Sve i ništa

Lijepo se uljuljkati u mekoću oprosta,
Prepustiti opijajućem zraku sigurnog pristaništa,
Uživati u zvukovima tvojih koraka
Kojima gaziš među nemirnim fantazijama
Ispisanih divljim plesom nekih davnih suza.
Jednom ćemo letjeti u nekom pijanom padu
Prema besmrtnim ulicama,
Pretvarajući zrak u tisuće drhtaja
Nekog dalekog vedrog neba…
Tisuće drhtaja, tisuće jecaja
Za stotinuijednu dugu noć
Na samrti vremena.
Pristajem biti zatočenik
Blještavila tvojih željeznih snova.
Piti ćemo vino,
igrat igru mjesečevim kartama.
Jutro će doći, a lica u ogledalu
I dalje će kroz nas gledati.
Budit ćemo se kao i uvijek
Na torzu predvečerja,
Kada počinje onaj drugi život
Iza LCD zaslona…
Da li smo sigurniji znajući
da ovo žedno more
koje nas sada jede
neće imati svoje mjesto
na parkiralištu povijesti?
Vrijeme je za laž,
Vrijeme je za bijes,
Vrijeme je da zavijamo na mjesec
Skidajući sa sebe zmijsku kožu iluzija.
Gladno me ljubiš tražeći okus smrti,
Zločesto svjetlucaju neonske oči sadašnjosti.
Vrijeme je za novu masku.
Naučit ću negdje, jednom,
kako zaboraviti.

svidja mi se, cestitam, ima u tebi nesto.....

Zahvaljujem.

ovo mi se jako dobro
Budit ćemo se kao i uvijek
Na torzu predvečerja,
Kada počinje onaj drugi život
Iza LCD zaslona…
kao i
Piti ćemo vino,
igrat igru mjesečevim kartama.

to mi se svidja

Drago mi je blizu.

Bravo!
pjesniče

meni bi se sviđalo da piše LED ekran, vako nije dobro