Umorni Bukovsky

Napisat ću govor u ime naših sela i naših ljudi. Onako, jednostavan, kako
bi to izgovorio i moj otac.
Službeni govor će sigurno imati vojska ili neke političke ili umjetičke udruge.
Oprostit ću se u ime naših njiva, šuma, lipa, jablana, sv. Roka.
Neka bude i patetično ( mora biti u takvim slučajevima )
, ali neka ne bude predugačko .
Ideju o zemlji proširit ću i na grančicu starog, slavonskog hrasta ( mogao bih i to
napisati kao da je posljednji pozdrav zemlje i šuma iz rodnog kraja ).
Svaki takav oproštaj uvijek je pomalo teatralan, čak je i crkveni
obred jedna predstava i neću se zbog toga suzdržavati. ( U sebi ću se
oprosti od njega samo u svoje ime u reći ću mu mu da sam zaboravio zašto se
nismo izdivanili do kraja, zašto smo se razišli)

***
Meni je obična južina vrlo moćna i bolna na ozračenim mjestima, a mediteranska
klima me ubija u kašljanju.
I crvena zemlja.
Moram krenuti vrlo rano, moram ići sam da mogu
stati baš u svakom trenutku, na svkom mjestu.
Imat ću posljedica koje nikad nisu iste i predvidljive. Još ću pogledati
prognozu za sutra
Sestra mi je poslala poruku ..".i on je tebe puno volio " na ono moje;
"kadgod sam govorio o starom prijatelju, uvijek sam mislio na
njega... ).
Nekao mi je djelovala kao da je govorila u
njegovo ime...
I, eto, sve više priča o " starom prijatelju " su ispričane do kraja.
Mi koji ostajemo... još prepisujemo.
Ponavljamo iz dana u dan jer dužinu priče mjerimo, ne u karticama, već u danima.

Obična i jednostavna dnevna matematika koju nastojim obojati svijetlim bojama.

hm...opraštajući se od drugih, opraštamo se od sebe!

I jednom ćemo biti u pravu. Dakle, napišimo nešto lijepo o sebi...dok nije kasno.

Sutra će sunce grijat Medo , pa ću u ime Sunca napisat pozdravni govor proljeću , za tebe , za mene i ostalim "JA-TI" ljudima:-))))

Bis...za sve nas kojima je prvi dan proljeća još važan!!!!

Uspomene na kitice ljubićica na stolu učiteljice. Naslikani jaglac u mapi.. Školski izlet "pozdrav proljeću".

Put putuje moj jaran, al' putujem ga i ja.

Govorio je : " Samo ne u crvenu zemlju! " Ipak je crveno.

Pozdrav jutru:" Dobro jutro, jutro! Pogledaj me i ovo jutro! Zbog sutrašnjeg jutra!"

A jeste, bolja je ilovača. Više liječi.

Dudh, ilovača je puno ozbiljnija!

Čvršća!

Crveno ili bijelo što je dobro dobro je i nadam se da će opet biti. Privatno vlasništvo ne znači da se mora zapostaviti humana dimenzija.

Humana dimenzija umiranja sastoji se u vjerovanju da je i to dio života.

uvijek ispadne da si nismo dovoljno rekli, nekome, pogotovo ako skroz neočekivano ode

i onda samo možemo pisati..tome nekome..u bardu

ponekad na moment zamjeriti
ponekad čak i pozaviditi
i nadati se da je bilo lako

Dona, sve više čujem da ljudi razgovaraju sami sa sobom. Ovdje na blogu pišu sami sebi. Prenešeno u realu to je isto, a metaforično je to molitva.
Da.
Kroz našu neozbiljnost se provlači bit molitve, vjerovali ili ne.

tja....da

dobar dan/večer :)

nije svako pričanje sa sobom molitva..eventualno razrješavanje, glasno razmišljanje tak nekak

Meija, misliš da ti je Nuka oprostila. Nije i neće. Mačke ne praštaju.

Dona, prestaje biti molitva kad shvatimo da pričamo sami sa sobom. Onda glumimo i fraziramo. Dok to radimo nesvjesno, uvijek je molitva.

upravo mi je u krilu i prede ko blesava :))
(i već je zaboravila da je i danas dobila novu porciju pikastog antibiotika :P...ma mene je, nije zlopamtilo...ali vjerujem da pamti jer je mijaukala do veta :)....)

hm mislim da se nismo baš skontali..ja mislila na ovo
Sogyal Rinpoche :
"Ponekad razmišljam o bardou kao o nečemu poput tranzitne čekaonice, u kojoj možete da čekate i po 49 dana prije nego što se prebacite u sledeći život."

i još nešto glede mačke. To je sada druga osobnost, druga mačka. Nema više stare Nuke. Misli ti o tome što hoćeš, ja znam o čemu pišem....

a daj, zakaj osjećam u tvojim riječima da je to nekaj loše? :(

Dona, prihvatio sam mišljenje nekih autora da vrijeme ne postoji na ovakav način na kojeg ga mi mjerimo i shvaćamo. Automatski sam morao prihvatiti i mogućnost da se na reinkarnaciju može čekati i milijardu zemaljskih godina jer je to samo djelić beskonačnost i prostora i... "vremena".

Loše je. Nisi to učinila zbog Nuke, već zbog vas. Ljudi. Ukućana. Komoditeta. Odgovornosti .Imao sam prilike to pratiti duže vrijeme. Takve mačke više nemaju prijatelja u svom svijetu mačaka.

Meija, to je samo moje mišljenje....

znaš da si mi drag, ali pričaš gluposti
jer da znaš o čemu pričaš, imao bi drugačije mišljenje

(sorry na grubosti)

Da li je to činjenica kad ti kažeš da pričam gluposti? Meni ti odaje istinu da se o tome treba šutjeti.
OK. šutjet ću... i pozdravi Nuku 2.

činjenica je da ne znaš sve relevantne podatke. jer u suprotnom ziher sam da bi korigirao mišljenje.
ili, može i ovako - mogao si mi dati adresu pa bih ti poslala sve njene miceke...za početak...

fakat si mi digao žifce, a ne da mi se s tobom, u tom tonu raspravljati

Bar znaš da ih imaš ( žifce )!

još ovo pa idem ća - mnogi koji razmišljaju kao ti smatraju da je sasvim ok potapati miceke ili ih bacati u tuđa dvorišta....
i kad se beštijice razbole zbog iscrpljenosti, kontaktnih bolesti.....tja...to su samo životinje...jedna bu zamijenila drugu s limitiranim trajanjem

znam da ih imam....ali pokušavam ih trošiti, ak već moram, ciljano...kao večeras na sastanku koji moram odraditi

mah-mah :)

oproštajni govor za igru skrivača

a tu ste svi vi koje tražim

Romane, da, još smo tu i još imamo i principa i inata. A i dobrih i poželjnih vibracija. Baš onako kako hoće naš karakter i naša " sudbina ". Pozdrav.

Dobro ti prijatelj reče:-Dobro se roditi na nekoj zemlji, a niti u jednoj nije dobro biti pokopan.

I zašto miceki ne bi završavali u salami ili ćevapima?

Ništa se ne treba bacati.