Umorni Bukovsky

Kad smo prekinuli vezu koja nije bila virtualna( rekla mi je da se zaljubila !), napravio sam ono jedino moguće i ispravno;
Bez riječi sam vratio njene ključeve ( bilo ih je pet, dva od ulaza u zgradu, jedan od stana, jedan od podruma i jedan od šupe u podrumu gdje smo držali bicikle i još poneke ispravne kuhinjske aparate ).
( Nikada ih nije tražila i kad bih ih ostavio negdje neprimjetno, zbog neke svađe, tako su se neprimjetno znali vratiti u džep odjeće) ali taj put sam ih stavio na stol, na vidljivo mjesto, duboko svjestan ključeva i sinbolike i otišao.
Bez ičega u rukama.
Od onog što bih uzeo, ostale su video trake s raznih veselica, svadbi, pa čak i dvije gdje samo pas i ja na izložbama, a bez nje.
Jednu je snimio, kako to kažu, profić, inače i ratni snimatelj i prijatelj, i puno prostora je poklonio meni i dobermanu.
Bili smo pravi klošari.
Pas bez povodca hoda uz nogu i ne interesira ga ama baš nitko osim mene. Dugi manitil mi je čak djelomično pokrivao i vojničke čizme, a crni šešir pasao je uz dobermanku i sjedu bradu.
Danas mi je žao te trake.
Sve ostalo da sam uzeo samo bih me podsjećalo na nju, vuklo repove i privlačilo pogled i misli.
( a što bi još moglo ostati? )
I nismo se od tog dana ni vidjeli ni čuli. Bit će 10 godina ovog ljeta. Zašto ovo ponavljam kad sam već pisao o tomu. Zato, evo, proći će deset godina, da nikad nitko mene nije tješio, nije ni pokušao. Te sam godine ostao bez glasa i ona to ne zna.
i danas ne trebam zbog nje utjehu.
Jedne večeri, prije, su mi uspomene i tišina dovukli suze. Taj organski poremećaj ne mogu iz objektivnih razloga kontrolirati i baš su mi tada navratili kućni prijatelji i rodbina koji me dobro poznaju. Tada je bratić rekao jednu čudnu istinu:

" Ne plače on zbog uspomena ili zbog bola u grlu, ili zbog posljedica zračenja, on plače jer je pijan."

A tadašnji doživljaj rastanka bio je još agresivan, nazočan, slabo izliječen, bio je teret kao da je čitav mali svemir, ili tamno nebo palo na moja prsa, na mene.

Tih dana sam napisao dvije riječi:
'' Trebaš mi! ''
To je izazvalo jedan davni, divni osjećaj.
Htio sam se prisjetiti kako je to kad znaš i osjećaš kao da nekog imaš i da se to vidi.

Mogu se još s tim nositi, mislim, s ljubavlju, i danas, i sutra, i nadam se da će ta stara bola biti kao što je i prirodno, prilagođena, i organizmu, i godinama. Ona indijska kaže da Bog daje svakome onoliko boli koliko može podnijeti. Budući da ja imam još nekih olakšavajući faktora, stvarno bih se trebao opustiti uz ovo što imam i uživati u novoj snazi emocija, u novoj emotivnosti.
U ljubavi, jebote!

Još kad bih bolje upoznao ovu ženu, poznao kao običnog čovjeka, kao običnu ženu koja priprema slaboslatko Slatko i džemove za doručke na travi, kompot od jabuka i čaj od metvice i kopriva, i koja me gleda kao da me oduvijek zna.
Bolest me je naučila i privikla da me se može prekinuti u razgovoru bez ikakvih problema i da ja tu ništa ne mogu. Mogu otići, fizički se udaljiti, pomisliti da će ipak poželjeti da dovršim što sam počeo pričati, a onda vidim da nije uvijek tako. Taj mi se osjećaj pojavi i ponovi i tada po nekoliko dana ne kažeš ni '' zdravo ''. Tada razgovor završi i ja se vraćam kući, vratim se u sebe

Nemojte tražiti dlaku u jajetu u ovim riječima. Opet samo popunjavam prazan prostor

Kakogod nazvali tu našu igru, tu našu jutarnju izmjenu riječi, znam jedno; meni se sviđa i mislim da će se nekakav ozbiljniji smisao svega toga samo odjednom pojaviti kao čudo…
kao čudo
neviđeno…. tvoje, moje, naše,
globalno, univerzalno.

sve si uzeo medo,sve,a samo ključeve što ne otvaraju ostavio

"Trebaš mi"

znam da će se neki uzjoguniti na te riječi, ali u njima je sve bitno utkano..i ljubav i želja..i potreba

jutro :)

cudo nevidjeno....tvoje moje nase....sudbina, pa odluci...

Skuzit ces.Kad te ostavi.

Zato kaj tako volis.
Retrogradno:)

Taps-taps.

ključ

Božo, mislim da su došla vremena za mene kada se sada ostavlja i odlazi "dolje" a duša k pticama .
Dobro jutro, svima. Dobro jutro i meni!

ključ duše joj daj medo

X-100, slobodno uvijek meni daj savjet. Uočio sam da rijetko griješiš, ali i rijetko savjetuješ, Treba te loviti u posebnom raspoloženju.

Brave su danas na drugim principima.

medo ne sljedi me ja sam izgubljen

X-100, ovo je super. " ostavio sam ključeve koji više nisu mogli ništa otključati." Ma, super. Zbog tih riječi je vrijedilo objaviti ovaj tekst

brave su u nama
a ključevi? ...netko ima i duple, a netko prtlja pa ne zna s pravim ključem otključati ili gura krivi..ili...je fulao vrata...ili....

Kad je više ljudi istovremeno izgubljeno, meni se to čini kao da nitko nije izgubljen.

Meija, priznaj Romanu da je lijepo rekao. Za rubriku. " Lijepe misli "

misliš na ključ duše?

.."sve si uzeo medo,sve,a samo ključeve što ne otvaraju, ostavio..
Meni je to poezija, a tako jednostavna rečenica, bez patetike i mudrovanja. Živa istina. Na to sam mislio pod " MISLI"

prvi komentar..preskočila sam ga :(

je, u pravu si.....

I opet se, ponovo vidi kako doživljavamo različito i kako smo različiti i kako ta razlika ne mora biti neko zlo, nesporazum, svađa, odluka, prekid, put, rat... baš su nam i duše kao otisak prsta, različite i jedinstvene, a sve mogu biti dobro uzčuvane i otisak jasan.

a super je kaj sami, isto, u razmaku od nekoliko dana možemo sasvim drugačije vidjeti, pročitati, doživjeti

To je ona poslovična ljepota u oku promatrača, ili lijep osjećaj u srcu čitatelja. CC je neki dan rekla da ni jedan post nije uzaludan. ( Ili besmislen, ili nešto treće, ali u tom duhu ) . Treba pisati pa ću ponekad napisati i nešto dirljivo a da nije patetično, da nije kič, i da se prošverca kraj kritičara.

zasto bi bilo sve jednostavno, kada moze komplicirano


ja jednostavno trazim kljuc....riziko faktor

točno, nije uzaludan...
kao ni pročitana knjiga

ima jedna vježbica, vezana uz jutarnje čišćenje, recimo..i duše: pisati uvijek u isto vrijeme, onako totalno bez ikakvog reda, prvo kaj nam padne na pamet, kao svojevrsna reciklaža prethodnog dana.
znam nekog tko to već dulje vrijeme prakticira i veli da je super, da tek nakon toga može krenuti u dan, bez repova prethodnog

(vjerojatno, od tako, naizgled nabacanih misli ima onih koje se mogu dalje pročeprkati, pa doći i do zanimljivih priča)

Prolazi i poslovica. 10% je talent a 90% rad. Jebga, previše je tog rada. ja bih da se mogu osloniti na talent, a ne ide s tih par posto.. Rad mi više dođe kao drama a talent kao poezija.

točno i to..to su nam ukljucvavali u glavu na prvoj godini faksa...i znaš kaj, bili su u pravu, ne znam da li točno u tom postotku, ali tak je

i tak...

:)

Ok...i tak...

respekt, blesane.

A zbog 28 ovo: 28 ( 2+8= 10; 1+0=1 i eto me na sretnom broju...

savršeno------------>respekt, blesane.

Autor: lanena- | 22.02.2013. u 10:47 | opcije



:)

Je li "blesavica" deminutiv? Ako je,onda povlačim komentar.

ne, nije....blesonjica, možda

Po nekoj novoj metodi mjerenja inteligencije su mi rekli da imam tkz " usporenu inteligenciju"., ono kao sa svijećicama. Tako mi ispada da ću nešto pametno reći ili napisati negdje oko Uskrsa. Ali svakako do Dana državnosti. Tko me voli bar malo neka se strpi.

Blesavčica?

Ovo " blesavčica " čak izgleda vrlo simpatično i blisko i nježno, onako razigrano. Nije dobar taj deminutiv.

ja, ak ovako krenem, nekaj bum napisala poslije tebe..tak da.....čitamo se oko Uskrsa ili kasnije :))

se može žena naljutiti ak joj kaže: blesavice moja draga?

lanena je bleso napisala uz zagrljaj, tak da bleso nije bleso, običan bleso

Pa i blesavčica je respekt!

ma, ovisi tko kaže....vrijedi i tu....

ponekad ostajem bez teksta kolko mi dođeš u nutrinu!

Mai, ponekad mi dobro dođe da ostaneš bez teksta. Znam što si htjela reći a nisi nikog povukla na kakav antiprotivan komentar ( ne mislim na Meiju )

Eto, a ja ću samo zapljeskati tebi, njojzi, romanu, lanenki i meiji.

...i sarajki.

...no, dobro. i darling i božićnici.

Nisi valjda pomislio na tren da nam Božu preskočiš. Nikad više ne bi čuo o sebi ni riječi od nje. Eh, Dudh, stariš!

Bome, krečana proradila. Il' me to samo snijeg omeo.

Hvala na 4 + 6 = 10, dudh!

fino ti to medo slažeš
i vidiš da ti ide
a drugi? eh i ah
:))))

a khm...kad pijemo, pa se ponapijemo, pa plačemo
pusti ove ispravne
ako je to ajmo reć alibi i da se smanji čuđenje, pitanje
pa pijmo
vino sa suzama zna imati sasvim dobar bouquet:))

ne znam što napisati kao komentar na ovo?
možda samo to -da ti zavidim na pisanju?dakle, ne zavidim ti na sudbini, i na tome što si morao vratiti ključeve;
ne zavidim ti ni na tvojoj bolesti...
ali na pisanju -da.

Dudh sijedi, Dona odobrava da se napiješ i plačeš, Di-Da ne želi pisati pa je ljubomoran.
Gdje je kraj tim našim promijenama?!