Kakvi smo

Svatko sebe iznutra programira kako najbolje zna, pa to čini neki mentalni sklop dotičnog pojedinca. Promjena jednog principa ili osobine obično nije moguća a da se ne naruši cjelokupna misaona konstrukcija. Pitanje je koliko taj segment ponašanja ima podlogu u realnosti, ako nema to povlači sa sobom i ostale nelogičnosti. Uzmimo mai za primjer. Ona u braku izgleda želi biti intelektualno dominantna. Tako izgleda na osnovu njenih javnih objava ovdje, da svoje mišljenje uvijek ističe kao apsolutno pravo, a napisala je da njen bivši ju je pojmio "kapetanicom". Tako nekako i ja osjećam (uz sav respekt prema zavidnom intelektualnom nivou i moralnoj posebnosti rekao bih). Postoje usvojena pravila dobre konverzacije koja znače pristojnost. Znači ravnoteža u uzimanju prostora uz fleksibilno prilagađanje. Štoviše međusobno obraćanje izvan službenih, poslovnih i sličnih okvira trebalo bi biti oslobođeno prizvuka bilo kakve nejednakosti. To znači nivo kulture kojem kao država težimo, a na osobnom nivou treba usavršiti.

prilagođavanje...

Kod nekih osoba promjene nisu moguće direktnom sugestijom jer ih jednostavno podsvijest promijenjenom percepcijom štiti. Drugi su te svoje osobine svijesni/e ali čini dio mentalnog sklopa i pitanje je da li želi promjenu. U svakom slučaju svatko je potpuno slobodan u kreiranju svojih principa i navika.

Na neki način prilagođavanje, pazeći pritom da ne izblijede naše dobre osobine

hej man...ne čitaš pažljivo! btw to da se ponašam ko kapetanica reče mi moj pok. svekar a ne muž! a muž mi, po njemu, ima niži čin. but, očito si nekaj krivo pokopčao i u samom smislu mog zapisa. jer to što rekoh nije imalo veze s komunikacijom i nastupom u komunikaciji, već je pisac (moj pok. svekar) htio reći da sam se ponašala za rang više od onoga što mi pripada. jer , po mom svekru, žena je ono što joj je i muž? i žena mora živjeti s skladu s mogućnostima svoga muža! to što ta ista žena zarađuje više, što zna više, što može više...tko ju jebe! normalno, nikad se nisam složila s takvim pogledom, no to je već druga priča!

e sad, kad smo apsolvirali "kapetanicu" idem se malo osvrnut na kak ti veliš " Znači ravnoteža u uzimanju prostora uz fleksibilno prilagađanje." ne kužim zakaj bih se ja trebala prilagođavati bilo kome? jednom klošaru npr. ili sveučilšni profesor meni? dakle, mi smo jednaki u pristupu...ali samo to! sve dalje je komunikacija takva kakva je jedino moguća. ja sam ja, ti si ti, on je on! jer, znaš dear, ovo drugo se zove...podilaženje! a svjedoci smo desetljećima podilaženja raji od strane beskrupuloznih političara koji su jedno pričali (ono što su ljudi htjeli čuti) a drugo činili. ako sam zato "neprilagođena" jesam! i trust me (nadam se da ne zvučim ko antunović) i za to me zabole kaj o tome misli mali perica ili perina neka? tamo gdje nema iskrene komunikacije radije je se klonim. a tako i komunikacije bez komunikacije. pri tome uopće ne mislim da se drugi ljudi moraju sa mnom slagat? pače, tamo gdje svi mislimo isto, nitko ne misli!

Vidi mai sad ću tebi navesti primjer ženske koju neću imenovati ali prepoznaće se ako pročita. Razgovarali smo sat vremena (ja nazvao) i od toga ja 5 min a ona 55! Nisam uspio se ubaciti više, uvijek bi me presjekla. Vrlo obrazovana osoba. Što je najgore nisam naknadno je uspio uvjeriti da to nije u redu. Tako sam prekinuo. Ili smo jednakopravni ili nismo.

pa romantiče, potpuno si u pravu glede konkretnog slučaja! ali, moja priča je ipak imala drugu poruku...naime, možda to čak i nisam uspjela reći na svom blogu...da sam u stvari uvijek živjela preko svojih mogućnosti...iznad...bilo po stilu, bilo financijski, bilo emotivno, bilo intelektualno...a i kad je zdravlje u pitanju...ponašam se ko pijani milijunaš! ali sam mislila da to zaslužujem i to sam si tako priskrbila! ako je to grijeh (čak i ja ponekad mislim da jest) onda sam vrlo grješna!

Napisao sam o konverzaciji, odnosi se na neki način i na tebe. U razgovoru postoji i sugovornik kojemu treba pridati pažnju koliko i on tebi.

Moram se izviniti, ako se dobro sjećam svekar ti je rekao da se tako odnosiš prema mužu.

ali da bi pridao nekom pažnju, moraš i sam biti zainteresiran? obično u komunikaciji jedan jest više a drugi manje...zainteresiran! tek kada se unesu emocije...e tada nastupa i žestina! eto npr. ti mene nazoveš i pričaš sa mnom...a ne znaš da sam tog časa ja npr. bosa i taman izašla iz kade? pa ja sve nekak spikam tek toliko da održim konverzaciju...a ti se raspričao brate? ili obrnuto...jednom sam zbog telefona skoro glavu izgubila (u kadi i kupaoni trčala da se javim jer je bio on, pa skoro poginula) i otada rekoh...jok!

ne, romantiče...poanta svekrova je bila u tome da se ja ponašam kao da sam bolja, viša etc...ne u odnosu na mog muža već općenito...težim višem većem, boljem...reklo bi se iznad svog nivoa! znaš ono kad misliš da te pripada više i bolje...al nemaš para. ili kad neki običan (ovo običan pod navodnicima) čovjek krene studirat medicinu a nisu mu šest koljena unazad svi doktori? ja pak na to gledam..usudim se živjeti, posegnuti...pa makar to i požalila!

romantičeeeee..jel ti to oćeš da ja pričam sama sa sobom?

Vidi, ne ljuti me to uopće ali kultura razgovora nema veze što je netko slučajno izašao iz kade. Cijenim to ali ipak.

Hm, to javno je zato da ne bude zakulisnih igara.

(šala)

i što znači kultura? jel da pričamo i kiši koja pada i vremenu? onda sam radije nekulturna. a da volim pričati kad imam o čemu i kad to volim s nekim činit, to mi je ok. teško je očekivati da s nekim možeš prisno i otvoreno pričati ako ga ne poznaješ?

s nekim koga ne poznaješ ne možeš se niti posvaditi? jer, ne znaš koje stavove ima...i kako da se svadiš kad ne znaš zbog čega? eto, kako da se ja svadim s tobom? ajde daj mi jedan razlog?

Kultura je velika stvar i nije nešto loše ako osoba želi biti poštovana, a to je ako poštuje druge.

ta osobu poštujemo valjda zbog njenih karakternih osobina....a kultura je ipak nešto izvanjsko! naučeno, kopirano, snimljeno i upražnjavano! što ne znači da treba biti nekulturan, ali kultura sama sebi ne bi trebala biti svrhom?

Ja sam za jednakopravnost. Ako smo ušli u bračnu zajednicu dijelimo dobro i zlo. Potpuno mi je svejedno ako sam npr.naslijedio ili sagradio skupu kuću. Ljubav ne poznaje materijalno, bar tako bi trebalo biti.

u suštini jako se slažem s tobom romantiče! čak to nije jednakopravnost već bih ja rekla da je to...jednako pravo na...sudioništvo! dakle, nas dvoje trebamo ravnopravno razgovarati bez obzira na svoje intelektualne i druge mogućnosti i nemogućnosti. dvoje ljudi u braku treba jednako pridonositi toj zajednici u skladu sa svojim mogućnostima..dakle, da smo jednaki u šansama...a tek post festum se vide razlike..koje nužno ne moraju biti loše! dapače, npr. dobro je da je jedna djevica po horoskopu a drugo da je npr. strijelac...jedan rasipa a drugi kupi etc. dobro, ne treba previše razlike jer to nije dobro, ali...živjela ona mala razlika!

Hm, taj pojam kulture nekako teško "apsolviraš". Nekako mi se čini to naglašeno ja kao unutrašnja pobuna, nakon onog da je bivši uzeo i veću fetu.

pa može bit da se bunim u sebi...iako ne kužim o kakvoj većoj feti je riječ, kad pričaš o mom bivšem? btw ja imam dva bivša...tak da je bitna razlika...prvi bivši i drugi bivši?

Sama si jednom napisala, da ne citiram. Tako da znaš i koji.

hm...volim kad me ljudi citiraju a ja pojma nemam? možda je problem u tome što ja puno maštam, izmišljam, stvaram, doživljavam...al fete baš i nisu nekaj u mom životu?

Ne čini mi se da je bilo izmišljeno, ali dobro, preosobno je valjda. Ili to nije imalo značaj koji mi se čini.

da, nije! a možda i je...kako sam danas fibrozna sve je tak relativno!