Sve i ništa

Buđenje. Toliko je toga danas.

Ona je sjedila i mislila zašto se ne javi jednoj ženi?

Ta žena nije sinoć palila računalo.

Ta žena je sjedila u mraku, misleći na njegov dan.

Ta žena mu nije htjela poslati poruku ne želeći remetiti

Njegov san.

Noć je polako pritiskala njena ramena. Noć u kojoj će još jednom leći pored stranog tijela, tijela koje je izabrala.

Tijela koje je trebalo razbiti usamljenost i gurnuti samoću, negdje u kraj.

Ta žena je zaspala.

Buđenje. Kava, cigareta. Toliko je toga danas.

I prokleto vedro nebo koje vrištalo boli, ispod kojeg će koračati Ta žena.

ne d'o bog nikome...

disi-daso, ne vrijedi to, nedo bog nikome, pa to nije iskričarka

pa, to sam napisao u neznanju, o kome je uopće riječ?

(no, no, zato sam ja tu da te poučim... :)
a znaš kakvi su pjesnici, uzimaju si pjesničke slobode,
pa kao pišu jednoj, a jedna uvijek naleti, ako ne i više njih, a onda se to zove belaj :))

Pukovniku nema tko da pise.

Ma ajd, napise ce neka poneko slovo. E!

Ne kuzim , ono
svim onim?

svi smo se nasli jednom u situaciji
eto, proslo je i to....
nema poruke..nikome