Umorni Bukovsky

Kad sam sve prespavao i kada sam ponovo čitao, uočio sam gdje sam griješio i što te je moglo dosta i doista iritirati. Naime, u velikom dijelu moga pisanja i razmišljanja, obračunavam se sa svojom prošlošću, sa svojih dvadesetak i više godina, sa svojim bivšim suživotom. Napisano je tako direktno kao da nešto tebi zamjeram i to se je moglo povezati na taj način…ali, nisam pomislio da mogu povrijediti, ili naljutiti. Neosjetljivo sam fotokopirao samog sebe u mutnu kopiju.

Gledajući onako općenito, ipak je tu bila riječ o svjetovnim pitanjima, o svjetovnim relacijama, nije da se samo opravdavam, već hoću reći da '' nas sve '' više zanima duhovna dimenzija našeg odnosa, duhovna inspiracija, duhovna suradnja i duhovna korespondencija.
Kako smo i kada zalutali u druge vode, nemam pojma. Valjda malo po malo.
Naravno da je i to važno, ali sam trebao izbjeći svoje naslijeđene stereotipe ( ta riječ ''stereotip'' toliko odgovara mojoj pogrešci i bez obzira što znaš njeno značenje prepisati ću značenje iz rječnika : ujednačen,uvijek isti postupak, svakidašnjost, nepromjenjivost, neoriginalnost, banalnost, otrcanost, ukalupljenost ) I kad je riječ o tim stereotipima u ponašanju i pisanju, nekako se mogu i tolerirati, ali kad je riječ o stereotipima u razmišljanju, trebao sam biti pažljiviji. Nema istih situacija, nema istih ljudi, nema istih odnosa, nema istih emocija, nema istih ljubavi..
I to je dar, netko je rekao da je to prekrasni Božji dar, to da ne možemo sve shvatiti i da se ništa ne ponavlja.. Ovo zadnje uvijek treba imati na umu.
Svakako sam bio, blago rečeno, nepažljiv, kao da sam te zamišljao manje osjetljivom ( ni to mi nije jasno, zašto ). Moji parametri i argumenti osjetljivosti su sigurno pomakli granice "normalne osjetljivost."
Sve moje bivše ljubavi, moj posao, rat, bolest, bilo je tu previše grubosti i tragedija da bi se mene moglo računati pod normalno osjetljivim. Ne znam koliko mogu biti objektivan za sebe, ali mi se čini da sam, ili preosjetljiv, ili neosjetljiv, ovisi o tome gdje me se nađe, u caku ili ciku. Dobro je ako u tim promjenama mirujem, ako ne pišem pisma, ako se ne družim, ako ne trebam ništa reći, onda se te promjene nekako ublaže i približe, zavežem ih na kratak lanac, ali ako sam aktivan, nikad nije poznat ishod. Kao što ti kažeš, i to se ne može mijenjati! Ali..

( Još uvijek nisam odgonetnuo, nisam saznao što znači ''ali'' . Neprekidno, čak se i u snu ponavlja, šapčući se pitam, šapčući neprekidno sam sebi; što ali? što ali? što ali? i godine prolaze a ja nikad nikog nisam pitao što je to ''ali'', nisam spominjao, pričam, pišem komentiram, ali ostaje " ali ". Da li tebi može pasti napamet što bi moglo biti to ''ali''? Kad netko počinje rečenicu ; '' Dobro, ali …"
'' Krasan početak, početak koji se ne zaboravlja, početak koji boli danas do najdubljeg dijela, početak od kojeg zabole izvađene glasnice, početak kad se čovjek zaklinje..
Sada zamisli da sam takav pisao pismo! Opet kažem da se ne opravdavam, bio sam miran i smiren kad sam se tebi obraćao i… pogriješio sam.
Možda se to može dogoditi i tebi. U velikoj želji da budem interesantan, čovjek svašta kaže i…napiše, bez neke zadnje namjere.
( Vraćajući se s odigrane nogometne utakmice, onako ugodno umoran, prolazeći kraj susjedove kuće u čijem je dvorištu bila grupa poznatih ljudi oko vatre, pečenica, stolovi, desetak parkiranih vozila ja sam doviknuo:
'' Uživate!?''
Isti čas sam se sjetio da imaju smrtni slučaj, da su to karmine, ali je riječ odletjela. Nema tu isprike . To sam rekao. Rekao sam, pitao sam: "uživate li?" Kasnije su mi se smijali i klimali glavom u smislu; koja si ti budaletina. )
Pišem o nepromišljenosti, kako bi nam olakšao pogreške, kako bi nam umanjio zamjerke, kako bi nam riječi zvučale nježnije čak i onda kad izgledaju grube..

I ne sumnjam u tebe. Ne mislim da nešto među nama nije istina. Nemam nikakvu lošu predodžbu o tebi, ni o sebi na bilo kojem području. Jednostavno, može doći do nesprazuma, do zamjene teza i jedini način da pređemo preko toga je da zaboravimo..

Onako kako smo zaboravili tisuće stvari i onako kako se ne sjećamo ni jednod svog prijašnjeg života. Ni smrti.

slabašno??Namjerno malo slovo u početku, kao "slabašno":-)))
DanJutro Medo tek je počelo a ti tako dubokoumna razmišljanja i analiziranje sebe do sjemena:-))
Baš je bilo na vijestima da će poslije vikenda zatoplit,a ja utorak moram poć po dozu "ozdravljenja"...na sreću moju bit će bolje-, rekli su- a ja na tome radim ko fizikalac:-))) IPAK Medo....primjetila sam da mi dragoljub izašo,počelo klijat.....
ugodan ti dan ,bit će svašta ovih dana , a ja ložim, ne briinem ništaaaaaa(malo samo ):-)))))

Malo brige je kao dobro jutro od susjeda s kojim nismo baš najbolji. Ne brini ni ti.

medo, reci "oprosti", to ti je isto ovo gore samo sažeto :)

CC, moram najprije sve objasniti sebi i sebi oprostiti a onda dalje ide u 212 stranica, ili u dvije riječi. Egal. Bitno je razčlaniti pogrešku na stolu pred sobom da bi vidio nijanse i da bih shvatio krivnju i da bih mogao iskreno reći: " E, to je to. Oprosti!"

A blog je suvišan. Znam.
Pa i napisah da je čak kao gablec slabašan . Sada još vidim i da je neukusan za većinu. A znam dobro kuhati.

a zamisli da netko kaže/napiše: loše, ali....
drugačije, ha?
"ali" više ne zvuči hrapavo, hrđavo....

ojla :)

nijedan blog nije suvišan :))

Meija, a ti sama?
Dobro jutro Meija Samotna?

CC, ovaj iskričarski blog, bez obzira na sve uvrede i nesporazume, na sve gluhe i nevažeće, na sve koji odlaze i koji su duboko ušli, ipak je živ. Na jednom susjednom, puno ozbiljnijem sam napisao par pozdravnih riječi, predstavio se i godinu dana nitko nije ništa komentirao. Da bi rekao : Dobar da, " gospodine "! I pitam se da li je uopće prijava imala smisla, jer nitko nikog ne komentira. Kao tursko groblje...

hoćeš reći, bolje i da pljuju, i to je nekakva reakcija :)

da, znam, nema do ovog bloga :)

ha?
mislimo na isto?

:)

I kad se ljutiš, i kad ti je dosta, priznaš si emotivnost. Ako nitko ništa ne kaže, ne znam što bih mislio ni o internetu.

Naravno da mislimo na isto. Jedino ne znamo koliko smo stupnjeva u razlici Iznenađenja. Uvijek ću pomisliti da jedna od vas nije bolesna, ili ima vene, nedajbožegoregzla.

eto, ja se od danas budem redovito javljala...kad dođem i kad odem..da ne bi bilo nekakvih čudnih misaonih konstrukcija :))

a blog..naš mali zvjerinjak :)

imam profil na blogeru..imam jedan jedini zapis, star dvije godine, tu negdje

koliko god mi se u trenu tu nekaj zgadi, pa poželim spakirati kanticu i lopaticu, prespavam i ponovo se zaigram u pješčaniku
i to samo zbog nekih ljudi i njihovih šarenih igrački... koji posude i svoje grabljice, ak mi trebaju.
a one koji bacaju pijesak u oči, grdo gledaju ;)

i tak.... :)

" i tak..."

to mi je univerzalni komentar i prolazi gdje god ga napišeš..

Vidi... i tak...

Hihihihihi Medo, pa tko bi tebi mogao bilo što zamjeriti?

je Medonjo, to ti je tak.... :)

Ali - prezime

Đorđe, ta svaki drugi se zove Ali. Prezime? Abdulah, Muhamad, Šećerbegović.

Jure, lanac. Ubija me taj lanac kao što ubija jako osjetljivi pseći sluh, Radije ga veži celulozom...papirom ili špagom. On to doživljava kao kad stržeš stakolom po staklu...jebga sav se najježim.
A prezime? Sviju nas?

Ali Jebiga Jutarnji

Don't worry, zamijenjeno ogrlicom mejd in čajna ... valjda nije otrvona ili radioaktivna.

Dobro je dok nije Kemijski Ali :D

To mi je posve prihvatljivo Ali Kemijski. Ko oni Faust, Paracelzius, Da Vinci...

Dudh, Paracelzijusova kniiga " Živa istina " košta 360 kuna. Duplo deblja knjiga o našem Predsjedniku i njegovom djelu dobiješ za 37 kuna uz Večernjak . Kad sam pitao zašto ovo sranje košta 360 kuna , odgovorili su da je to znanost.
Obje sam pročitao i nisam primijetio da sam išta naučio. Jesam, u biti: Ne kupuj skupe knjige ! Ni kad se čovjek zove tako znanstveno čvorokativno: Paracelizijus.

27

28

Moji sretni brojevi su svi oni koje možeš svesti na jedinicu. 10, 19, 28.. i td i zato ova dva komentara.

Da, zato ti ona od 37 Kuna pogoduje. Zbog jedinice. Iz bespuća. Uopće ne kupujem knjige skuplje od 33 Kune. Te skuplje skidam na internetu. Mada je tih 360 Kuna isplativije dati nego dušu.

Nastavio bih s onim " ONI ".
Oni sjeku šume da bi pravili knjige koje nitko ne čita jer su nepismeni...
Ti " Oni" bi meni bili u prolazu da ti " Oni" nismo mi. I ovako su isto samo u prolazu , ali se uvijek malo očešu od mene. Netko je svemu dao smisao, pa i govnima!