Sve i ništa

Negdje jednom, u tami, nečiji snovi
nasukali su se o moje hridi,
sive, hladne, prijeteće i negostoljubljive.
Obećanja purpurnih proljeća ostala su
samo vrisak molitve pretvorene
u otrovne kapi uzavrelog olujnog mora.
A ti si ispod mene, sve je tu,
sve one boli stopljene u ono 'ali'...
Daleko je jutro gdje ćemo krmeljivi,
šutljivi, začuđeni, opijeni, neispavani,
prisustvovati raskalašenim karminama
na svježem humku sahranjene savjesti.
Epitaf je suvišan,
prokletstvo ionako nikad ne umire,
bar ne u trenutku dok sam u tebi,
kad ne postoji ništa sem onog
osjećaja nemoći u potpunoj slobodi.
Prašina prvog sna pada na maske.
Cigareta lijeno dogorijeva.
I ne mogu kazati da mi je tako loše
u tom besmislu bezdana.
Ono sutra osvetoljubljivo nam gleda
u pospane oči.

ne volim te smetati , al znaj da citam :)

ovako neopravdano zanemareno siroče od pjesme naći će jednog dana svoj ukoričeni dom :)