Sve i ništa

...postoji glas,
koji postoji radi svih nas.
Prsti zgrčeni u poniznu molitvu
za svjetlom, za naš spas.
Postoje jutra gdje nas obuzima
hladan osjećaj boli i spoznaja
da ljubav postoji samo da nas hrani.
U daljini postoje neka sretnija predvečerja,
miris mora i umorna pjesma cvrčaka.
Nošeni vjetrom, zarobljeni među grudima,
struje zvuci ljubavi.
A opet, nade nema,
niti je daješ,
niti je dajem,
zauvijek ćemo lutati
noćima i morama,
sanjajući mekan zrak
sigurnog pristaništa,
tamo negdje,
u nepoznato privlačnoj daljini.

lutanje, saputanje
kao u mojoj pjesmi