a vrijeme učini svoje

Kad je bezopasno, može tako, ali kad postane opasno, onda mahneš rukom i kažeš:

" Idemo!"

ha, u nekim situacijama analiza i nije potrebna, zafrče u želucu i znaš/znam kaj dalje....
sve ostalo ima varijacije na temu

eeeee moj medo, moze se ali treba upornosti a ne se prepustiti, znam slucajeva, no na zalost
kos mene u femili se je previse vjerovalo doktorima i mislilo samo oni sveci u bijelim odorama produzuju zivot, da bi se na izmaku snage shvatilo da si kao pokusni kunic.....medonjo nedaj se zivot je prelijep da ga se napusti....

03, znaš što kažu veliki mislioci današnjeg doba? Kažu da je čovjekov mozak genetski naučen na preživljvanje a da je naš posao samo dodavati lijepe ukrase, lijepe događaje, i puno ljubavi. Naš je posao dekoracija i kreativnost u svakom danu. Nije loše, ako je istinito.

medo, nadam se da se pridrzavas zato si i poceo da zamjecujes stvari drugacijim pogledom
znaci znatno si uspjesan...i jos nesto puno puno ljubavi i paznje....oslobodjenje duha...

Hvala, darling 03.
Ne priznam da znam, priznam da volim učiti! I u ovim godinama.

a zašto isprika, Medo? ja se sjećam ovog teksta. i, sjećam se da ga gadno krenulo prati kad je osjećaj počeo hlapiti. kako čitavo vreme prepokriti istim filingom, cijelom površinom. hm.

ma mrš.

u

u

ci- je- lU

po- vr- ši- nU

Mmmm, nekad , tako naletim na tekst koji me sjeti , pa reminscencija, pa pogled u pod, pa kažem: evo me opet, to sam ja , to sam ja samo malo sretniji i zdraviji. Dokle? Kao da zdravi znaju dokle? Ne znaju ni bogati duhom, ni bogati kruzerima.
A nije ni bitno, po našem blogerskom!

ma bitno je. pratiti spirale sopstvene. samo je dosadno, jbg. minimalni pomak, po minimalni pomak, i... mrdaš nedje. nekad naleti i lom, pa evolucijsku dosadu zamijeni traumatičan iskorak, direkt u kaos saznanja.

ja volim lomove, samo zato :)

Od jedan sat pa do osam sati samo 3 posta na blogu. Zar nisi osjetila prazan prostor? Što da me je uhvatila nesanica? Tražio bih točku u oblaku. Bez veze. A bila je noć, duboka noć ( ovo "duboka" zbog poezije ! )

samo da vam mahnem u prolazu ;)*

Tuđi lomovi su nekako puno zanimljiviji i duhovitiji. Moj je uvijek ozbiljan. To mi nije pametna navika.

ej... pila sam čaj od majčine dušice. jednom. odbijala tablete, uporno. i, valjda autosugestija, zbog imena ru... čaja- prospavah nekako.

probaj. ha?

Meija, srest ćemo se mi još ovdje ( na blog ), po svoj prilici...

hehe. kad nisi ego triper- mazohista, ko ja :)

moji su najpoželjniji kad su smrtno ozbiljni(a uvijek su)- bolni do ibera(a uvijek su)- zgusnuti po broju(tu dolazi moć samomučenja do izražaja :D), i.. tak to.

tudji su mi samo dirljivi.

Mmmm, imam svoj štos. Zamišljam da bombardiraju, a oni ne bombardiraju i to što se nešto ne događa, to što se ništa glasno ne događa, mi služi kao sanval. Kada samo mogao onda spavati. mogu i sada. Kažem: " Ja spavam" i ja spavam.
Ne vjeruješ?!

vjerujem. što ne bih.

ustvari mi se ne svidja tvoj način :D

uzmeš crnu nevolju ko uvjetni parametar za sadašnji mir. hm.

ja se uzdam u točku praznine, kao inspiraciju za smirenje.

Medo Debeli, taj svepreuzimajući osjećaj čiste ljubavu prema svima kojih si toga trenutka svjestan, nije baš tako rijetko iskustvo, neki tako dožive Boga a neki se samo pomire sami sa sobom, oproste si sve na nekoj nesvjesnoj razini i tako postanu sretni.

Jebga, nikad ne znam kad vjeruješ, kad ne, ni kad se smijuljiš. Tako si uvijek zanimljiva i svoja...nepročitana!

luzerski mi gajiti princip: eee kako loše može biti vid kako mi je dobro na minimumu. zaštekaš se na donjoj granici očekivanja.

Stari, i tako postanu sretni...pa nesretni. Ne znamo mi zadržati dugo dobar osjećaj. To je to!

a ma... moć trenutka je u igri, Medo ;)

uzgojiš paušalnu vjeru u drugoga i njegove namjere, i kreneš se povezivati s ljudima. onda ih brzo skužiš. osjetiš, preciznije rečeno..

Svaki dan kad krećeš s autom , kreneš iz leera. Kad bih palio u brzini došlo bi do cuganja, a i prazni se akumulator. Dakle leer, pa prva.. ili rikverc. Ovisi kako si sinoć parkirala.

Osjećam ja ljude, ali više ne provjeravam da li sam se zajebao ili nisam u osjetilu. Neka su takvi u mojim mislima. Nikome ne smetaju.

aaa :DDD

cuganja su lomovi.

akumulator se puni na nivou Čuda. ustvari, puni se na nestrahu od boli. čisti defetizam.

Nemoj meni defetizam.

Dg:

Tm laryngis T4NOMx stadij IV

( m broj. 324131/2003 )

Sada je 2013 , ako se ne varam. Ostao sam ovdje iznad svih očekivanja.

Medo, ti si neka treća vrsta. Ne želiš ozdraviti, a ne želiš ni olakšanje. U svakom slučaju važnije je znati što ne želiš nego što želiš.

Dudh, zajebano mi je ozdraviti bez glasa s rupom pod bradom. Na prvi pogled izgledam pametno a onda kad zinem:
Mrlj...
niti imam što za reći , niti me tko može čuti.
Furam se na staru slavu...kao i na blogu!
AP !

Hihihihih Medo, pa onda nauči i zaspati. Na lovorikama.

Na lovorikama i ordenju i spavam već godinama. Ništa drugo ni nemam ( imam ljubav! ali to je izvan svake dimenzije ).

Bar si uvđavan pa ne hrčeš da i drugi mogu zaspati.

A i slavuji tiho poje...

Biglišu.

Kao nekad!

Kad čuješ slavuja kako bigliše ne traži od njega vjerodajnice.

e pa medo...onaj dio di je o tolle-u..nije preseravanje, jer nije...ima toga za vrijeme ili mimo meditacije..nešto ko "flash back" i iako ne šetaš okolo..ima toga...o da:)) ne često ne stalno ali ima..postoji u nepostojanju
i nema ljutnje poslije toga i takvoga- nema..ako si to ikada osjetio, spoznao, iskusio, jer nema
a nema zato kaj te kao prvo fura skoro tjedan dana, nakon toga nema razočarenja, jer to nije za život ovaj naš...to je za nekaj iznad i tada, tamo negdje...sam onak da znaš, da okusiš, da vidiš, da osjetiš..
i da ti bude dano da je tam, spoznaja da je to tamo..
komplicirano, ali i nije
al da je neopisivi lijepo, je bogme je
:))

Dona, taj se trenutak može uhvatiti u Ilici i to u najvećoj gužvi....